Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-897/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po roditeljima i zakonskim zastupnicima LM i OM i punomoćniku Krešimiru Matoševiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i partneri u Zagrebu, protiv 1. tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćnici ĐM, dipl. pravnici i 2. tuženice Opće bolnice Pula, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćniku Ediu Slivaru, odvjetniku u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, te žalbama tuženika ad.1. i ad.2. protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-1751/2016-51 od 28. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-1751/2016-51 od 28. kolovoza 2025. pod točkom I, II i IV izreke.
II Djelomično se prihvaćaju žalbe tuženika, preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-1751/2016-51 od 28. kolovoza 2025. pod točkom III i V sudi:
Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku ad.2. Općoj bolnici Pula, troškove prvostupanjskog postupka u iznosu 334,33 Eur, dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.
III Odbijaju se zahtjevi tužitelja, tuženika ad.1. Generali osiguranje d.d. i tuženika ad.2. Opće bolnice Pula za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je na način da je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete 500,00 Eur sa zateznim kamatama od 6. kolovoza 2014. do isplate (toč.I), a zahtjev za daljnjih 5.437,69 Eur na ime neimovinske i imovinske štete odbijen je (toč.II) ; tuženicima je naloženo solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 705,57 Eur (toč.IV), a zahtjev za naknadu troškova za preostalih 5.762,52 Eur odbijen je (toč.IV), odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika ad.2. za naknadom troškova postupka (toč.V), te je odbijen prigovor tuženika ad.2. o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda (rješenjem).
2. Tužitelj presudu pobija iz svih zakonskih razloga predviđenih odredbama čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti ju, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, te nalaganjem tuženicima naknaditi mu troškove postupka u cijelosti, uključivo i trošak žalbe.
2.1. Tuženik ad.1.Generali osiguranje d.d. presudu pobija u dijelu pod točkama I i III, također iz svih zakonom propisanih razloga, predlažući preinačiti presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu ovom tuženiku troška sudske pristojbe za žalbu.
2.2. Tuženik ad.2. Opća bolnica Pula presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu ukinuti je i vratiti na ponovno suđenje ili preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev , a pobija i odluku o troškovima postupka. Traži trošak žalbe.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana, žalbe tuženika ad.2. na odluku o glavnoj stvari nisu osnovane a na odluku o troškovima postupka jesu.
5. Predmet spora je zahtjev mldb. tužitelja za naknadu štete, zbog, kako se navodi liječenja provedenog protivnog pravilima struke, te uslijed toga nastupjele posljedice, skraćivanja prstiju mldb. tužitelja, koje je obavljeno u Njemačkoj. Traži ukupno 5.937,69 Eur od čega na ime neimovinske štete 4.937,74 Eur, 1.000,00 Eur na ime tuđe pomoći i njege te 26,95 Eur na ime troška plaćenog računa tuženiku ad.2.
6. Iz prvostupanjske presude i stanja spisa predmeta proizlazi:
- da se tužitelj 1. lipnja 2013., u kući za odmor gdje je njegova obitelj bila smještena, ozlijedio na način da mu je na desnu ruku pao stakleni stol, otkinuvši mu pri tom jagodice 3., 4. i 5. prsta desne ruke;
- da je mldb. tužitelj, zajedno s majkom, vozilom hitne pomoći odvezen u OB Pula, te su, u vrećici s ledom, ponijeli odvojene dijelove prstiju;
- da je prema nalazu vještaka:
*mldb. tužitelj u OB Pula, pregledan od strane liječnika, te učinjena obrada rana u lokalnoj anesteziji, a rub koštanog okrajka srednjeg prsta poravna t i pokušalo ga se prekriti mekim tkivom jednim šavom uz postavljanje vazelinske mrežice i rivanol prevoja;
*da su u OB Pula obavljena tri previjanja i to: 3., 10. i 13. lipnja 2013., također u lokalnoj anesteziji, te da iz priloženih nalaza ne proizlazi da je previjanja rana vršila samostalno medicinska sestra bez prisutnosti liječnika;
*da su mu po povratku u Njemačku, 17.6. 2013. odstranjeni dijelovi dva prsta u duljini od po 1 cm;
*da se propust zdravstvenog osoblja u OB Pula u postupanju prema mldb. tužitelju, očituje u tome što mu obradu rane i sva tri previjanja nisu obavljali pod općom anestezijom, radi čega je mldb. tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 sata, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 sata i manjeg u trajanju od 3 sata, te je pretrpio strah jakog intenziteta u trajanju od kumulativno 5 sati;
*da suprotno tužbenim navodima mldb. tužitelju u OB Pula nisu skraćivani prsti; * da reimplantacija otkinutih dijelova nije bila moguća jer su otkinuti vršci prstiju jako mali (tužitelj je imao 3 godine) i jer se radilo o nepravilnoj rani, gnječno-reznoj, a ne čisto reznoj;
*da je do odumiranja tkiva (nekroze), zbog čega su naknadno u Njemačkoj dva prsta skraćena, došlo zbog primarnog nagnječenja, tj. kinetičke sile koja je oštetila cirkulaciju a ne zbog nemara zdravstvenog osoblja, te da nema uzročne veze između postupanja liječnika i medicinskih sestara u OB Pula i skraćivanju prstiju koje je obavljeno u Njemačkoj;
*da mldb. tužitelju nije bila potrebna veća tuđa pomoć i njega od one koju je dobivao obzirom na dob.
7. Temeljem naprijed navedenog, prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje vezano za pretrpljene bolove i strah zbog liječenja pod lokalnom umjesto općom anestezijom, na ime čega je, pozivom na odredbe čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), dosudio iznos od 500,00 Eur sa zateznim kamatama od 6. kolovoza 2014. kojeg je dana tuženik ad.2. primio njegov odštetni zahtjev, naloživši tuženicima taj iznos solidarno mu isplatiti, budući je tuženik ad.2., kod tuženika ad.1., bio osiguran od odgovornosti prema trećim osobama (čl. 921. u vezi čl. 111. st. 3. ZOO).
8. U preostalom dijelu odbio je tužbeni zahtjev obrazlažući kako je, osim pogrešaka koje se odnose na primjenu anestezije , liječenje mldb. tužitelja obavljeno prema pravilima struke, radi čega mu nije nastala imovinska šteta u vidu troška liječenja (26,95 Eur). O zahtjevu s osnove tuđe pomoći i njege sud prvog stupnja ne daje razloge, no to žalitelji i ne osporavaju niti uopće spominju.
9. Tužitelj i tuženik ad.1. ne preciziraju koje bi bitne povrede odredaba postupka bile počinjene donošenjem pobijane presude, niti to proizlazi iz žalbenih navoda, a ispitujući presudu i postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode stranaka, ovaj sud ne nalazi da prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje, sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.
10. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja da je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o glavnoj stvari pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.
11. Naime, neosnovano tužitelj u žalbi ponavlja tvrdnje kako su mldb. tužitelju pri punoj svijesti skraćivani ozlijeđeni prsti i da je previjanje rana obavljala samostalno medicinska sestra, budući to ne proizlazi iz medicinske dokumentacije ni iz nalaza vještaka, a što je obrazložio i prvostupanjski sud, pa nije od utjecaja što su tužiteljevi roditelji drugačije iskazivali, tim više jer su zainteresirani za ishod postupka.
11.1. Nadalje, neosnovano se u žalbi ističe kako su, zbog pogrešnih kontrolnih pregleda i previjanja, prsti mldb. tužitelja morali biti dodatno skraćeni po povratku u Njemačku jer prema nalazu vještaka, između obavljenog skraćivanja prstiju, po povratku u Njemačku i postupanja liječnika i medicinskih sestara u OB Pula nema uzročne veze, budući je do odumiranja tkiva došlo uslijed nagnječenja. Stoga su neosnovani i navodi da su zbog neadekvatnog liječenja za tužitelja nastale ozbiljne zdravstvene poteškoće koje će trpjeti cijeli život.
11.2. Isto tako neosnovano tužitelj upućuje na nalaz vještaka dr. Huljeva u dijelu da je trebalo reimplanitrati ostatke prstića ako je ikako moguće, a ako ne da se defekt kažiprsta mogao rekonstruirati defekt kosti prekriti nekim od režnjeva a defekti 3. i 4. prsta prekriti slobodnom kožom, budući je vještak kazao i da je izuzetno teško reći što je trebalo napraviti obzirom da nema saznanja u kakvu su stanju amputirani dijelovi bili, kao i da se kasnije, suglasio s vještakom dr. Bumčijem, dječjim kirurgom, kako su dijelovi prstiju bili premali da bi se mogli reimplantirati.
11.3 Neosnovani su i žalbeni navodi kako vještaci nisu mogli izraditi nalaz detaljno i prema pravilima struke jer tuženik ad.2. nije dostavio svu medicinsku dokumentaciju o liječenju tužitelja, na čemu da je sud trebao inzistirati, budući su vještaci prilikom obrazlaganja nalaza na ročištu 10. prosinca 2024. kazali kako nema potrebe za uvidom u rtg snimke načinjene u OB Pula jer postoji nalaz o tim snimkama, osim toga rtg snimci pokazuju samo koštane strukture.
11.4. U pogledu žalbe u dijelu kojim se navode pretrpljeni bolovi i strah zbog liječenja pod lokalnom anestezijom, za navesti je kako je sud prvog stupnja, po ocjeni ovog suda, sukladno nalazu vještaka, tužitelju na time pretrpljenih bolova i straha dosudio primjernu naknadu.
11.5. Nadalje, neosnovano tužitelj u žalbi ističe kako je svrsishodno provesti medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Naime, ovaj je prijedlog tužitelj iznio nakon što su vještaci na ročištu dali suglasan nalaz o odlučnim pitanjima, s kojim nalazom tužitelj očito nije zadovoljan. Međutim, za navesti je, kako je u postupku prvo provedeno vještačenje po dr. Huljevu, a nakon što tužitelj nije bio zadovoljan nalazom, po njegovu je prijedlogu provedeno novo vještačenje po vještaku dr. Bumčiju, dječjem kirurgu, te su vještaci zajedno usmeno obrazlažući nalaz, o odlučnim pitanjima dali suglasno mišljenje, otklonivši prigovore stranaka. Stoga, kako tužitelj ne daje valjane razloge zbog čega nalazi dvaju vještaka nisu prikladni, to samo nezadovoljstvo tužitelja istima, nije opravdan razlog za provođenje još jednog vještačenja.
12. Neosnovano tuženik ad.1., vezano za mišljenje vještaka dr. Bumčija da je liječenje pod općom anestezijom moguće uz dozvolu anesteziologa i ako je dijete dugo bilo ''natašte'', navodi kako tužitelj nije dokazao da se moglo obaviti pod općom anestezijom. Naime, imajući u vidu da vještaci smatraju kako je provedeno liječenje obzirom na dob djeteta (3 god), prema pravilima struke, trebalo biti obavljeno na taj način, na tuženicima je teret dokaza da to nije bilo moguće iz zdravstveno opravdanih razloga, što nisu dokazali.
12.1. Isto tako neosnovano tuženik ad.1. ističe i kako bi tužitelj svakako trpio bolove i strah vezano za ozljedu budući se ocjena o tomu odnosi na vrijeme obrade rane i kasnijih previjanja, a ne cjelokupno vrijeme koje je tužitelj trpio bolove i strah, što je vidljivo iz nalaza vještaka dr. Huljeva.
12.2. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika ad.1. kako je vještak dr. Bumči usmeno i pismeno kazao da liječnici i medicinske sestre nisu djelovali suprotno pravilima struke koji da je nalaz promijenio bez ikakva obrazloženja, budući je vještak u usmenom očitovanju kazao da je kod djece uvijek bolje operacijski zahvat učiniti u općoj anesteziji a isto tako i previjanje ako je to moguće. Osim toga, u pisanom nalazu vještak se ne očituje o primijenjenoj anesteziji, pa je očito da to nije bilo predmetom pisanog nalaza.
13. Suprotno žalbenim navodima tuženika ad.2. u postupku je utvrđen propust zaposlenika ovog tuženika prilikom liječenja mldb. tužitelja u lokalnoj anesteziji umjesto u općoj, radi čega neosnovano ističe kako je upotrebljavan postupak koji se u sličnim slučajevima koristi kod svih drugih pacijenata.
14. Budući žalitelji, žalbama nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I i II, to su temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP, žalbe tužitelja, tuženika ad.1. i tuženika ad.2. odbijene, a presuda suda prvog stupnja u odluci o glavnoj stvari (toč. I i II) potvrđena.
15. Međutim osnovano, tuženici ističu da je sud prvog stupnja odluku o troškovima postupka donio pogrešnom primjenom materijalnog prava.
16. Naime, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u pogledu osnove uspio 100%, jer tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tri osnove, neimovinska šteta, imovinska šteta na ime tuđe pomoći i njege, te imovinska šteta zbog plaćanja računa tuženiku ad.2, od kojih je osnova uspio samo u jednoj, zahtjevu za naknadom neimovinske štete, pa je njegov uspjeh u pogledu osnove 33,33%, a uspjeh tuženika 66,66%. Nadalje, u pogledu visine, tužitelj je uspio u omjeru od 8,42%, a tuženici u omjeru od 91,58%, pa je ukupan uspjeh tužitelja u postupku 20,87%, tuženika 79,13%.
17. Slijedom navedenog, a temeljem odredaba čl. 154.st.2. ZPP, tužitelj je obvezi naknaditi tuženicima troškove postupka u omjeru od 58,26% .
18. Tuženik ad.2., podneskom od 15. ožujka 2023. zatražio je naknadu troškova postupka, od kojih mu je priznato 3x100 bodova na ime sastava odgovora na tužbu, te podnesaka od 23.4.2018. i 15.3.2023. (T.br. 8. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj 138/2023, dalje: Tarifa) i 2x100 bodova na ime zastupanja na ročištima 1.12.2026. i 134.3.2017. (T.br. 9. st. 1. Tarife), što zbrojeno, pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV iznosi 1.250,00 bodova. Nije mu priznat trošak zastupanja na ročištu 6.9.2023. jer tog dana nije održano ročište, već 6.9.2022. no na to ročište za ovog tuženika nitko nije pristupio.
18.1. Sukladno odredbama čl. 154. st. 2. ZPP, a obzirom na uspjeh stranaka u postupku, tužitelj bi trebao naknaditi tuženiku ad.2. troškove postupka u iznosu od 732,50 Eur (58,26%). Međutim, od tog treba oduzeti trošak predujma vještačenja koji je tužitelj podmirio i zatražio naknadu u iznosu od 398,17 Eur, jer je taj troška bio potreban, slijedom čega je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku ad.2. troškove postupka u iznosu od 334,33 Eur.
18.2. Žalbeni navodi tužitelja da mu je trebalo priznati trošak prijevoda medicinske dokumentacije (1.689,98 Eur+35,52 Eur) nisu osnovani. Naime, kako to prvostupanjski sud obrazlaže, obzirom da u postupku nije dokazano postojanje uzročne veze između liječenja tužitelja u OB Pula i kasnije obavljenog zahvata u Njemačkoj, radi se o trošku koji nije bio potreban za pravilno vođenje postupka.
19. Temeljem odredaba čl. 166. st. 1. ZPP ovaj je sud odlučio o troškovima žalbenog postupka.
19.1. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe odbijen je kao neosnovan pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer sa žalbom nije uspio.
19.2. Zahtjev tuženika ad.1. odbijen je kao neosnovan pozivom na odredbe čl. 164. st. 2. ZPP jer nije određeno naveo iznos koji traži.
19.3. Nadalje, temeljem odredba čl. 154. st. 1. ZPP, kao neosnovan, odbijen je i zahtjev tuženika ad.2. za naknadu troška žalbe, jer uspjeh sa žalbom u pogledu odluke o naknadi troškova postupka u situaciji kada je odbijena žalba na odluku o glavnoj stvari nije mjerodavan za dosudu troškova postupka u smislu čl. 35. ZPP.
19.4. Slijedom svega odlučeno je kao pod točkom III izreke.
U Šibeniku, 14. travnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić