REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4726/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri u Zagrebu, protiv tuženice „Addiko Bank“ d.d., Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima, u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužena podnijela protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-1031/2025-3 od 27. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6821/2019-44 od 13. veljače 2025., u sjednici održanoj 28. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
1.2. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija).
2. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
3. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
4. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod „i.“, koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev- 308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
5. U pogledu pravnog pitanja naznačenog pod „ii.“, odnosno „iii“ (napominje se da ga tužena različito numerira na stranici 3. i 10. prijedloga za dopuštenje revizije), koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt 249/2014. od 9. travnja 2015.
6. Zbog toga je – u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP (zbog pravnog pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava) – valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
7. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženoj bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužene; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužena nije imala pravično suđenje.
8. Ovo osobito s obzirom na već ustaljenu pravnu praksu ovoga suda u pogledu tijeka zateznih kamata, kako je navedeno u toč. 4. i 5. ovoga obrazloženja (ovo se iznosi imajući u vidu da povredu temeljnih prava tužena vidi u, kako barem sama ocjenjuje, nedostatnom obrazloženju nižestupanjskih sudova u pogledu aspekata koji su problematizirani postavljenim pravnim pitanjima, a o kojima, dakle, već postoji bogata praksa ovoga suda s kojom je usklađena pobijana odluka).
9. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Dakle, tužena nije dokazala vjerojatnim da joj je došlo do povrede prava na pravično suđenje, pristup sudu i niti na jednakost svih pred zakonom, na što se poziva u prijedlogu za dopuštene revizije.
11. Zbog toga je – u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP (pozivanjem na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom) – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
