Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-720/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća,, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ, [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 (OIB 92963223473), zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, broj P-2083/2023-25 od 27. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

I Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, broj P-2083/2023-25 od 27. lipnja 2025., pod točkom I izreke.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, broj P-2083/2023-25 od 27. lipnja 2025.

- preinačuje u dijelu pod točkom II kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 11.828,31 Eur, na način da se tužbeni zahtjev odbija;

- ukida u dijelu pod točkom II kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu zateznih kamata na iznos od 11.828,31 Eur, kao i u odluci o troškovima postupka pod točkom II rješenja i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III O zahtjevu stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem utvrđene su ništetnim odredbe ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog među strankama 11. rujna 2006. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula (toč.I), tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju 11.828,31 Eur sa zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog iznosa kako je to specificirano u izreci prvostupanjske presude (toč.II), dopuštena je preinaka tužbe (toč.I izreke rješenja), te je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.950,00 Eur (toč.II rješenja).

2. Tuženik pobija presudu u odluci o glavnoj stvari iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), te posljedično i u odluci o troškovima postupka. Predlaže preinačiti presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka uključivo i žalbenog, podredno ukinuti je i vratiti na ponovno postupanje.

3. Tužitelj odgovorom osporava žalbene navode, predlažući odbiti žalbu. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 11. rujna 2006. kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, te isplata više plaćenog, temeljem tih odredaba.

5. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio:

- da je između stranaka dana 11. rujna 2006. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu, kojim je tuženik je kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita iznos od 132.800,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB za CHF na dan korištenja kredita uz kamatnu stopu od 4,90 % godišnje, promjenjivu, na rok otplate od 23 godine, koji je kredit otplaćen u cijelosti;

- da su dana 27. siječnja 2016. stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), kojim je provedena je konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u Eur, da je tim dodatkom utvrđeno kako je na dan 30. rujna 2015. neotplaćena glavnica kredita u CHF iznosila 65.275,67 EUR, a preplata tužitelja 3.011,24 Eur;

- da je tužitelj ugovor sklopio kao potrošač jer je sredstvima kredita kupio stan u kojem živi s obitelji;

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno, kako je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita tako što je, u vrijeme kad je sklopljen i predmetni ugovor, u potrošačkim ugovorima o kreditima ugovarao valutu CHF uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu i o kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, radi čega su te odredbe ništetne;

- da se o ugovornim odredbama konkretnog ugovora nije pregovaralo, da tuženik pri pregovaranju i sklapanju ugovora, tužitelju nije dao potrebne obavijesti o rizicima ugovaranja valute CHF, radi čega tužitelj nije mogao procijeniti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora;

- da je tužitelj uslijed promjene tečaja više platio 11.828,31 Eur, nego bi platio prema tečaju u vrijeme stavljanja kredita na korištenje.

6. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud utvrdio da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne te naložio tuženiku isplatiti tužitelju 11.828,31 Eur sa zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog iznosa.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio te žalbene navode tuženika, ovaj sud ne nalazi da je počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje, sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju tuženik ističe, budući je presuda jasna, razumljiva, nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni dokazima u spisu. Isto tako nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP jer je sud prvog stupnja pravilno cijenio u postupku provedene dokaze.

8. Neosnovano tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača, budući to proizlazi iz njegova iskaza prema kojem stan kupljen kreditom sve vrijeme koristi za stanovanje s obitelji, ali i činjenice da mu je tuženik ponudio i s njim sklopio dodatak ugovora sukladno odredbama ZIDZPK. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi kako je tužitelj trebao dokazati da novac od kredita nije utrošio u poslovne svrhe, jer nije na tužitelju dokazivati negativne činjenice, već na tuženiku da su sredstva od namjenskog kredita utrošena u druge svrhe a ne za rješavanje stambenog pitanja, što nije dokazao. Stoga se odluka iz spora radi kolektivne zaštite interesa i prava potrošača svojim učincima proteže na ovaj postupak.

9. Ovo zato jer prema odredbama čl. 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP/14, na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka), sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, kojim je odlukama potrošačima pružena zaštita na općenitoj, apstraktnoj razini, a u kojem su postupku izvođeni dokazi radi utvrđivanja razumljivosti osporenih ugovornih odredaba s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka). Međutim, kako u tom postupku nisu izvođeni dokazi radi utvrđivanja obaviještenosti pojedinog potrošača u predugovornom stadiju sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, tuženik je, u ovom postupku mogao dokazivati da je tijekom postupka koji je prethodio sklapanju ugovora, na drugi način dao tužitelju, odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i utjecaju osporenih ugovornih odredaba na njegove novčane obveze kao i da je tužitelj unatoč potpunoj obaviještenosti pristao sklopiti ugovor, no to nije dokazao.

10. Stoga nisu od značaja žalbeni navodi kako su odredbe o valutnoj klauzuli isključene od ispitivanja poštenosti, da je ugovaranje valutne klauzule bilo zakonom dopušteno, da tuženik nije mogao predvidjeti kretanje tečaja jer je to raspravljeno u postupku kolektivne zaštite potrošača. Nadalje, neosnovano se u žalbi ističe i kako se prvostupanjski sud samo pozvao na odluku iz spora kolektivne zaštite, budući je pored toga utvrdio i kako tuženik u stadiju pregovaranja i sklapanja ugovora, tužitelju nije dao potrebne obavijesti o rizicima ugovaranja valute CHF. Nadalje, suprotno navodima tuženika sud je proveo postupak radi utvrđenja je li tužitelj bio odgovarajuće obaviješten jer je o tom saslušan tužitelj, a tuženik koji na te okolnosti nije predložio dokaz saslušanjem zaposlenika banke koji je sudjelovao u tom stadiju, ne može s uspjehom isticati kako sud radi utvrđenja te činjenice nije proveo kontradiktoran postupak.

11. Slijedom svega, pravilno je sud prvog stupnja, utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu sklopljenog među strankama kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF (čl. 86. u vezi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, Narodne novine, broj: 96/03, 46/07, 93/07, dalje: ZZP/03).

12. Međutim, polazeći od shvaćanja da sklapanjem sporazuma o konverziji kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Eur i utvrđenjem iznosa preplate koji je iskorišten za djelomično podmirenje kredita s valutnom klauzulom u Eur, tužitelj nije obeštećen u cijelosti, odnosno da konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana u pogledu nepošteno ugovoren ih odredaba, prihvaća tužbeni zahtjev i dosuđuje tužitelju ranije navedeni iznos, kao razliku između početnog i primjenjivanog tečaja kredita s valutnom klauzulom u CHF. Ovakvo shvaćanje prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

13. Naime, konverzijom kredita koju je, sukladno odredbama ZID ZPK-15, tuženik morao ponuditi tužitelju, a tužitelj ju je mogao prihvatiti ili ne prihvatiti, stranke su uredile svoje odnose u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Odredbe tog Zakona, detaljno su propisale postupak konverzije i način obračuna, te je zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba, zakonskim odredbama, uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca s učinkom od sklapanja ugovora, što je omogućilo uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao bez postojanja nepoštenih ugovornih odredbi, te vraćanje koristi koju je tuženik, od tužitelja, kao potrošača, stekao po osnovi nepoštenih ugovornih odredaba. Uslijed prihvaćanja ponuđenog dodatka kojim je ugovor konvertiran i utvrđen iznos koji je tužitelj preplatio a tuženik primio po osnovi ništetnih odredaba, te koji je iznos iskorišten za podmirenje budućih obroka, tužitelj više ne može tražiti preplatu s osnove ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli kao razliku plaćenih obroka u pogledu početnog i primijenjenog tečaja

14. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 20. prosinca 2022., zauzima pravno shvaćanje prema kojem "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.".

14.1. U tom smislu, u odluci VSRH broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. obrazlaže se: ''Zaključno, na temelju svih iznesenih razloga, na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15 valja odgovoriti da je obveza kreditora (tuženika) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose, obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.''.

15. Slijedom navedenog tužitelj ne može osnovano od tuženika potraživati razliku anuiteta prema početnom i primijenjenom tečaju (11.828,31 Eur), već samo zatezne kamate na pojedinačne iznose preplate koje u konkretnom slučaju ukupno iznose 3.011,24 Eur, i to od plaćanja svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015. Stoga je, temeljem odredaba čl. 373. st. 2. ZPP, prvostupanjska presuda, u dijelu pod točkom II kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 11.828,31 Eur, preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

16. Nadalje, kako prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao pojedinačne iznose preplate koje prema nalazu vještaka ukupno iznose 3.011,24 Eur, činjenično je stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 353 st. 1. t. 2. ZPP, radi čega je temeljem odredaba čl. 370 . ZPP prvostupanjska presuda pod točkom II u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata ukinuta, a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud pozvati vještaka financijske struke dopuniti nalaz i mišljenje, utvrđivanjem pojedinačnih mjesečnih iznosa pretplate po osnovu promjene tečaja tijekom razdoblja povrata kredita do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, te sukladno naprijed iznesenom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

18. Temeljem odredaba čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom III izreke.

U Šibeniku, 14. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić