REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1400/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Pejić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-127/2025-2 od 6. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 1725/2022-52 od 3. rujna 2025., u sjednici održanoj 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-127/2025-2 od 6. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1725/2022-52 od 3. rujna 2025.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbaciti.
3. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije predlagatelj je podnio u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Povredu ustavnog prava predlagatelj obrazlaže tvrdnjama da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, da drugostupanjska odluka nije valjano obrazložena, te da je ista bez dostatnih razloga, kao i da su ključni žalbeni razlozi ignorirani, čime mu je bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 2. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da predlagatelj navedenim tvrdnjama nije učinio vjerojatnim da su mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primijenjenog materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu.
6. Pobijanom je presudom odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022., kao i zahtjev da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, a i zahtjev za vraćanje na rad kod tuženika. Ovakva je odluka utemeljena na utvrđenju da je u okviru organizacijskih promjena kod tuženika ukinuto radno mjesto tužitelja, kao i cijela organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj radio, a koji organizacijski razlog je doveo do poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Sudovi su ocijenili da tužitelj tijekom postupka nije dokazao svoje navode da se poslovi koje je on obavljao i dalje rade u okviru nekog konkretnog radnog mjesta. Nadalje, nižestupanjski sudovi u obrazloženju svojih odluka navode da je autonomno pravo tuženika kao poslodavca donositi odluke o reorganizaciji svojeg poslovanja u okviru kojih odluka je tuženik ovlašten ukidati pojedina radna mjesta i organizacijske cjeline te poslove dodjeljivati odnosno pridruživati nekim drugim radnim mjestima u drugim organizacijskim cjelinama.
7. U pobijanoj odluci iznijeti su jasni razlozi na kojima se pobijana odluka temelji, a odgovoreno je na bitne navode tužitelja na kojima temelji svoj zahtjev, te je iznijeto pravno shvaćanje u odnosu na bitne činjenice na kojima se temelji primjena materijalnog prava.
8. Tužitelju se ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U svojoj presudi drugostupanjski sud je odgovorio na sve odlučujuće navode tužitelja, njegova presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom.
9. U odnosu na tvrdnje o pogrešnoj primjeni materijalnoga prava valja reći da je u konkretnom slučaju pobijana odluka donesena u skladu sa shvaćanjem izraženim u odlukama ovog suda (tako Rev-617/2024-4 od 21. svibnja 2024., Rev-90/2021-3 od 13. travnja 2022. i dr.). Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
10. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda i kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4.
ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 14. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
