REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4649/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],, koju zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije obaju stranaka protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovnog broja Gž-38/2024-3 od 20. veljače 2025. kojom je u dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1753/2021- 37 od 5. prosinca 2023. i odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužena podnijela protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola poslovnog broja Gž-38/2024- 3 od 20. veljače 2025. kojim je u dijelu ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1753/2021-37 od 5. prosinca 2023. i predmet u ukinutim dijelu vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, u sjednici održanoj 14. travnja 2026.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovnog broja Gž-38/2024-3 od 20. veljače 2025. se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovnog broja Gž-38/2024-3 od 20. veljače 2025. se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovnog broja Gž-38/2024-3 od 20. veljače 2025. se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. Prijedlog za dopuštenje revizije tužene protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola poslovnog broja Gž-38/2024-3 od 20. veljače 2025. se odbacuje, kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Obje su stranke podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu. Tužena je prijedlog za dopuštenje revizije podnijela i protiv drugostupanjskog rješenja kojim je djelomično ukinuta prvostupanjska presuda u dijelovima pod toč. II.2. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te kojim je odlučeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavile pravna pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
1.2. Uz to se tužena pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija).
2. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
3. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga tužiteljice
4. U pogledu prvog pravnog pitanja koje je naznačila tužiteljica – a koje se odnosi na pitanje utvrđenja ništetnim cijelog ugovora o kreditu u slučaju utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli – pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je podudarno sa pravnim shvaćanjem kojeg je revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024.
5. Drugo pravno pitanje koje je postavila tužiteljica se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP; njime tužiteljica zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP.
5.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
U pogledu prijedloga tužene
6. U pogledu prvog pravnog pitanja tužene koje se odnosi na propitivanje postojanja pravnog interesa tužiteljice da, po sklopljenom ugovoru o konverziji kredita sklopljenog u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15 – dalje: ZIDZPK), za obrazložiti je da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci poslovnog broja Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.
7. U pogledu drugog postavljenog pravnog pitanja tužene je za obrazložiti da se u odlukama viših sudova na koje se tužena poziva (kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tog pravnog pitanja i to koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci, a to u okviru situacije činjeničnopravne dostatno podudarne s ovopredmetnom. Time se nije (a niti je se to učinilo na neki drugi način ) dokazala razlog važnosti tog pravnog pitanja u prethodno navedenom smislu (čl. 385.a st. 1. ZPP).
8. U pogledu tuženičinih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
9. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženoj bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužene; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužena nije imala pravično suđenje niti da joj je bio onemogućen pristup sudu niti da joj je bilo narušeno pravo na djelotvoran pravni lijek, niti na jednakost svih pred zakonom.
10. Zato je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. i čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. I. do III.
11. Tužena je prijedlog za dopuštenja revizije podnijela i protiv drugostupanjskog rješenja. Tim je rješenjem djelomično ukinuta prvostupanjska presuda u dijelovima pod toč. II.2. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te je odlučeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
12. Dakle, tim rješenjem postupak nije pravomoćno završen, pa nisu ostvarene zakonske pretpostavke za dopuštenost podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije protiv tog rješenja, određene čl. 400. st. 1. ZPP i zato je, na temelju čl. 389.a st . 1. u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. IV.
Zagreb, 14. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
