REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1384/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1964/2025-3 od 22. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-862/2024-9 od 15. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja, se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1964/2025-3 od 22. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-862/2024-9 od 15. listopada 2025., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Tuženik je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP postavio 3 (tri) pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to: „(i) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(ii) Treba li se odredba ugovora o kreditu, sklopljenog između potrošača i trgovca, a kojom je ugovorena naknada za obradu kredita odredba, smatrati cijenom ugovora o kreditu, u smislu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) radi čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe ukoliko je ista ugovorena kao jasna, lako uočljiva i lako razumljiva?
(iii) Ima li utvrđenje nepoštenosti i posljedične ništetnosti ugovorne odredbe potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredbe iz ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu kredita), za izravnu posljedicu i utvrđenje nepoštenosti stjecatelja (sastavljača takve odredbe) , u smislu opsega vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe ?
odnosno
Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu i to odredbe o naplati naknade za obradi kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“.
3. Nadalje, tuženik u prijedlogu navodi da nižestupanjski sudovi nisu u svojim odlukama naveli valjane razloge na kojima su utemeljili svoje odluke, pa da je time povrijeđeno tuženikovo pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/24. – dalje: Ustav) i čl. 6.1. Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99. - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17. – dalje: Konvencija) – čl. 14. st. 2. Ustava, pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13.1. Konvencije.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer je drugostupanjska presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama Rev-308/22 od 19. travnja 2022., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2019., te odluci broj Rev-715/2024-3 od 22. svibnja 2024.
6. U pogledu dijela prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno pravo zaštićeno Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima pa slijedom navedenog tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao niti da su mu počinjene ostale povrede, na koje se poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije.
7. Stoga je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 14. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
