REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž Ob-26/2026-2

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], zastupane po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović odvjetnici u Valpovu, protiv tuženika TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog punomoćniku Domagoju Rešetaru odvjetniku u Osijeku, radi bračne stečevine, postupajući po žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-283/2024-19 od 08. prosinca 2025.g., dana 31. ožujka 2026.g., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-283/2024-19 od 08. prosinca 2025.g.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je t. I odbio tužbene zahtjeve tužiteljice, i to: na utvrđenje da suvlasnički udio od 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] [adresa] od 2 712 m2, zemljište pod zgradom površine od 138 m2, dvorište površine 500 m2, te oranica površine 2 074 m2 ukupno 2 712 m2, predstavlja bračnu stečevinu stranaka, na jednake dijelove; obvezivanje tuženika da joj na ime njezinog dijela bračne stečevine isplati iznos 11.250,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate; kao i njezin zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude; dok je t. II izreke obvezao tužiteljicu na naknadu parničnih troškova tuženiku u iznosu od 1.000,00 EUR-a.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom citiranu prvostupanjsku odluku u cijelosti pobija tužiteljica iz svih razloga propisanih odredbom čl. 353. st.1. t. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 dalje: ZPP), posebno se poziva na povredu iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP -a, te predlaže da ovaj sud istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, isključuje postojanje pretpostavki za donošenje rješenja o povlačenju iz čl. 193. st.2. ZPP -a, ocjenjuje ispravnom i odluku o parnično trošku, predlaže odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu, te zahtjeva trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ovaj sud je pobijanu odluku ispitao u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st.2. ZPP-a)

6. U donošenju pobijane presude nije ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano u žalbi ukazuje tužiteljica jer presuda sadrži u svemu jasne i dostatne razloge.

6.1. Naime, iz pobijane odluke i spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podneskom od 02. listopada 2025.g. povukla tužbu, koju parničnu radnju je poduzela nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, na koje povlačenje tuženik nije pristao, pa je sud zakazao ročište na koje nije pristupila uredno pozvana punomoćnica tužiteljice, dok je punomoćnik tuženika ustrajao u protivljenju povlačenju, predložio odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezivanje tužiteljice na naknadu mu parničnih troškova sukladno specificiranom zahtjevu.

6.2. U opisanim okolnostima pravilno je prvostupanjski sud, otklanjajući mogućnost primijene odredbe čl. 193. st.1. i 2. ZPP-a, donio presudu kojom je odbio tužbene zahtjeve tužiteljice. Istina, prvostupanjski sud navodi numerički samo odredbu čl. 193. st.1. ZPP-a, ali citira sadržaj st.1. i st.2. navedene odredbe ZPP-a.

6.2.1. To stoga što tužitelj kad povlači tužbu povlači cjelokupan pravni akt koji čini tužbu, dakle, povlači kako dio koji se tiče tužbenog zahtjeva, tako i onaj u kojemu su navedene činjenice i dokazi. Da je tomu tako proizlazi i iz činjenice što za sâm tužbeni zahtjev nije niti predviđena mogućnost povlačenja jer ZPP poznaje samo povlačenje tužbe, te smanjenje tužbenog zahtjeva (npr. čl. 191. st.3. ZPP-a) o kojem potonjem se ne može govoriti kada stranka izričito izjavi da povlači tužbu.

6.2.2. Dakle, kada se povuče tužba, to znači da tužitelj nije odustao samo od svog (tužbenog) zahtjeva, nego i od dokaza koje je naveo u povijesnom dijelu tužbe te bi izvođenjem dokaza od kojih je tužitelj odustao, bilo povrijeđeno i samo pravilo prema kojem u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. U protivnom, izvođenjem dokaza po prijedlogu tužitelja moglo bi se doći do zaključka da je tužbeni zahtjev osnovan što bi dovelo do apsurda kako za samog tužitelja koji je tužbu povukao (jer iz nekog razloga, koji ne mora nužno, osim u slučaju iz čl. 158. st.2. ZPP-a, predočiti sudu i protivnoj stranci u sporu, tužitelj više nema interesa voditi spor), tako još više za tuženika koji se usprotivio povlačenju tužbe jer bi i protivljenje povlačenju tužbe izgubilo svoj razumni smisao i očekivani legitiman ci lj kojemu tuženik teži, a koji se sastoji u očekivanju donošenja presude kojom se odbija tužbeni zahtjev.

6.2.3. Upravo stoga, opisano razlikovanje tužbe i tužbenog zahtjeva ne predstavlja pretjerani formalizam. Pri tome treba imati u vidu da tuženik koji se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari ima pravo dati ili uskratiti svoj pristanak glede povlačenja tužbe kako bi izbjegao moguće šikanozno postupanje tužitelja koji, nakon što je tužbu jednom povukao i nakon što je sud o tome donio rješenje, istu tužbu može ponovno podnijeti zbog pravila prema kojem se povučena tužba smatra kao da niti nije bila podnesena (čl. 193. st.9. ZPP-a).

7. Imajući u vidu naprijed navedeno posebice glede posljedica davanja izjave o povlačenju koja izjava je neopoziva, u situaciji kada se tuženik usprotivi tužiteljevom povlačenju tužbe do kojeg je došlo nakon tuženikovog upuštanja u raspravljanje, sud o tom tužbenom zahtjevu mora meritorno odlučiti (VSRH, Pž 6985/03 od 17.1.2006.), na koji način je u predmetnom postupku prvostupanjski sud i postupio, pravilno pri tome prethodno odredivši ročište.

8. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju jer kako je prethodno navedeno (odlomak 6.2.2.) tužitelj kad povuče tužbu odustaje ne samo od svog (tužbenog) zahtjeva, nego i od dokaza koje je naveo u povijesnom dijelu tužbe, a radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja upućuje se na navedeni odlomak 6.2.2.

9. Žalbeni navodi tužiteljice o razlozima povlačenja su irelevantni, a to što navodi da je od vremena podnošenja tužbe izgubila pravni interes za vođenje ove parnice, istoj je na raspolaganju bio i institut odricanja za koji joj nije niti potrebna suglasnost protivne stranke (čl. 331.a st.2. ZPP-a), posljedica kojeg bi također bila odbijanje tužbenog zahtjeva (čl. 331.a st.1. ZPP-a), a i ta okolnost ukazuje na opravdanost ustrajanja tuženika na donošenju presude kojom se odbija tužbeni zahtjev jer time brani svoj interes, štiteći se od potencijalnog ponovnog pokretanja identične parnice od strane tužiteljice protiv njega.

10. Neosnovani su i žalbeni navodi da je prvostupanjski sud bio dužan donijeti rješenje kojim se tužba smatra povučenom, jer prema stanju spisa u niti jednom trenutku nakon davanja izjave o povlačenju na koje tuženik nije pristao, nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o presumiranom povlačenju koje regulirano odredbama čl. 291. st.4. i čl. 295. st.2. ZPP-a.

11. Radi navedenog, temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a je valjalo odbiti žalbu tužiteljice protiv odluke o glavnoj stvari.

12. Odluku o parničnom trošku ovaj sud je ispitao samo u okviru određenih žalbenih navoda (čl. 365. st.2. ZPP-a), te nalazi da prvostupanjski sud pogrešno temelji na odredbi čl. 158. ZPP-a jer u opisanoj procesnopravnoj situaciji u kojoj radi protivljenja tuženika povlačenju tužbe nije doneseno rješenje o povlačenju tužbe se u pogledu odluke o troškovima ne može primijeniti odredba čl. 158. st. 1. ZPP-a, već je obzirom na odbijanje tužbenih zahtjeva tužiteljice o zahtjevu tuženika za naknadu parničnih troškova valjalo odlučiti temeljem čl. 154. st.1. ZPP-a, ali izreka odluke o trošku bi bila identična.

12.1. Neosnovano žaliteljica drži da tuženiku ne pripada parnični trošak zastupanja na još jednom ročištu (nakon davanja izjave o povlačenju), a to stoga što trošak zastupanja na ročištu određenom nakon ne davanja pristanka tuženika na povlačenje potreban za vođenje parnice. Nejasni su žalbeni navodi o ukupnom iznosu od 400,00 EUR-a za koji tužiteljica drži da je trebalo priznati tuženiku, istovremeno ne osporavajući da mu pripada trošak za ostale tri radnje, za koje je sukladno vrijednosti predmeta spora nagrada propisana u visini od 100 bodova (Tar.br. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine br. 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa), odnosno za svaku poduzetu radnju za koje ne spori iznos od po 200,00 EUR-a sukladno vrijednosti boda Tar.br. 54. Tarife, što bi zbirno iznosilo 600,00 EUR-a (bez PDV-a, koji pripada sukladno Tar.br. 46. Tarife), a ne 400,00 kako navodi u žalbi.

13. Radi navedenog, temeljem čl. 380. t.2. i čl. 381. st.1. u svezi s čl. 368. st.2. ZPP-a potvrđena je i odluka o parničnom trošku.

14. Temeljem čl. 2. u svezi s čl. 166. st.1. ZPP-a o troškovima žaliteljice nastalim u postupku u povodu žalbe ovaj sud nije odlučivao jer isti nije ni postavljen (čl. 164. st. 3. ZPP-a).

15. Točkom II izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe, a to stoga što taj trošak u okolnostima konkretnog slučaja nije bio potreban (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a).

U Šibeniku, 14. travnja 2026.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić