Poslovni broj: Gž-437/2020-3

1

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz I., A., kojega zastupaju punomoćnici iz Z. odvjetničkog ureda Ž. Ž. i J. S. Z., odvjetnici u Š., protiv 1. tuženika L. d. J. OIB: …, R., kojega zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Š., 2. tuženika T. o. d.d. Z., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnici iz O. društva M. & L., odvjetnici u Z. i 3. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Z., OIB: …, Poslovna jedinica S.,  S., kojega zastupa punomoćnik T. S., dipl. iur., djelatnik tuženika ad. 2., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i 1. do 3. tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Pn-34/2016 od 27. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2024.

 

 

p r e s u d i o    j e

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja B. G. i potvrđuje presuda  Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Pn-34/16 od 27. studenog 2019. u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke.

              II. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženika L. d. J. te se u odnosu na njega potvrđuje presuda  Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Pn-34/16 od 27. studenog 2019. u pobijanom dijelu pod točkom 1. i 3. izreke.

              III.  Odbija se kao neosnovana žalba 2. tuženika T. o. d.d. Z. te se u odnosu na njega potvrđuje presuda  Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Pn-34/16 od 27. studenog 2019. u odnosu na točku 1. i 3. izreke.

              IV. Uvažava se žalba 3. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. te se u odnosu na njega preinačuje presuda  Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 24 Pn-34/16 od 27. studenog 2019. pod točkom 1. i 3. izreke, na način da se sudi:

        Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

       "1. Dužan je tuženik Hrvatske ceste d.o.o., Z., OIB: …, Poslovna jedinica S.,  S., solidarno isplatiti tužitelju iznos od 23.358,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.8.2014. do konačne isplate, time da se kamata do 31. srpnja 2015. obračunava po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referntno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

                   2. Dužan je tuženik Hrvatske ceste d.o.o., Z., OIB: …, Poslovna jedinica S.,  S., naknaditi solidarno tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

                     Odbija se kao neosnovan zahtjev 3. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. za nadoknadom troška parničnog postupka.

              V.  Odbija se kao neosnovan  zahtjev 2. tuženika T. o. d.d. Z. za nadoknadom troška žalbenog postupka.

 

i     r i j e š i o   j e

              Odbacuje se kao nedopuštena žalba 2. tuženika u odnosu na točku 2. izreke pobijane presude.

 

Obrazloženje

              1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu :

                     "1. Nalaže se  tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 22.277,30 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana 27. studenog 2019. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

                        2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu potraživanja u iznosu od 1.081,38 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i dio zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata od 20. kolovoza 2014. godine do presuđenja.

         3. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade prouzročeni  parnični trošak u iznosu od 14.355,00 kuna. "

              2. Protiv navedene presude u odnosu na točku 2. izreke žalbu ulaže tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

              3. Protiv navedene presude u odnosu na točku 1. i 3. izreke žalbu izjavljuje 1. tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava kao i protiv odluke o troškovima parničnog postupka, predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              4. Protiv navedene presude žalbu ulaže 2. tuženik  zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i protiv odluke o troškovima parničnog postupka, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu troškova parničnog postupka 2. tuženiku, uključujući i trošak žalbenog postupka, a podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

              5. Protiv navedene presude žalbu ulaže 3. tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u odnosu na 3. tuženika, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

              6. Žalba tužitelja B. G. nije osnovana.

              7. Žalba 1. tuženika nije osnovana.

              8. Žalba 2. tuženika nije osnovana u odnosu na točku 1. i 3. izreke pobijane presude te je nedopuštena u odnosu na točku 2. izreke pobijane presude.

              9. Žalba 3. tuženika je  osnovana.

              10. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka  iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003.,  88/2005., 2/2007.,   96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13.,89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

              11. U ovoj pravnoj stvari radi se o zahtjevu tužitelja za naknadom (imovinske) štete, koju je pretrpio zbog iznenadnog naleta divljači-divlje svinje na njegovo vozilo te smatra da je 1. tuženik odgovoran jer gospodari lovištem uz državnu cestu na kojoj se dogodio štetni događaj, 2. tuženik kao osiguravatelj 1. tuženika temeljem police osiguranja br. …i 3. tuženik zbog neodgovarajućeg održavanja prometnice na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj od dana 19. kolovoza 2014.

 

              12. Sporno je tko je odgovoran za nastalu štetu – je li to 1. tuženik koji gospodari lovištem na području nastanka štetnog događaja, 2. tuženik kao osiguravatelj 1. tuženika ili 3. tuženik "Hrvatske ceste" d.o.o. jer je šteta nastala na državnoj cesti ili svi tuženici odgovaraju solidarno, a sporna je i visina štete.

              13. Prvostupanjski sud je utvrdio temeljem zapisnika o očevidu broj: …od 25. kolovoza 2014. godine da je točno mjesto prometne nesreće državna cesta D-8, 41 km + 900 metara, 16 dionica, a što se tiče opreme ceste da nema prometnih znakova, pa da je brzina kretanja vozila na tom dijelu ceste ograničena na 90 km/h prometnim pravilom, a što je utvrđeno i prometnim vještačenjem provedenim u ovom postupku po sudskom vještaku za promet ing. D. Š..

              14. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da za nastalu štetu odgovara 1. tuženik koji gospodari lovištem na području na kojem je nastala šteta i to po načelu objektivne odgovornosti u smislu općih propisa obveznog prava iz članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:  35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015.,  29/2018., 126/2021., 114/2022.,       156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO).

              15. Naime, divljač se smatra opasnom stvari, pa za nastalu štetu odgovara lovoovlaštenik koji gospodari lovištem, a to je 1. tuženik. Pri tome se napominje da tijekom parničnog postupka 1. tuženik nije dokazao okolnosti zbog kojih bi bio oslobođen od odgovornosti (ili barem djelomično oslobođen). Naime, iz provedenog vještačenja po vještaku D. Š. je utvrđeno da vozačica osobnog vozila marke Suzuki Grand Vitara nije imala tehničkih mogućnosti izbjeći divlju svinju, odnosno da nije imala tehničkih mogućnosti izbjegavanja sudara sa divljom svinjom jer je vrijeme istrčavanja divlje svinje iz raslinja do sraza sa prednjim desnim dijelom vozila toliko kratko (oko 0,2 s) da je svinju bilo jako teško vidjeti i nemoguće za izbjeći sudar te da je prosječnom vozaču u noćnim uvjetima vožnje potrebno vrijeme od bar 1 sekunde da manevrom izbjegavanja i kočenja pokuša izbjeći sudar. Nalet vozila na divljač je u ovom slučaju za vozačicu bila prometno-tehnički iznenadna pojava, a do izbjegavanja sudara je moglo doći da je vozačica upravljala vozilom svakom brzinom jednakom ili manjom od 11,7 km/h, a vozačica se kretala brzinom cca 60 do 70 km/h što je brzina manja od dozvoljene brzine koja na mjestu nezgode iznosi 90 km/h.

              16. Napominje se i to da pitanje odgovornosti za štetu osoba koje gospodare lovištem nije regulirano Zakonom o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14.). Odgovornost 1. tuženika prvostupanjski sud je prosuđivao kroz odredbu članka 75. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj: 140/05., 75/09., 153/09., 14/04., 140/2005., 75/2009., 153/2009., 14/2014., dalje: ZL) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja (19. kolovoz 2014.), a kojom je bilo propisano da je za štetu koju divljač počini u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi i na osnovu odredbi Zakona o obveznim odnosima, a otklonio je primjenu odredbi Zakona o cestama na kojima je 1. tuženik obrazlagao svoj prigovor promašene pasivne legitimacije.

              17. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I/6264/2014 od 4. ožujka 2015. kojim je odbijen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50. stavka 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.) kojom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači odgovara po osnovi krivnje, dok je stavkom 2. propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima uz obrazloženje Ustavnog suda da se citirana odredba Zakona o cestama ni na koji način ne odnosi na pitanje odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima odnosno da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja Zakona o cestama, već je njihova odgovornost, i to kao objektivna odgovornost, uređena i nadalje Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava i nije derogirana odredbom članka 50. stav 1. Zakona o cestama.

              18. Nastavno tome je prvostupanjski sud divlju svinju na cesti odredio opasnom stvari pa se pozvao na odredbu članka 1063. ZOO prema kojoj se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, pa kako je tijekom dokaznog postupka dokazano da je tužiteljevo vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila naletom na divlju svinju na području kojem gospodari 1. tuženik i da vozačica vozila nije ni na koji način doprinijela nastanku štetnog događaja.

              19. Stoga prigovori 1. tuženika izneseni u žalbi ničim nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke u odnosu na 1. tuženika, pa je stoga žalba 1. tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari odbijena kao neosnovana i uz primjenu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

              20. S obzirom da je 2. tuženik izjavio žalbu protiv presude, ovaj sud smatra da 2. tuženik nema pravni interes za izjavljivanjem žalbe protiv točke 2. izreke pobijane presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev, pa je u tom dijelu žalbu 2. tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci ove odluke sukladno odredbi članka 367. stavak 1. i  članka 358. stavak 3. ZPP.

              21. U odnosu na žalbene prigovore 2. tuženika valja istaknuti da su neosnovani jer je prvostupanjski sud odgovornost 2. tuženika temeljio na sklopljenom ugovoru o osiguranju s 1. tuženikom, polici osiguranja broj police osiguranja br. …te  u tom smislu navodi žalbe ničim nisu doveli u sumnju pravilnost pobijane presude.

              22. Daljnji prigovor 2. tuženika u odnosu na visinu štete je također neosnovan jer je sudski vještak za promet ing. D. Š. u nalazu i mišljenju, a kojeg je prvostupanjski sud prihvatio kao stručan i objektivan, koji zaključak prihvaća i ovaj sud, dao prikaz dinamike štetnog događaja te popis oštećenja vozila tužitelja i izvršio procjenu štete. 1. i 3. tuženik nisu imali primjedbi na nalaz, a primjedbe tužitelja i 2. tuženika je prvostupanjski sud otklonio jasnim i uvjerljivim razlozima, uvažavajući iskaz svjedoka koji je sudjelovao u procesu popravka vozila.

 

              23. Radi svega navedenog u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a uz primjenu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP žalba 2. tuženika je odbijena kao neosnovana te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

              24. U odnosu na navode žalbe 3. tuženika "Hrvatske ceste" d.o.o., ovaj sud zaključuje da nije odgovoran za nastalu štetu. Odgovornost pravne osobe koja upravlja cestom (a to je u ovom slučaju 3. tuženik "Hrvatske ceste" d.o.o.) regulirana je člankom 50. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., dalje: ZC), važećim u trenutku nastanka štetnog događaja.

              25. Odredbom članka 50. stavak 1. ZC propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači odgovara  po osnovi krivnje. Odredbom članka 50. stavak 2. ZC propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. ovog članka nastaloj na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

              26. Nema spora o tome da 1. tuženik kao osoba koja gospodari lovištem prije štetnog događaja od 19. kolovoza 2014. nije podnijela 3. tuženiku "Hrvatske ceste" d.o.o. zahtjev za označavanje ceste prometnom signalizacijom i opremom (zahtjev je podnesen nakon štetnog događaja), pa s obzirom na to nema odgovornosti tuženika "Hrvatske ceste" d.o.o. za nastalu štetu u smislu članka 50. ZC.

              27. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da ne postoji odgovornost tuženika "Hrvatske ceste" d.o.o. za nastalu štetu u štetnom događaju od 19. kolovoza 2014. Zbog toga ovaj sud temeljem članka 373. točka 3. ZPP preinačuje pobijanu presudu na način da se u odnosu na tuženika "Hrvatske ceste" d.o.o. tužbeni zahtjev odbija.

              28. Što se tiče troškova parničnog postupka, s obzirom na ishod postupka, tuženik "Hrvatske ceste" d.o.o. nije u obvezi nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Kako 3. tuženik nije do zaključenja glavne rasprave postavio određeni zahtjev za nadoknadom troška parničnog postupka, isti je odbijen kao neosnovan. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke pod točkom IV.

              29. U odnosu na navode žalbe tužitelja u odnosu na točku 2. izreke pobijane presude, u ovom konkretnom slučaju valja odgovoriti da opseg naknade štete, kao novčana obveza, može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nikad ne može biti već prilikom nastanka same štete. Zato zatezne kamate na pravičnu naknadu nenovčane imovinske štete teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada određena, pa ni zatezne kamate prema članku 29. ZOO ne mogu teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen. Stoga od dana donošenja prvostupanjske presude teku zatezne kamate, jer su od tog trenutka ispunjeni svi uvjeti za tu posljedicu dužnikova zakašnjenja, budući da tužitelj u ovom slučaju još nije imao izdatak u vidu novca koji bi isplatio na ime otklanjanja te štete, a koji zaključak kao pravilan i zakonit prihvaća ovaj sud.

              30. Stoga je uz pravilnu primjenu odredbe članka 1089. stavak 2. ZOO tužitelju dosuđena zatezna kamata od presuđenja do isplate jer je šteta utvrđena u vrijeme presuđenja.

              31. Radi navedenog je žalba tužitelja u odnosu na točku 2. izreke pobijane presude odbijena kao neosnovana uz primjenu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

              32. Žalbeni prigovori 1. i 2. tuženika u odnosu na odluku o trošku, kako po osnovu tako i po visini nisu ničim doveli u sumnju pravilnost pobijane odluke koja je donesena uz pravilnu primjenu  odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP, imajući u vidu da tužitelj s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je stoga uz primjenu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP kao pod točkama II. i III. izreke.

              33. S obzirom da nije uspio sa žalbom 2. tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe uz primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, te je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

U Sisku 11. siječnja 2024.

                                                                                           Predsjednik vijeća

                                                                                                 Ivan Stipčić, v.r.