Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-201/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optužene RS, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, broj: KOz-DO-87/2020 od 4. listopada 2024., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: Kzd- 3/2020 od 20. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Uslijed ove odluke, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Kzd- 3/2020 od 20. veljače 2024. na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) optužena RS oslobođena je od optužbe da je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djece, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP. U žalbi je državni odvjetnik predložio da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.
4. Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
5. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice, odnosno predmet ovog postupka da je ponašanje optuženice od 2018. u kojoj je ona godini pokrenula postupak kojim bi se ocu zabranili susreti i druženja s djetetom ČS, ali koju zabranu ona nije ishodila nakon čega je, što je nesporno, samovoljno dijete ispisala iz škole u Šibeniku i s djetetom napustila Republiku Hrvatsku bez da je o tome obavijestila i dobila suglasnost oca djeteta ili pokrenula odgovarajući postupak pred sudom u kojem bi se sudskom odlukom zamijenila suglasnost oca za djetetovo napuštanje Republike Hrvatske. Žalitelj stoga smatra da je razvidna namjera optuženice da spriječi i onemogući susrete i druženja oca s djetetom, što je konačno i učinila kada se samoinicijativno i bez suglasnosti oca odselila s djetetom iz Republike Hrvatske, pa drži da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice u ponašanju optuženice da se nisu ispunila obilježja kaznenog djela koje joj se stavlja na teret.
6. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi, kako je to naveo prvostupanjski sud, odnosno iz iskaza svjedoka, tj. oca djeteta ĆS, da je on saznao iz razgovora s ljudima da dijete dolazi s majkom ljetovati na otok Kaprije, ali da tada nije kontaktirao dijete jer se nije usudio otići na otok Kaprije i ostvariti nekakav kontakt zbog preporuke odvjetnika. Navodi da s majkom, tj. optuženicom nije u kontaktu od samog razvoda, o njoj lijepo ne iskazuje, dijete nikada nije nazvao niti na mobitel jer po iskazu bake djeteta sin ima mobitel od prije dvije godine i nitko dijete nije kontaktirao na mobitel pa da stoga svi rezultati dokaznog postupka ukazuju da svjedok ĆS odavno, od samih najranijih dana djeteta ČS nije bio u očinskom kontaktu s njim, ali ne krivnjom optuženice koja dokazano to nije sprječavala, kako joj je to optužnicom stavljeno na teret, niti je sprječavala viđanje i kontakt oca s djetetom odlaskom u Sarajevo jer odavno, od 2015., nikakvog kontakta po pravomoćnoj sudskoj presudi oca i djeteta ni s njom niti s djetetom nije bilo, opet ne krivnjom optuženice. Prvostupanjski sud je utvrdio da propustom oca da uspostavi kontakt s djetetom po pravomoćnoj presudi i da spletom životnih okolnosti – majka je morala zarađivati i tražiti posao gdje joj se ukaže prilika (u Bosni i Hercegovini), da se u ponašanju optuženice nije ostvarilo "ni jedno obilježje utuženog kaznenog djela zbog čega je u odnosu na optuženicu valjalo odbiti tužbu".
7. Iz ovakvih utvrđenja prvostupanjskog suda, a ispitujući prvostupanjsku presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP po službenoj dužnosti, utvrđena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer su razlozi prvostupanjske presude proturječni u dijelu pobijane presude u kojem se obrazlažu razlozi za donošenje oslobađajuće presude u ovom predmetu (iako sud navodi odbijajuću presudu) i u odnosu na izreku presude. Činjenica je da se prema izreci presude, a i prema dijelu njezinih razloga, ovakva odluka temelji na zaključku suda o nepostojanju dokaza da bi optuženica počinila djelo za koje se tereti, dok se s druge strane u razlozima presude istodobno tvrdi kako optuženica svojim ponašanjem nije ostvarila "ni jedno obilježje utuženog kaznenog djela zbog čega je u odnosu na optuženu valjalo odbiti tužbu".
8. Ova posljednja konstatacija odgovara zakonskoj osnovi iz članka 453. točke 1. ZKP prema kojoj djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo (oslobađajuća presuda).
9. Prema izloženom, prvostupanjski sud izrekom jednim dijelom razloga tvrdi da nema dokaza da je optuženica počinila djelo za koje se tereti, a potom zaključuje da u onome što joj je stavljeno na teret nema kaznenog djela, tim više odbija "tužbu", što je očigledno proturječje u razlozima presude.
10. Stoga, ako prvostupanjski sud smatra da navodi optužbe ne stoje (što podrazumijeva cjeloviti činjenični supstrat bez intervencija suda) onda se mora odlučiti oslobađa li optuženicu zbog nedostatka dokaza (članak 453. točka 3. ZKP) ili zato što ono za što se optuženica tereti nije kazneno djelo (članak 453. točka 1. ZKP).
11. Kako je iz razloga pobijane presude za sada nejasno po kojoj je osnovi iz članka 453. ZKP optuženica oslobođena optužbe, odnosno utvrđeno je proturječje u razlozima, valjalo je po službenoj dužnosti na temelju članka 483. ZKP ukinuti prvostupanjsku presudu, a uslijed ove odluke žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
12. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će prije svega otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom ukidnom odlukom, ponovno će provesti sve dokaze koji su do sada bili izvedeni, cijeniti će svaki dokaz posebno i u njihovoj međusobnoj ukupnosti te će nakon toga imajući na umu cjelokupnu dokaznu građu i ocjenu vjerodostojnosti dokaza utvrditi postoje li dokazi koji upućuju na egzistiranje objektivnih obilježja kaznenog djela (činjenja ili nečinjenja u postupanju optuženice) ili subjektivna obilježja kaznenog djela (namjera optuženice na počinjenje inkriminiranog joj kaznenog djela).
13. Ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da nije dokazano da je optuženica počinila kazneno djelo iz članka 173. stavka 1. KZ/11, donijeti će na temelju članka 453. točke 3. ZKP presudu kojom se optuženica oslobađa od optužbe s obzirom da kazneni postupak započinje optužbom, a ne "tužbom" kako je to pogrešno naveo prvostupanjski sud. Osim toga, ukoliko prvostupanjski sud drži da na temelju provedenog dokaznog postupka nije dokazano da je optuženica počinila inkriminirano joj kazneno djelo donoseći oslobađajuću presudu, a ne "odbijajuću" kako je to naznačeno u razlozima presude, ne može intervenirati u činjenični supstrat optužbe, već će donijeti oslobađajuću presudu upravo na temelju činjeničnog supstrata optužbe državnog odvjetnika. Po službenoj dužnosti, prvostupanjski sud može intervenirati u činjenični supstrat optužbe samo ako nakon provedenog dokaznog postupka donese osuđujuću presudu, ali ne mijenjajući pri tome identitet same optužbe.
14. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud će donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu presudu sukladno članku 485. točci 5. ZKP.
15. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 14. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
