Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžm-13/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom JZ, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: Kvm-79/2026-4 (Km-2/2020) od 13. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: Kvm-79/2026-4 (Km-2/2020) od 13. veljače 2026., pod točkom 1. izreke rješenja, na temelju članka 99. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje u tekstu: ZSM) prema maloljetnom JZ određeno je obustavljanje od daljnjeg provođenja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod. Pod točkom II. izreke rješenja, na temelju članka 95. stavka 1. ZSM određeno je da troškovi izvršenja odgojne mjere padaju na teret državnog proračuna.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:
152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) . U žalbi je državni odvjetnik predložio da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da maloljetnom JZ produlji odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je maloljetni JZ putem branitelja Marija Medaka, odvjetnika iz Zagreba, predlažući da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Državni odvjetnik žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodi da prvostupanjski sud nije pravilno, a niti potpuno utvrdio sve odlučne činjenice. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud maloljetniku zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11 izrekao odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu koje se nije izvršavala zbog maloljetnikovog eskiviranja pa je stoga navedena mjera 17. siječnja 2025. zamijenjena odgojnom mjerom upućivanja u odgojni zavod, a prethodno obustavljanju odgojna mjera se provodila nešto više od godinu dana.
7. Državni odvjetnik ističe da je [naziv] obavijestio sud 22. siječnja 2026., dakle nakon što je prethodno predložena obustava odgojne mjere, kako je maloljetnik ponovno odlukom [naziv] od 21. siječnja 2026. upućen u odgojnu skupinu pojačane skrbi i nadzora s navedenim danom do opoziva zbog zaprimljene obavijesti kako je u više navrata, prijeteći zatražio od drugog maloljetnika da mu putem člana obitelji na polog novca uplati određeni novčani iznos što je isti u nekoliko navrata i učinio. [naziv] je 19. veljače 2026. obavijestio da je maloljetnik dan ranije iz navedene skupine razvrstan u odgojnu skupinu s poluotvorenim uvjetima. Vezano za navedeno, državni odvjetnik drži da je stav stručnih osoba kako obavještavanje o predmetnom nije od utjecaja na odluku o obustavi odgojne mjere te je krajnje paušalan, neobrazložen i dvojben s obzirom da takve odluke donosi i s njima upoznaje sud upravo ustanova koja je predložila obustavu mjere te žalitelj smatra da se dosadašnje provođenje odgojne mjere s aspekta uspješnosti utjecanja na maloljetnikovo ponašanje ne može smatrati uspješnim.
8. Žalitelj ističe da maloljetnik tijekom boravka u odgojnom zavodu nije završio niti osnovnoškolsko obrazovanje, da je s druge strane sudjelovao u fizičkom sukobu zbog kojeg je postupanja trenutno osnovano sumnjiv zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11 u predmetu nadležnog općinskog državnog odvjetništva, da je u dva navrata tijekom izvršavanja odgojne mjere bio upućen u skupinu pojačane brige i skrbi iz različitih razloga, posljednji put nakon što je predložena obustava provođenja odgojne mjere te smatra kako je prvostupanjski sud preuranjeno odlučio obustaviti odgojnu mjeru, da ju je trebalo produljiti radi dodatnog utjecaja na cjelokupnu ličnost maloljetnika i radi postizanja svrhe maloljetničkih sankcija općenito, a sve s obzirom na činjenicu da dosadašnje trajanje odgojne mjere, odnosno mogućnost njezinog daljnjeg provođenja, kao i razvidnost da se odgojnom mjerom evidentno nisu postigli poželjni učinci na funkcioniranje maloljetnika.
9. Suprotno stavu državnog odvjetnika, činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Naime, žalitelj zanemaruje iskaz odgojiteljice [naziv] – ZZ koja je navela da je odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod ostvarila svoju svrhu, osobito imajući u vidu dob maloljetnika, odnosno optuženika koji je rođen **.**.2005. i ima skoro 21 godinu. Osim toga, što se tiče 8. razreda osnovne škole, dogovoreno je da će maloljetnik taj razred završiti na slobodi kroz dopisno obrazovanje u birotehničkoj školi, a s tim u vezi je navela da maloljetnik može završiti 8. razred i u odgojnom zavodu, ali da maloljetnik nije mogao pohađati zavodsku osnovnu školu nego su ga vodili u [naziv] Velikoj Gorici. Što se tiče smještaja maloljetnika u odgojnu skupinu pojačane skrbi i nadzora, odgojiteljica je iskazala da neovisno o tome i dalje ostaje kod prijedloga za obustavu odgojne mjere. Svjedokinja je nadalje navela da se maloljetnik s obzirom na svoju dob trebao zaposliti, odnosno da treba raditi i da završetak 8. razreda neće ništa bitno promijeniti u njegovom funkcioniranju i budućem životu, ali da bi odlazak maloljetnika u školu i završetak 8. razreda pridonio razvoju i stjecanju maloljetnikove odgovornosti i cjelokupnog njegovog daljnjeg razvoja jer bi samoinicijativno izvršavao svoju obvezu pohađanja školovanja, a ne zbog toga što mora, kako je do sada bilo u odgojnom zavodu. Predstavnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Dubrava, suglasno je iskazala da je odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod ispunila svoju svrhu i da više nije potrebna te da će maloljetnik kroz slijedećih 6 mjeseci biti pod nadzorom i u intenzivnom praćenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Dubrava, a sukladno Zakonu o izvršenju maloljetničkih sankcija. Stručna suradnica Saša Lechner navela je također da je suglasna s iskazima predstavnica HZSR PU Dubrava te predstavnicom [naziv], istaknula je kako je maloljetnik sada već odrasla, zrela osoba i formirana ličnost te smatra da mu treba pružiti priliku da pokaže u praksi što je naučio kroz provođenje svih mjera i postupaka.
11. Slijedom svega navedenog, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, trajanje odgojne mjere, maloljetnikovo ponašanje, kao i njegovo funkcioniranje ne zahtjeva daljnje provođenje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod budući da je tijekom boravka maloljetnik u odgojnom zavodu bio u redovnom kontaktu s roditeljima, oni su mu pružali podršku te je utvrđeno da će stručni djelatnici Područnog ureda Dubrava pomoći maloljetniku oko uključivanja i integracije u svakodnevni život, da će mu pomoći kod prijave i upisa u dopisnu školu u Centru za dopisno obrazovanje "Birotehnika" i da će aktivno raditi na pronalaženju zaposlenja, a što uključuje pisanje životopisa, molbe za posao i vježbanja situacije razgovora za posao.
12. Shodno svemu navedenom, posebno imajući na umu dob optuženog JZ koji je sazrio i kojem je potrebno pružiti priliku u samostalnom životnom funkcioniranju, pravilno je prvostupanjski sud obustavio daljnje provođenje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod.
13. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu, a na temelju članka 494. stavka 4. ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP i nije povrijeđen zakon na štetu optuženika, dok javna sjednica vijeća nije održana jer je drugostupanjsko vijeće odlučilo rješenjem, a ne presudom.
14. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 14. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
