REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4016/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandri Gregurić, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika SH iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Medoviću, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-191/2024-2 od 21. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-162/2017 od 12. veljače 2024., u sjednici održanoj 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-191/2024-2 od 21. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-162/2017 od 12. veljače 2024., tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije, naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Može li se smatrati da je cijena određena ili barem odrediva ako je dogovoreno da će se isplatiti tržišna vrijednost određenog suvlasničkog dijela određene nekretnine?,
2. Može li se smatrati da su stranke dogovorile isplatu ako se nisu usuglasile oko visine isplate već su dogovorile da visinu utvrdi sud?,
3. Može li se odluka suda temeljiti na odgovoru stranke koji je ona dala na nesavjesno pitanje suca („trik-pitanja”)?,
4. Može li drugostupanjski sud odbiti žalbu stranke bez da se očitovao na žalbene razloge vezane za činjenično stanje, dokaze i osnov kršeći time odredbu iz čl. 375. st.1. ZPP?,
5. Je li drugostupanjski sud kada koristi ovlaštenje iz članka 373.a Zakona o parničnom postupku dužan u smislu odredbe čl. 8. ocijeniti sve dokaze koji su provedeni, a koje dokaze prvostupanjski sud nije ocijenio, imajući u vidu da se tužitelj na isto pozivao u žalbi, odnosno ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, vodeći računa o rezultatima cjelokupnog postupka?".
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost pred zakonom te pravo na sudsku odluku utemeljenu na zakonu.
1.2. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.
2.1. U odnosu na pravna pitanja navedena pod rednim brojem 1., 2. i 3. ne postoje razlozi važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako se tužitelj u tom pravcu poziva na okolnost da o tim pitanjima ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovdje je tek za ukazati da okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, samo po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.2. Pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 4. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što je odgovor na to pitanje sadržan u jasnoj zakonskoj odredbi.
2.3. Iz istog razloga niti pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 5. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. K tome, u odnosu ovo pravno pitanje za ukazati je da iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude ni ne proizlazi da bi ta presuda bila donesena uz primjenu odredbe čl. 373.a ZPP, već uz primjenu odredbe čl. 368. istog Zakona.
2.4. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17), pravo na jednakost pred zakonom te pravo na sudsku odluku utemeljenu na zakonu. Pri tome, ovdje je za ukazati da tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio potrebne dijelove spisa s naznakama dijelova na koje se prijedlog za dopuštenje revizije odnosi.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP, odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 14. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
