Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-141/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, ŽR, izvjestiteljice i članice, JR, članice, u pravnoj stvari predlagateljice [adresa] [obrt] [adresa] ([adresa], Sjeverna [adresa] Kraljevstvo [adresa] i [adresa]) koju zastupa Tatjana Salopek, odvjetnica iz Zagreba, protiv protustranke ZR /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Sunčica Lončar, odvjetnica iz Sesveta, uz sudjelovanje maloljetnog ŽRU /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa posebna skrbnica DR, diplomirana pravnica iz Centra za posebno skrbništvo, Trg Nevenke Topalušić 2 i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Solin /OIB: 52966791065/, Solin, Zvonimirova 117a, radi povratka djeteta, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-170/2026 od 12. ožujka 2026., u sjednici održanoj 14. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice JRU i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob- 170/2026 od 12. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev protustranke ZR za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan zahtjev predlagateljice za povratak maloljetnog ŽRU iz [adresa], ZRU, rođenog **.**.2025., na temelju Haške konvencija o građansko pravnim aspektima međunarodne otmice djece od 25. listopada 1980. (Službeni list - Međunarodni ugovori, broj: 7/1991, Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 4/1994., u daljnjem tekstu: HK 1980).

2. Protiv rješenja žali se predlagateljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom

1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 144/2022., 155/2013., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i člankom 15. Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece (Narodne novine, broj: 99/2018., u daljnjem tekstu: ZP-a) . Predlaže preinaku prvostupanjskog: rješenja slijedom žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu protustranka predlaže odbiti žalbu predlagateljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitivanjem pobijanog rješenja nije utvrđena povreda pravila o odlučivanju – obliku i sadržaju rješenja (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a). Prvostupanjski je sud ispitao podneske, argumente i dokaze iznesene tijekom postupka po strankama, saslušao stranke, pribavio potrebne informacije i dao procjenu mjerodavnosti za odluku po predmetnom zahtjevu.

5.1. To što žaliteljica ocjenom dokaza i činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljna i što smatra da je iz izvedenih dokaza i prikupljenih informacija trebalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje istinitog (da su ispunjeni uvjeti za prihvaćanje zahtjev za povratak djeteta u [adresa]) nije povrijeđeno niti jedno postupovno pravo žaliteljice.

6. Tumačenje činjenica po žaliteljici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi nema značaj nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a), niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), već njezinu vlastitu procjenu mjerodavnosti izvedenih dokaza i pribavljenih informacija za odluku, koja je zadržana za sud (članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske /Narodne novine, broj:

56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014./, članak 6. stavak 1. Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda /Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010./).

7. Predmet postupka je zahtjev predlagateljice od 21. siječnja 2026. za povratak maloljetnog ŽRU, rođenog **.**.2025. u [adresa], na adresu [adresa] i [adresa] (u daljnjem tekstu: UK), tako da se dijete u roku od 15 dana od dana donošenja odluke, preda predlagateljici koja će dijete preuzeti od protustranke na adresi protustranke.

8. Nije sporno da su / da je:

- predlagateljica i protustranka od 2019. do početka kolovoza 2025. živjele u neregistriranoj istospolnoj zajednici u [adresa] ([adresa]);

- protustranka medicinski podpomognutom oplodnjom (IVF/IUI) nepoznatog donora, državljanina [adresa], začela i u [adresa] carskim rezom rodila 6. travnja 2025. sina DRU (u daljnjem tekstu: dijete);

- prema zakonima UK predlagateljica priznata kao druga majka djeteta;

- UK i Republika Hrvatska potpisnice HK 1980;

- predladlagateljica dala pristanak protustranci za odvođenje djeteta u Hrvatsku;

- predlagateljici poznato prebivalište djeteta u [adresa] ([adresa]) i okruženje u kojem boravi (baka Ž, teta NR /sestre protustranke/, nastanjene sa svojom obitelji u njihovom kućanstvu /suprugom i troje djece - 7, 10 i 13 godina/, udaljenom oko 30 minuta vožnje automobilom od prebivališta protustranke s djetetom - kuće koja je u suvlasništvu Ž i NR).

9. U žalbenom stadiju, kao i tijekom prvostupanjskog postupka je sporno jesu li ispunjeni uvjeti da se dijete prema HK 1980 vrati u [adresa] ([adresa]) kako to zahtijeva predlagateljica utoliko što je u bitnome prvostupanjski sud zaključio da je zahtjev predlagateljice neosnovana u smisli odredbe članka 13. točke a) HK 1980 jer da predlagateljica u vrijeme odvođenja djeteta u Hrvatsku (u dobi od nepuna 4 mjeseca) nije stvarno ostvarivala pravo na brigu o djetetu i da je dala pristanak za odvođenje i zadržavanje djeteta u Hrvatskoj, a predlagateljica nastavno u žalbi tvrdi suprotno da je odvođenje i zadržavanje djeteta u Hrvatskoj nezakonito prema odredbi članka 3. HK 1980 i da su ispunjeni uvjeti iz članka 12. stavka 1. HK 1980 da sud naredi hitan povratak djeteta u UK, bez ispitivanja navoda i dokaza o prilagođenosti djeteta novoj okolini (članak 12. stavak 2. HK 1980).

10. Prema odredbi članka 3. HK 1980 (istovjetno članak 2. stavak 2. točka a) i b) ZP- a) jedan je od prvih zadataka suda i nadležnog tijela u državi u kojoj je zatražen povratak djeteta utvrditi je li osoba (institucija ili drugo tijelo) koja je imala pravo na skrb, u smislu odredaba HK 1980 u vrijeme odvođenja djeteta to svoje pravo stvarno (faktično) i ostvarivala ili bi ga bila ostvarivala da nije došlo do nezakonitog odvođenja ili zadržavanja djeteta.

11. Iz rezultata izvedenih dokaza i prikupljenih informacija, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud proizlazi da predlagateljica u vrijeme odvođenja djeteta (početak kolovoza 2025.) nije i stvarno skrbila o djetetu, da je pretežiti dio vremena provodila na poslu i uzimala dodatne smjene (posebno od lipnja 2025. nadalje) i da je od rođenja djeteta nadalje gotovo isključivo protustranka (biološka majka) skrbila o djetetu, u čemu joj je pomagala majka Ž (baka djeteta), prijatelji, a nakon dolaska u Hrvatsku nastavno baka i teta djeteta (Ž i NR).

12. Stoga, uz činjenicu da je skrb o djetetu dio osobnog statusa pojedinca, koji nastaje rođenjem djeteta, a ostvarivanje koje podrazumijeva aktivne radnje roditelja / skrbnika, kojima oni pokazuju svoje emocionalne odnose, roditeljske kompetencije s djetetom i koliko su kao roditelji spremni staviti interese djeteta ispred sebe i ostalih, nije u pravu predlagateljica kada tvrdi da to što je dogovor nje i protustranke bio da protustranka koristi puni roditeljski dopust ukazuje da nije bilo nikakve njezine samovolje i da se to što je radila ne može tumačiti na njezinu štetu, niti je od utjecaja na zaključak prvostupanjskog suda je li predlagateljica „stavljala novorođenče u sjedeći položaj“.

13. S obzirom na izostanak bilo kakva inicijative u sudjelovanju u skrbi djeteta od početka kolovoza 2025. nadalje (osobne, emotivne, financijske) i sadržaj poruka koje su uslijedile nakon što je protustranka sa djetetom doputovala u Hrvatsku, i komunikacije kroz gotovo dva mjeseca, ukazuju i na namjeru nepoduzimanja bilo kojih radnji predlagateljice u cilju ostvarivanja skrbi o djetetu i ubuduće.

14. Nadalje, odredbom članka 13. HK 1980 između ostalog je predviđeno da sud ili upravno tijelo države kojoj je dostavljen zahtjev nije dužan narediti povratak djeteta ako osoba koja se suprotstavlja njegovom povratu dokaže da se podnositelj zahtjeva složio ili naknadno pristao na odvođenje ili zadržavanje djeteta (točka a/).

15. Predlagateljica tijekom postupka nije kompromitirala činjenicu da se jasno i nedvosmisleno (stvarno) složila da protustranka (biološka majka) odvede dijete u Hrvatsku, odnosno da je dala pristanak koji nakon odvođenja djeteta nije opoziv, a niti na pravno relevantan način dovela u dvojbu sadržaj svojih poruka upućivanih protustranci, u kojima je jasno i nedvosmisleno navela da prekida partnersku vezu (4. kolovoza 2025.) i da je suglasna da o djetetu u Hrvatskoj skrbi protustranka (… moraš biti tamo, za vaše obostrano dobro, Hrvatska je mjesto gdje trebaš biti, vjeruj mi …, uredu moramo ovo riješiti mirno ZR … Gotovo je između nas, ja želim najbolje za TVOG SINA ali napravimo to lijepio ..Da! Ti i DRU ste bolje tamo, i tu je kraj …).

16. Navedene izjave predlagateljice upućene protustranci u svojoj podlozi nemaju konkretne i relevantne razloge zbog kojih se ne bi mogle tumačiti pristankom na zadržavanje djeteta u Hrvatskoj i kao takve su dostatne za zaključak, kako ga je u biti formirao i prvostupanjski sud, da predlagateljica nije samo pristala na odvođenje djeteta u Hrvatsku, već i da protustranka sa djetetom ostane živjeti u [adresa], na predlagateljici poznatoj adresi prebivališta i okruženju u kojem dijete boravi, a zbog čega se između ostalog, njezin predmetni zahtjev ne može uzeti u obzir kao osnovan.

17. Kasnijim porukama, koje su uslijedila nakon što predlagateljica nije odgovarala na poruke protustranke, a na koje se predlagateljica poziva u žalbi (17. rujna 2025. … kada ćete se vratiti u [adresa] … u naš dom … i 29. rujna 2025. … želim da vratiš bebu) i za koje smatra da ih je sud trebao, a nije ocijenio, u odnosu na one ranije koje su po njoj dane u kontekstu „međusobnog prepucavanja u svađi oko toga tko je kome važan i na koji način u tom odnosu“, predlagateljica u biti naknadno mijenja mišljenje iskazujući namjeru za povratkom djeteta njoj, da bi četiri mjeseca kasnije inicirala i predmetni postupak, kojim se ne dovodi u pitanje ranije dane nedvosmislene izjave o zadržavanju djeteta u Hrvatskoj koje su dostatna za dokazanost prihvata, a nastavno i odbijanje predmetnog zahtjeva.

18. Stoga, nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da je zaključak prvostupanjskog suda o pristanku na zadržavanje djeteta u Hrvatskoj proturječan dokazima u predmetu i da je izostalo obrazloženje „relacije poruka bitno različitog sadržaja“.

19. Budući da dijete nije nezakonito odvedeno iz UK, niti zadržano u Hrvatskoj protivno članku 3. HK 1980, to za konačnu odluku nije odlučno je li ili nije trebalo zanemariti navode i dokaze o prilagodbi djeteta novoj okolini slijedom odredbe članka 12. stavka 2. HK 1980 iz razloga što diskrecijsko ovlaštenje suda u slučaju iznimki predviđenih člankom 13. HK 1980 nije vezano vremenskim okvirom zadanim člankom 12. stavkom 1. i 2. HK 1980 (članak 18. HK 1980) i što se samom činjenicom da se dijete prilagodilo novoj okolini ne jamči pružanje apsolutne zaštite (i u slučaju dokazanosti prilagodbe djeteta novoj okolini, neovisno o vremenskom okviru, sud ili upravno tijelo može donijeti odluku o povratku djeteta koje je nezakonito odvedeno ili zadržano u smislu članka 3. HK 1980).

19.1. Iz tih razloga za odluku iz izreke nije odlučan stav predlagateljice iskazan pod točkom VI. obrazloženja žalbe prema kojem je trebalo zanemariti navode i dokaze o prilagodbu djeteta novoj okolini jer da je postupak pokrenut prije isteka roka od jedne godine i da su nekritički ocjenjeni fabricirani dokazi za svrhu ovog postupka s obzirom da se radi o zaista malom djetetu i da neki od dostavljenih dokaza zapravo nemaju životnu važnost niti se mogu samim tim uzeti kao relevantni.

20. Ne, manje važno je podsjetiti se da je kvaliteta ranih odnosa između roditelja i dojenčeta ključna za djetetov emocionalni, kognitivni i socijalni razvoj, da se kod djeteta postupno razvija sposobnost povezivanja emocija s odgovarajućim izražavanjem putem pokreta, glasanja ili pogleda i tako uspostavljeni mehanizam u fazi razvoja od drugog do šestog mjeseca života stavlja u funkciju interaktivne komunikacije s majkom, čime se djetetu osigurava adekvatan odgovor na njegove potrebe, da dijete u dobi od oko godinu dana, u kojoj je maloljetni ŽRU (rođen **.**.2025.) razumije tko je primarna figura privrženosti i da odvajanje djeteta od majke izaziva intenzivan strah, plač i aktivno traženje majke.

21. Sagledavajući okolnosti predmetnog postupka, ocjena je i drugostupanjskog suda da predlagateljica neosnovano ustrajava u zahtjevu da su „odobri povratak zajedničkog djeteta stranaka u njegov dom u [adresa] na adresi [adresa] ([adresa], Sjeverna Irska, [adresa] i [adresa]) i to tako da se dijete vrati u roku od 15 dana od dana donošenja odluke, predajom djeteta predlagateljici, koja će dijete preuzeti od protustranke na adresi protustranke“.

22. radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u predmetnom postupku zbog čega trošak iste nije priznat protustranci (članak 155. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 15. ZP-a.

23. Zaključno, ispitivanjem rješenja Općinskog građansko suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-170/2026 od 12. ožujka 2026. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po predlagateljici, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odbijena kao neosnovana žalba predlagateljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 15. ZP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 15. ZP-a za stavak II.).

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović