REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1311/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Danu Lovroviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2762/2025-2 od 29. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2277/2029-41 od 7. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se revizija tužiteljici protiv točke II. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2762/2025-2 od 29. listopada 2025., u odnosu na pravno pitanje:

„Ima li potrošač – korisnik kredita (ovdje tužitelj) koji je s trgovcem – kreditorom (ovdje tuženikom) zaključio dodatak ugovora o kreditu kojim su stranke temeljem odredaba čl. 19. a. do 19. i. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009,112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015 i 102/2015, dalje u tekstu ZID ZPK/2015) te temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita proveli konverziju kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR, pravo na povrat plaćenih iznosa po osnovi ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i valutne klauzule iz kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a koje odredbe je sud utvrdio ništetnima?“.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2762/2025-2 od 29. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2277/2029-41 od 7. travnja 2025., podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).

1.1. Tužiteljica je prijedlog za dopuštenje revizije podnijela, postavivši 2 (dva) pravna pitanja, za koje tužiteljica smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

„Ima li potrošač – korisnik kredita (ovdje tužitelj) koji je s trgovcem – kreditorom (ovdje tuženikom) zaključio dodatak ugovora o kreditu kojim su stranke temeljem odredaba čl. 19. a. do 19. i. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009,112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015 i 102/2015, dalje u tekstu ZID ZPK/2015) te temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita proveli konverziju kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR, pravo na povrat plaćenih iznosa po osnovi ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i valutne klauzule iz kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a koje odredbe je sud utvrdio ništetnima?

Ima li, obzirom na pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbe o primjeni valutne klauzule CHF iz Ugovora o kreditu, korisnik toga kredita pravo na razliku u obračunu glavnice, nastale kao razlika između EUR glavnice definirane od strane kreditora u postupku konverzije na dan 30. rujna 2015. godine prema srednjem tečaju HNB i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30. rujan 2015. godine, a prema tečaju CHF na dan isplate kredita?“.

1.2. Tužiteljica isto tako smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka čl. 387. st. 2. ZPP iz razloga što joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija).

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Predmet spora je isplata preplaćenih iznosa, zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije zbog pravnog pitanja kako je ono navedeno u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena (odluke poslovni broj Rev-1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev-637/2019 od 15. studenoga 2022., Rev-586/2019-11 od 16. studenoga 2022. i Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.).

5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci, dok se u odnosu na preostala pitanja kao i u dijelu povrede temeljnih ljudskih prava uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).

Zagreb, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug