Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-63/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ČC, zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kvm-146/2025-13 (Kzd-292/2021) od 04. ožujka 2026. podnijelo Općinsko kazneno državnog odvjetništvo u Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju članka 564. stavka 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. , 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. – dalje u tekstu: ZKP) obustavljen je postupak za opoziv uvjetne osude protiv osuđenika ČC.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se osuđeniku opozove uvjetna osuda.
3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u svezi članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, u bitnome, navodi da je osuđenik iskazao da surađuje sa Probacijskom službom te da mu se iznosi za neplaćeno uzdržavanje redovito ustežu, a oštećenica je navela kako smatra da je otac uplaćivao iznose uzdržavanja koje joj je majka slala i nije za to da se ocu opozove uvjetna osuda, pa je vijeće mišljenja da, za sada, ne postoje uvjeti za opoziv uvjetne osude radi čega je postupak obustavljen.
6. Državni odvjetnik u žalbi navodi da pobijano rješenje nema uopće razloge, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni izneseni nisu dostatno obrazloženi, međutim navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže, a iz sadržaja žalbe proizlazi da isti pobija prvostupanjsko rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da s obzirom osuđenik nije dobrovoljno plaćao obroke za uzdržavanje djeteta još od 25. studenog 2022. od kada je presuda stekla svojstvo pravomoćnosti, već su se obroci za uzdržavanje prisilno ustezali putem FINE od travnja 2025., da dug na ime uzdržavanja nije namiren ni nakon tri i pol godine od pravomoćnosti presude, pa zaključuje da sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje odnosno naveo iz kojih to opravdanih razloga smatra da osuđenik nije ispunio u cijelosti posebnu obvezu, pri čemu nije ispitao majku djeteta ŠC.
7. U pravu je prvostupanjski sud kada je protiv osuđenika obustavio postupak opoziva uvjetne osude, međutim postupak za opoziv uvjetne osude treba obustaviti iz drugih razloga.
8. Naime, pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Kzd-292/2021-15 od 25. studenog 2022. osuđenik je proglašen krivim zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina, a na temelju članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11 naložena mu je posebna obveza da ispuni obvezu uzdržavanja na način da u roku 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci isplati dug na ime dospjele obveze uzdržavanja maloljetne VC u iznosu od 6.602,14 eura na račun majke i zakonske zastupnice GC, uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju. Navedena presuda postala je pravomoćna i izvršna 25. studenog 2022.
9. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Kvm-322/2024-4 od 21. listopada 2024. osuđenom ČC određen je novi rok od 2 (dva) mjeseca za izvršavanje posebne obveze iz članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11 koja mu je izrečena pravomoćnom i izvršenom presudom istog suda broj Kzd-292/2021-15 od 25. studenog 2022., koji rok počinje teći od pravomoćnosti te presude. Navedena presuda postala je pravomoćna 24. siječnja 2025. Prema toj presudi rok za izvršenje posebne obveze istekao je 24. ožujka 2025.
10. Na temelju odredbe članka 58. stavak 8. KZ/11 uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što je proteklo godinu dana od isteka roka određenog za izvršavanje obveza iz članka 62. KZ/11.
11. Obzirom je 24. ožujka 2026. godine istekao rok od jedne godine od kada je optuženik prema presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Kvm-322/2024-4 od 21. listopada 2024. kojom mu je određen novi rok za ispunjenje obveze od dva mjeseca, imao obvezu izvršiti posebnu obvezu iz članka 62. KZ/11, sukladno odredbi članka 58. stavak 8. KZ/11 u konkretnom slučaju uvjetna osuda se ne može opozvati.
12. Iz navedenih razloga valjalo je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 14. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Jasna Smiljanić
