REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-216/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženika FLORIJAN SERVIS d.o.o., Zagreb, Remetinečki Gaj 2h, OIB: 88908406063, kojeg zastupa punomoćnik Iva Grbavac odvjetnica iz Odvjetničkog društva Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić, d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-108/2025-3 od 10. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2283/2022-22 od 20. ožujka 2025., na sjednici održanoj 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačujući pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Mogu li se na poslodavca primjenjivati odredbe Zakona o vatrogastvu (Narodne novine br. 125/19, u dalj-njem tekstu: „ZOV“), osobito odredba koja propisuje obvezu isplate otpremnine iz čl. 58. st. 5. ZOV-a, ako poslodavac za vrijeme trajanja ugovora o radu sklopljenih s radnicima za obavljanje poslova vatrogasaca, nije bio niti vatrogasna postrojba niti vatrogasna organizacija u smislu čl. 1. st. 4. te čl. 2. t. 34. ZOV-a, niti je isti pravna osoba koja ima obvezu zapošljavanja profesionalnih vatrogasaca u smislu članka 129. ZOV-a, odnosno nije pripadao niti jednoj kategoriji tijela definiranih ZOV-om, već je isključivo trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću osnovano s ciljem obavljanja djelatnosti u svrhu ostvarenja dobiti?
2. Može li poslodavac biti pasivno legitimiran za isplatu otpremnine iz čl. 58. st. 5. ZOV-a, ako poslodavac nije vatrogasna postrojba niti vatrogasna organizacija u smislu čl. 1. st. 4. te čl. 2. t. 34. ZOV-a, niti je isti pravna osoba koja ima obvezu zapošljavanja profesionalnih vatrogasaca u smislu članka 129. ZOV-a, odnosno nije pripadao niti jednoj kategoriji tijela definiranih ZOV-om, već je isključivo trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću osnovano s ciljem obavljanja djelatnosti u svrhu ostvarenja dobiti, te ako je ZOV koji propisuje pravo na isplatu otpremnine iz čl. 58. st. 5. ZOV-a stupio na snagu tek 01.01.2020. godine, odnosno nakon zasnivanja radnih odnosa za obavljanje poslova vatrogasaca onih radnika koji traže isplatu takve otprem-nine, a koji radni odnosi su ujedno prestali nakon stupanja na snagu predmetnog ZOV-a?
3. Smatra li se da je profesionalnom vatrogascu radni odnos prestao radi stjecanja prava na starosnu mirovinu na temelju propisa koji uređuju mirovinsko osiguranje i propisa koji uređuju staž osiguranja s povećanim trajanjem u skladu sa čl. 55. st. 1. t. 7. i čl. 58. st. 5. ZOV-a, u slučaju kada je na zahtjev profesionalnog vatrogasca prethodno doneseno rješenje glavnog vatrogasnog zapovjednika (Hrvatske vatrogasne zajed-nice) o prestanku vatrogasne službe zbog potreba službe u skladu s čl. 78. ZOV-a, pri čemu profesionalni vatrogasac ispunjava uvjet zdravstvene sposobnosti, a o samom pravu na starosnu mirovinu je u konačnici odlučio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: „HZMO“)?
4. Ima li profesionalni vatrogasac pravo na isplatu otpremnine u uvećanom iznosu sukladno čl. 58. st. 5. ZOV-a, samo na temelju činjenice da o pravu na starosnu mirovinu u konačnici odlučuje HZMO, iako nije ispunjen zakonski uvjet za prestanak radnog odnosa radi stjecanja prava na starosnu mirovinu u skladu s čl. 55. st. 1 t. 7. ZOV-a s obzirom na to da profesionalni vatrogasac ispunjava uvjet zdravstvene sposobnosti te je o prestanku vatrogasne službe prethodno odlučio glavni vatrogasni zapovjednik (Hrvatska vatrogasna zajed-nica) na temelju čl. 78. ZOV-a?
5. Smatra li se da radnik nema pravo na isplatu otpremnine, odnosno da se svojevoljno odrekao prava na isplatu otpremnine, ako je s poslodavcem sklopio sporazum o prestanku ugovora o radu kojim je izričito utvrđeno da radnik nema nikakvih potraživanja prema poslodavcu izuzev onih navedenih u samom spora- zumu, pri čemu predmetnim sporazumom nije utvrđeno pravo radnika na isplatu otpremnine?".
2. Nadalje, tuženik u prijedlogu navodi i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i to pravo na obrazloženu sudsku odluku iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst,
- dalje: Ustav) i čl. 6. t. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija), poziva se na zaštitu od arbitrarnosti, povredu prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava, kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. t. 1. Konvencije.
3. U odgovoru na prijedlog tužitelj se istome protivi i predlaže ga odbaciti ili odbiti.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.,- dalje: ZPP), ocjena je ovog suda da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Ovaj sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije ne sadrži jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, nije dovoljno u prijedlogu navesti da o postavljenom pravnom pitanju nema sudske prakse Vrhovnog suda već je potrebno navesti razloge koji će uvjeriti Vrhovni sud Republike Hrvatske u važnost navedenog pravnog pitanja a koji su samo primjerice navedeni u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1.1. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovne ili materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.
4.1.2. Ne nalazi se ni ispunjenje pretpostavki da je/su pitanja važna zbog razvoja prava. Iznesenim razlozima u prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj zapravo izražava svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom. To nisu adekvatni razlozi važnost i u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u t. I. izreke ovog rješenja.
6. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, ocjena je ovoga suda da navodima iz prijedloga, kao i prilozima koje je dostavio uz prijedlog, tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, a kako to tvrdi u prijedlogu. Naime, prema ocjeni ovoga suda u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Nadalje, u pobijanoj odluci odgovoreno je na sve žalbene navode tuženika od odlučnog značenja. K tomu, pobijana presuda je detaljno obrazložena, te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Prema tome, niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
7. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u t. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 14. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
