REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1580/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ayvens Croatia d.o.o. (ranije ALD Automotive d.o.o.), Veliko Polje, Betinska ulica 1, OIB:45116797997, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika HRVATSKE VODE, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 110, OIB:2892138300, kojeg zastupa punomoćnica Andriana Vukoja, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 719/2025-2 od 12. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-110/2023-30 od 6. prosinca 2024., u sjednici održanoj 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-719/2025-2 od 12. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-110/2023-30 od 6. prosinca 2024.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 – dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Treba li sud prilikom utvrđivanja postojanja uzročno posljedične veze kao pretpostavke odgovornosti za štetu, a sukladno pravilima o slobodnoj ocjeni dokaza, u slučaju kada postoji više mogućih uzroka nastanka štete (ljudska radnja i skriveni materijalni nedostatak stvari), dati obrazloženje o tome zašto jedan od uzroka ne smatra pravno relevantnim, odnosno događajem za koji životno iskustvo pokazuje da se redovito uz njegovu pojavu ne može očekivati nastup određene štetne posljedice?
2. Jesu li javne Obavijesti Europske komisije i Državnog inspektorata RH o tome da su vozila iz određene serije „opasan proizvod“ koji nije sukladan Uredbi o homologaciji i nadzoru nad tržištem motornih vozila jer imaju skriveni materijalni nedostatak – „krhotine biljnog materijala se skupljaju između ispušne cijevi i donjeg zaštitnog poklopca motora i mogu zapaliti i dovesti do požara u vozilu“, javne isprave (koje dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje), te da li iste, u okolnostima kada tužitelj kao protivna strana u postupku nije dokazao da je sadržaj predmetnih isprava neistinit i podaci koje sadrže netočni, pravni osnov za oslobođenje tuženika kao korisnika leasinga od zahtjeva tužitelja kao davatelja leasinga za naknadu štete koja je nastala na spornim vozilima uslijed požara do kojeg je došlo zapaljenjem biljnog materijala u podvozju vozila i/ili barem, osnov za utvrđenje podijeljene odgovornosti u slučaju kada je eventualni drugi uzrok štete ljudska radnja pogrešnog rukovanja vozilom?
3. Je li korisnik vozila u leasingu (primatelj leasinga) odgovoran za štetu nastalu zbog skrivenih nedostataka koji su postojali na vozilu prije preuzimanja, a na koje nije mogao utjecati?
4. Postupa li drugostupanjski sud protivno svojoj obvezi ocjene žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja (čl. 375. ZPP) kada se u obrazloženju svoje presude ne izjasni o u žalbi iznesenim bitnim povredama parničnog postupka?
5. Može li se s aspekta odredbi čl. 8. ZPP prihvatiti tvrdnja žalbenog suda kako iz vještačenja vještaka Dražena Jeđuda i Nevena Ereša jasno proizlazi da je do štetnih događaja (samozapaljenja) na četiri istovjetna vozila iz iste serije došlo zbog načina uporabe objekta leasing vozila od strane tuženika koje je bilo protivno svrsi i namjeni vozila te protivno uputama proizvođača o pravilnom načinu korištenja, odnosno zbog „dugotrajne vožnje po terenu prekrivenom relativno visokom vegetacijom što je rezultiralo nakupljanjem i sušenjem ostatka vegetacije u podvozju goriva koja se je onda kao zapaljiva tvar upalila i izazvala požar zbog doticaja s vrućim dijelovima motora kao što su ispušna cijev“, ako je vještak Dražen Jeđud koji je vještačio dva vozila utvrdio da je „do zapaljenja oba vozila došlo zbog nakupljanja sasušene trave u donjem podnom dijelu vozila, u području oko ispušne cijevi, te da je sasušena trava inicijalno zapaljena u kontaktu s vrelom površinom ispušne cijevi“, a vještak Neven Ereš, koji je vještačio jedno vozilo utvrdio da je „uslijed dugotrajne vožnje po terenu prekrivenom relativno visokom vegetacijom došlo do nakupljanja i sušenja vegetacije u prednjem donjem dijelu predmetnog vozila, a koja je u jednom trenutku počela gorjeti zbog neposrednog kontakta s početkom ispušne cijevi, pa je stoga dugotrajna vožnja po terenu prekrivenom relativno visokom vegetacijom bila uzrokom zapaljenja u prostoru motora i nastanka oštećenja predmetnog vozila“, dok četvrto vozilo uopće nije vještačeno, posebno kada se uzme u obzir (1) da je uputama za uporabu vozila navedeno da se povremeno mogu koristiti i na manje prohodnim putovima i da imaju predviđen način rada i „teren“ (blato, vlažna trava itd.) i „pijesak“, te (2) da je Europska komisija i Državni inspektorat RH cijelu seriju predmetnih vozila kojoj pripadaju i sporna vozila proglasila „opasnim proizvodima koji nisu sukladni Uredbi o homologaciji i nadzoru nad tržištem motornih vozila zbog toga što poklopac podvozja ne štiti od nakupljanja zapaljive materijale ispod motora, stvarajući opasnost od požara“?
6. Je li primjenjujući odredbe čl. 8. ZPP u konkretnom slučaju nadležni žalbeni sud pravilno procijenio sadržaj svih prikupljenih dokaza u ovom spisu koji se tiču utvrđenja uzroka štete ili je samovoljno zaključio o postojanju odlučnih činjenica, uz izostanaka ocjene svih dokaza i isprava u spisu sukladno čl. 8. ZPP te time povrijedio pravo tužitelja na pravično suđenje u smislu odredbe čl. 29. Ustava Republike Hrvatske s aspekta zabrane arbitrarnosti i samovolje sudova?“.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbiti uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da se prvo i četvrto postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati pravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i/ili za razvoj prava obzirom se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora jer predmetna pitanja polaze od procesne pretpostavke koja u predmetnom postupku nije ostvarena.
7. Revizijski sud je ocijenio da drugo i treće pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora obzirom su nižestupanjski sudovi utvrdili da je do štetnog događaja uzročno-posljedično došlo ne zbog nedostataka, nego zbog načina na koji je tuženik koristio objekt leasinga.
8. Peto i šesto postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer obrazlažući razloge važnosti tih pitanja tuženik osporava činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza provedenu u postupku, pa ta pitanja nisu važna za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i to pravo na pravično suđenje.
10. Naime, odluka nižestupanjskog suda donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskoj odluci obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način.
11. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije sadržajno se može svesti na pritužbe o načinu na koji je niži sud ocijenio dokaze odnosno na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, koji razlozi se ne mogu uspješno isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
12. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
13. Nadalje, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
14. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 14. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
