Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-255/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Nenadu Škare, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nenada Škare i Silvije Petrović, sa sjedištem u [adresa], protiv prvo tuženika ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i drugo tuženika ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, posl.br. P Ob-221/19-41 od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, posl.br. P Ob- 221/19-41 od 17. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. II. i IV. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju nekretnina sa ustupom prava ploduživanja od 18. rujna 2015. godine sklopljen između ĐJ kao obdarenika i ŽJ kao darovateljice, potpisi stranaka ovjereni kod Javnog bilježnika Petra Žanko iz Trogira, broj ovjere OV-7599/15 od 18. rujna 2015. godine.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu u Trogiru, Općinskog suda u Splitu, da u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], u naravi kuća površine 186 m2 i dvor površine 969 m2, uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije Ugovora o darovanju nekretnina sa ustupom prava ploduživanja od 18. rujna 2015. godine iz točke I/.1. izreke ove presude na način da se temeljem ove presude izvrši brisanje prava vlasništva i prava ploduživanja koji upisi su provedeni temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovog suda pod poslovnim brojem Z-2741/2015.“

II. „ Utvrđuje se da nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća površine 186 m2 i dvor površine 696 m2, predstavlja bračnu stečevinu pok. EJ i ŽJ.“

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženima troškove parničnog postupka u iznosu od 7.700,00 Eur u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos parničnog troška teče 13. travnja 2026. do isplate, a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena koje teku od dana presuđenja pa do isplate.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženima troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.368,69 Eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom, prihvaćen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju nekretnina sa ustupom prava ploduživanja od 18. rujna 2015. godine sklopljen između ĐJ kao obdarenika i ŽJ kao darovateljice, potpisi stranaka ovjereni kod Javnog bilježnika Petra Žanko iz Trogira, broj ovjere OV-7599/15 od 18. rujna 2015. godine.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu u Trogiru, Općinskog suda u Splitu, da u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], u naravi kuća površine 186 m2 i dvor površine 969 m2, uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije Ugovora o darovanju nekretnina sa ustupom prava ploduživanja od 18. rujna 2015. godine iz točke I/.1. izreke ove presude na način da se temeljem ove presude izvrši brisanje prava vlasništva i prava ploduživanja koji upisi su provedeni temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovog suda pod poslovnim brojem Z-2741/2015.“

II. „Utvrđuje se da nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća površine 186 m2 i dvor površine 696 m2, predstavlja bračnu stečevinu pok. EJ i ŽJ.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u onom dijelu kojim se zahtjeva utvrđenje suvlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća površine 186 m2 i dvor površine 696 m2, kao utvrđenoj bračnoj stečevini pok. EJ i ŽJ, svakoga za 1/2 dijela, i kojim se zahtijeva da je prvotuženica dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz traženi upis prava vlasništva za 1/2 dijela navedene nekretnine na ime pok. EJ iz [adresa].

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove proizišle iz ovog parničnog postupka.

2. Presudu u dijelu pod toč. III. i IV. izreke pobija tužitelja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o trošku. Predlaže, prihvatiti navode žalbe, preinačiti presudu pobijanom dijelu i u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Presudu u dijelu pod toč. I. (toč. 1. i 2. ), točkom II. i IV. izreke pobijaju tuženici iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlažu preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuju trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Darovnog ugovora kojeg su 18. rujna 2015. sklopili prvo tuženica kao darovateljica i drugo tuženik kao daroprimac, jer nije sklopljen u propisanoj formi javnobilježničkog akta a nije izvršena prava predaja darovane stvari, uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja, kakvo je bilo prije Ugovora o darovanju nekretnine, te utvrđenje da nekretnina koja je predmet Darovnog ugovora predstavlja bračnu stečevinu pokojnog EJ i ŽJ, svakog u ½ dijela.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da je dana 18. rujna 2015. između prvo tuženice kao darovatelja i drugo tuženika kao obdarenika zaključen Ugovor o darovanju nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZU 3426 k. o. [katastarska općina] ( kuće s okućnicom) sa ustupom prava plodouživanja u korist prvo tuženice; da predmetni ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika kao privatna isprava, već je samo ovjerovljen potpisima ugovornih strana; da temeljem provedenih dokaza proizlazi zaključak kako drugo tuženik, kao obdarenik u trenutku zaključena Darovnog ugovora nije stupio u posjed predmetne nekretnine, te da prethodnog samostalnog posjeda obdarenika nije bilo već da su jedini samostalni posjednici sporne nekretnine bili prvo tuženica i prednik stranaka; da je utvrđeno da je prednik stranaka, pokojni EJ, znao za postojanje Darovnog ugovora, te je pristao na njegovo zaključenje, međutim, naknadna okolnost postojanja neposrednog posjeda daroprimatelja i njegovo uvođenje u posjed, u konkretnom slučaju nije odlučna te prvostupanjski sud utvrđuje da je Darovni ugovor ništetan i da ne proizvodi pravne učinke; da se radi o nedostatku koji se naknado ne može otkloniti, jer nedostatak forme isključuje u potpunosti djelomičnu ništetnost, odnosno ništetnost ugovora temeljenog na tvrdnji da je darovateljica raspolagala i prenijela na drugo tuženika više prava nego što joj pripada.

8. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje kako u trenutku zaključenja spornog Ugovora o darovanju nekretnine, nije bilo prave predaje posjeda od strane darovateljice kao i njenog supruga kao suposjednika darovane nekretnine u korist daroprimatelja, tako je riječ o ništetnom pravnom poslu koji nije sastavljen u obliku koji je propisan zakonom.

9. Vezano uz sporno pitanje, predstavlja li nekretnina koja je predmet Darovnog ugovora, bračnu stečevinu prvo tuženice i njezinog pokojnog supruga, prvostupanjski sud utvrđuje slijedeće: da su prvo tuženica i njezin pokojni suprug zaključili braka 1979., a da je gradnja predmetne kuće započela 1987., a u sadašnjem obliku je dovršena u razdoblju od 1992. do 1994.; da je u vrijeme stjecanja sporne nekretnine na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 45/89, 50/90 i 25/94- nastavno ZBPO-a), koji se u konkretnim slučaju treba primijeniti sukladno odredbi čl. 363. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98- nastavno ObZ-a/98), kojom je odredbom propisano da danom primjene toga Zakona se ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima; da iz provedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje kako je zemljište na kojem je izgrađen objekt vlastita (posebna) imovina prvotuženice, koju je ova stekla darovanjem od svoje majke; da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu prvo tuženice i pokojnog EJ, obzirom da je objekt koji je trajno i neodvojivo vezan za zemljište na kojemu se nalazi i prati njegovu pravnu sudbinu izgrađen sredstvima ostvarenih radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno potječe iz te imovine, sukladno odredbi čl. 277. ZBPO; da su tuženici nesporno dokazali da je prvotuženica kao svoju vlastitu (posebnu) imovinu unijela zemljište na kojem je objekt izgrađen, a tužiteljica nije dokazala koji je omjer vrijednosti zemljišta i izgrađenog objekta.

10. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje, kako sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu prvo tuženice i pokojnog EJ, ali odbija zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje suvlasništva na predmetnoj nekretnine prvo tuženice i EJ jer tužiteljica nije dokazala omjer vrijednosti zemljišta i izgrađenog objekta.

11. Tužiteljica osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje suvlasništva na spornoj nekretnini, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako zemljište na kojem je izgrađen sporni objekt predstavlja posebnu imovinu prvo tuženice, te osporava da bi na njoj bio teret dokaza koliki je udio zemljišta koje predstavlja posebnu imovinu prvo tuženice u predmetnoj nekretnini. Nadalje, tužiteljica navodi kako ugovor o darovanju između prvo tužene i njezine majke nikad nije sklopljen u propisanom obliku, te da je prvostupanjski sud pogriješio kad nije primijenio Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koje se odnose na stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu.

12. Tuženici osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke u dijelu kojim je utvrđen ništetnim i bez pravnog učinka Darovni ugovor, navodeći da presuda ima nedostatke u dijelu u kojem sud navodi da nije izvršena prava predaja posjeda nekretnine, da sama činjenica da je prvo tužena zadržala pravo plodouživanja ne znači da je isključivo ona zadržala posjed predmetne nekretnine; navodi da tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev onako kako je od strane ostavinskog suda upućena u paricu (radi utvrđenja da u sastav ostavine iza njenog oca ulazi ½ dijela predmetne nekretnine), pa je stoga tužbeni zahtjev pod toč. II. izreke trebalo odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa.

13. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je pokojni EJ znao za darovanje predmetne nekretnine drugo tuženiku, te da se je suglasio da prvo tuženica daruje drugo tuženiku predmetnu nekretninu.

14. Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni Darovni ugovor ništetan jer nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (slemnizirane) privatne isprave, te da daroprimatelju nije izvršena prava predaja darovane nekretnine.

15. U ovom predmetu nije sporno da predmetni ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (slemnizirane) privatne isprave, sporno je, je li daroprimatelju izvršena prava predaja darovane nekretnine.

16. Odredbom članka 479. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da ugovor o darovanju nastaje kada se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvari ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

17. Odredbom članka 482. ZOO koja propisuje oblik ugovora o darovanju, propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku (stavak 1.), te da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (stavak 2.).

18. Dakle, odredba članka 482. stavak 2. ZOO prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega je Ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed, a koji nije sklopljen u obliku propisanom odredbom članka 482. stavak 2. ZOO, ništetan.

19. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka proizlazi da je predmetnu nekretninu i prije zaključenja Darovnog ugovora a i nakon njegovog sklapanja isključivo koristio drugo tuženik. Tako je svjedok CJ u svom iskazu naveo (list 75-76 spisa), kako mu je pokojni EJ prije smrti rekao da sve stvari vezane uz kuću rješava s drugo tuženikom jer je njemu „prepisao“ predmetnu nekretninu. Jednako tako iz iskaza svjedoka CJ proizlazi da niti prednik stranaka, pokojni EJ niti prvo tuženica nikad nisu živjeli u predmetnoj kući, već u stanu u [adresa], a u tu kuću su znali doći vikendom, jer ista nije bila podobna za stanovanje, a sada je situacija bolje, jer je drugo tuženik izvodio određene građevinske radove, te je tako promijenio većinu zatvora na kući, izolirao je taracu i sredio hortikulturu oko kuće kopao je kanal za struju, popravljao je temelj i nasipao je put. Dogovorio je s drugo tuženikom i kopanje bunara, no taj posao još nije realiziran. Navode svjedoka potvrdila je AJ koja je navela da joj je poznato da predmetna nekretnina u prizemlju ima dvije garaže a na katu hodnik, kuhinju, sobe, te balkon s uređenim vrtom. Objekt nema krov, nedovršen je ali zatvoren s prozorima i balkonom. Ima saznanja da je drugo tuženik postavio izolaciju, promijenio brave na vratima, uredio vrt i legalizirao objekt. I svjedok HJ, također je iskazala da joj je pokojni EJ rekao da je kuću darovao drugo tuženiku, ali da kuća nije za stanovanje, da dugo nije bila u toj kući, ali kad prolazi često vidi drugo tuženika. Svjedok AJ je iskaza da je ĐJ, za života DJ, legalizirao objekt, te platio trošak legalizacije, posadio je voćke te o njima brine. I svjedok ZJ je iskazivo o građevinskim radovima koje je poduzeo drugo tuženik, zna da se radilo o izolaciji.

Iz iskaza drugo tuženika proizlazi da je on imao ključ kuće i prije zaključenja Darovnog ugovora, jer je vodio poslove legalizacije te je otvarao kuću kad bi dolazili mjernici, a neke brave je promijenio. Drugo tuženik je iskazao da je u Darovnom ugovoru naznačio plodouživanje iz razloga što brine o majci te je njegova želja bila da mu majka bude zaštićena ako se njemu što dogodi, te da on ima ne samo zakonsku nego i moralnu obvezu prema svojoj majci.

20. Nitko od saslušanih svjedoka, a niti stranaka nije naveo da bi bilo tko drugi, osim drugo tuženika koristio nekretninu nakon što se pokojni EJ razbolio. Sama tužiteljica je navela da je zadnji put bila na predmetnoj nekretnini 2014., a prvo tuženica je navela da svu brigu oko sporne nekretnine vodi drugo tuženik, te da ona nema „više ništa s tim“.

21. Imajući u vidu iskaze svjedoka i stranaka, ovaj sud zaključuje da je, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, izvršena predaja nekretnine u posjed drugo tuženiku. Naime, čin predaje u posjed je čin kojim se omogućava obdareniku izvršavati sve vlasničke ovlasti, između ostalog i ovlasti propisane odredbom čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) kao što su pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka proizlazi da drugo tuženik u granicama prava vlasništava posjeduje, koristi i raspolaže nekretninom. S tim u vezi je zaključio Ugovor o opskrbi električnom energijom dana 16. svibnja 2017.,a sama činjenica da je Rješenje o izvedenom stanju kojim se ozakonjuje nezavršena manje zahtjevna stambena zgrada, doneseno na ime prvo tuženice, valja navesti da je isto doneseno 21. srpnja 2014., odnosno prije zaključenja Darovnog ugovora.

22. U ovom predmetu je utvrđeno da je do takve predaje došlo, a i u čl. III. Ugovora je navedeno da je obdarenik već u posjedu darovane nekretnine. Sama prvo tuženica je navela da s darovanom nekretninom ona nema ništa, a ona niti ne tvrdi da ima ključ predmetne nekretnine ( drugo tuženik je iskazao da je promijenio brave), niti da dolazi na nekretninu, a tužiteljica je iskazala da na predmetnoj nekretnini nije bila od 2014.

Ovaj sud prihvaća, kao životno uvjerljiv iskaz drugo tuženika kako je prvo tuženoj svojoj majci ustupio doživotno pravo plodouživanja, prvenstveno kako bi je zaštitio u slučaju da se njemu nešto dogodi.

23. Dakle, po sklapanju ugovora daroprimatelj je stupio u samostalan posjed, uz volju darovateljice te on od tada izvršava vlasnički posjed nekretnine. Pitanje o tome kad će se smatrati je li faktički izvršena predaja nekretnine u samostalni posjed je činjenično pitanje, a odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog slučaj. U konkretnom slučaju, ovaj sud zaključuje da je temeljem iskaza svjedoka i stranaka, te uvidom u dokumentaciju u spisu dokazano da se u konkretnom slučaju radi o predaji nekretnine u samostalan vlasnički posjed.

24. S obzirom na činjenice koje su utvrđene na temelju provedenog dokaznog postupka, valja zaključiti da je u konkurentom slučaju došlo do prave predaje nekretnine koja je bila predmetom Ugovora o darovanju, te da je drugo tuženik i prije zaključenja Darovnog ugovora izvršavao sve vlasničke ovlasti na predmetnoj nekretnini, da takva predaja nije odgođena proizlazi i iz odredbe čl. III. Ugovora o darovanju u kojoj je navedeno da je obdarenik u posjedu darovane mu nekretnine.

25. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, Darovni ugovor nije ništetan, pa je valjalo preinačiti presudu u dijelu u kojem je utvrđen ništetnim Darovni ugovor i u dijelu u kojem se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja, kakovo je bilo prije zaključenja Darovnog ugovora. Kako je tijekom postupka dokazano da su prvo tuženica i pokojni EJ, suglasno odlučili o darovanju podmetne nekretnine svom sinu, ovdje drugo tuženiku, ista ne predstavlja bračnu stečevinu, pa je stoga valjalo odbiti i taj dio zahtjeva.

26. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. st. 1. toč. 1. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi presudu u dijelu pod toč. III. izreke.

27. Kako je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo temeljem čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti i odluku o trošku postupka.

28. Zbog promjene uspjeha stranaka u sporu, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dosuditi tuženima zatraženi parnični trošak. Kao potreban parnični trošak tuženika ukazuje se trošak nagrade za zastupanje po odvjetniku i to po 500 bodova za svaku od slijedećih radnji: za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 26. studenog 2020., za pristup na ročište dana 27. studenog 2020., 12. veljače 2021., 20. travnja 2021., 15.srpnja 2021. i 8. srpnja 2022. Tuženima je priznato ukupno 3500 bodova što po važećoj Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022-dalje OT) iznosi 7.000,00 Eur. Ovom iznosu je valjalo dodati iznos od 10%s osnova zastupanja dvije osobe, te je tako tuženima priznato trošak od 7.700,00 Eur.

29. Tuženima nije priznat trošak sastava podneska od 29. rujna 2020. jer isti ne prileže sisu, niti podnesak od 8. srpnja 2022. (troškovnik) jer je isti mogao biti predan na ročištu, kao niti trošak pristupa na ročište dana 6. rujna 2019. jer tog dana nije održano ročište u ovom predmetu.

30. Kako su tuženici uspjeli sa žalbom, valjalo im je priznati troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.368,69 Eur. Nije priznat trošak pristojbe na žalbu, obzirom ista nije plaćena

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis