Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-418/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja:

ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Skejiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: "Addiko Bank" d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu "Kožul i Petrinović" d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, postupajući po žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu P-1094/2024-9 od 10. travnja 2025.g., u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu P-1094/2024-9 od 10. travnja 2025.g. ispravljena rješenjem P-1094/2024 od 16. siječnja 2026.g.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

″ I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 2.652,40 EUR-a isplatiti tužitelju ukupan iznos od 2.652,40 EUR i to sa kamatom na pojedine mjesečne iznose od po:

- 8,17 € koja teče od 30. rujan 2007.

- 8,04 € koja teče od 31. listopad 2007.

- 8,18 € koja teče od 30. studeni 2007.

- 7,99 € koja teče od 31. prosinac 2007.

- 8,20 € koja teče od 31. siječanj 2008.

- 8,10 € koja teče od 29. veljača 2008.

- 31,23 € koja teče od 31. ožujak 2008.

- 30,42 € koja teče od 30. travanj 2008.

- 29,63 € koja teče od 31. svibanj 2008.

- 29,68 € koja teče od 30. lipanj 2008.

- 29,51 € koja teče od 31. srpanj 2008.

- 29,09 € koja teče od 31. kolovoz 2008.

- 29,25 € koja teče od 30. rujan 2008.

- 47,49 € koja teče od 31. listopad 2008.

- 47,50 € koja teče od 30. studeni 2008.

- 47,40 € koja teče od 31. prosinac 2008.

- 50,01 € koja teče od 31. siječanj 2009.

- 49,74 € koja teče od 28. veljača 2009.

- 48,34 € koja teče od 31. ožujak 2009.

- 48,27 € koja teče od 30. travanj 2009.

- 47,05 € koja teče od 31. svibanj 2009.

- 46,39 € koja teče od 30. lipanj 2009.

- 46,38 € koja teče od 31. srpanj 2009.

- 46,05 € koja teče od 31. kolovoz 2009.

- 45,85 € koja teče od 30. rujan 2009.

- 45,22 € koja teče od 31. listopad 2009.

- 45,62 € koja teče od 30. studeni 2009.

- 44,87 € koja teče od 31. prosinac 2009.

- 45,88 € koja teče od 31. siječanj 2010.

- 45,65 € koja teče od 28. veljača 2010.

- 46,44 € koja teče od 31. ožujak 2010.

- 45,72 € koja teče od 30. travanj 2010.

- 46,46 € koja teče od 31. svibanj 2010.

- 46,68 € koja teče od 30. lipanj 2010.

- 47,28 € koja teče od 31. srpanj 2010.

- 48,36 € koja teče od 31. kolovoz 2010.

- 47,44 € koja teče od 30. rujan 2010.

- 47,13 € koja teče od 31. listopad 2010.

- 46,81 € koja teče od 30. studeni 2010.

- 40,71 € koja teče od 31. prosinac 2010.

- 40,33 € koja teče od 31. siječanj 2011.

- 39,36 € koja teče od 28. veljača 2011.

- 39,68 € koja teče od 31. ožujak 2011.

- 39,11 € koja teče od 30. travanj 2011.

- 40,67 € koja teče od 31. svibanj 2011.

- 41,06 € koja teče od 30. lipanj 2011.

- 42,81 € koja teče od 31. srpanj 2011.

- 43,09 € koja teče od 31. kolovoz 2011.

- 39,84 € koja teče od 30. rujan 2011.

- 33,36 € koja teče od 31. listopad 2011.

- 32,95 € koja teče od 30. studeni 2011.

- 33,01 € koja teče od 31. prosinac 2011.

- 32,61 € koja teče od 31. siječanj 2012.

- 32,52 € koja teče od 29. veljača 2012.

- 32,15 € koja teče od 31. ožujak 2012.

- 31,80 € koja teče od 30. travanj 2012.

- 31,62 € koja teče od 31. svibanj 2012.

- 30,95 € koja teče od 30. lipanj 2012.

- 30,65 € koja teče od 31. srpanj 2012.

- 30,22 € koja teče od 31. kolovoz 2012.

- 29,79 € koja teče od 30. rujan 2012.

- 29,31 € koja teče od 31. listopad 2012.

- 28,96 € koja teče od 30. studeni 2012.

- 28,34 € koja teče od 31. prosinac 2012.

- 27,58 € koja teče od 31. siječanj 2013.

- 27,04 € koja teče od 28. veljača 2013.

- 26,89 € koja teče od 31. ožujak 2013.

- 26,60 € koja teče od 30. travanj 2013.

- 25,37 € koja teče od 31. svibanj 2013.

- 24,88 € koja teče od 30. lipanj 2013.

- 24,46 € koja teče od 31. srpanj 2013.

- 24,14 € koja teče od 31. kolovoz 2013.

- 23,83 € koja teče od 30. rujan 2013.

- 23,40 € koja teče od 31. listopad 2013.

- 23,05 € koja teče od 30. studeni 2013.

- 22,71 € koja teče od 31. prosinac 2013. do 31.prosinac 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječanj 2023. do 31.prosinac 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.siječanj 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike glavnice uslijed povećanja kamatnih stopa isplatiti tužitelju ukupan iznos od 612,46 EUR i to s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od po:

- 3,37 € koja teče od 30. rujan 2007.

- 3,29 € koja teče od 31. listopad 2007.

- 3,32 € koja teče od 30. studeni 2007.

- 3,22 € koja teče od 31. prosinac 2007.

- 3,28 € koja teče od 31. siječanj 2008.

- 3,22 € koja teče od 29. veljača 2008.

- 12,66 € koja teče od 31. ožujak 2008.

- 12,23 € koja teče od 30. travanj 2008.

- 11,82 € koja teče od 31. svibanj 2008.

- 11,74 € koja teče od 30. lipanj 2008.

- 11,58 € koja teče od 31. srpanj 2008.

- 11,31 € koja teče od 31. kolovoz 2008.

- 11,27 € koja teče od 30. rujan 2008.

- 18,56 € koja teče od 31. listopad 2008.

- 18,40 € koja teče od 30. studeni 2008.

- 18,19 € koja teče od 31. prosinac 2008.

- 19,01 € koja teče od 31. siječanj 2009.

- 18,72 € koja teče od 28. veljača 2009.

- 18,01 € koja teče od 31. ožujak 2009.

- 17,79 € koja teče od 30. travanj 2009.

- 17,15 € koja teče od 31. svibanj 2009.

- 16,72 € koja teče od 30. lipanj 2009.

- 16,52 € koja teče od 31. srpanj 2009.

- 16,20 € koja teče od 31. kolovoz 2009.

- 15,93 € koja teče od 30. rujan 2009.

- 15,50 € koja teče od 31. listopad 2009.

- 15,43 € koja teče od 30. studeni 2009.

- 14,96 € koja teče od 31. prosinac 2009.

- 15,07 € koja teče od 31. siječanj 2010.

- 14,77 € koja teče od 28. veljača 2010.

- 14,78 € koja teče od 31. ožujak 2010.

- 14,31 € koja teče od 30. travanj 2010.

- 14,29 € koja teče od 31. svibanj 2010.

- 14,10 € koja teče od 30. lipanj 2010.

- 14,01 € koja teče od 31. srpanj 2010.

- 14,04 € koja teče od 31. kolovoz 2010.

- 13,49 € koja teče od 30. rujan 2010.

- 13,10 € koja teče od 31. listopad 2010.

- 12,71 € koja teče od 30. studeni 2010.

- 9,56 € koja teče od 31. prosinac 2010.

- 9,19 € koja teče od 31. siječanj 2011.

- 8,67 € koja teče od 28. veljača 2011.

- 8,44 € koja teče od 31. ožujak 2011.

- 8,01 € koja teče od 30. travanj 2011.

- 8,01 € koja teče od 31. svibanj 2011.

- 7,74 € koja teče od 30. lipanj 2011.

- 7,70 € koja teče od 31. srpanj 2011.

- 7,37 € koja teče od 31. kolovoz 2011.

- 6,45 € koja teče od 30. rujan 2011.

- 3,46 € koja teče od 31. listopad 2011.

- 3,07 € koja teče od 30. studeni 2011.

- 2,72 € koja teče od 31. prosinac 2011.

- 2,33 € koja teče od 31. siječanj 2012.

- 1,95 € koja teče od 29. veljača 2012.

- 1,54 € koja teče od 31. ožujak 2012.

- 1,13 € koja teče od 30. travanj 2012.

- 0,72 € koja teče od 31. svibanj 2012.

- 0,30 € koja teče od 30. lipanj 2012. do 31.prosinac 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječanj 2023. do 31.prosinac 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.siječanj 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.801,72 eura uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude 10. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.″

2. Citiranu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije zahtjev tužitelja u cijelosti i naloži tuženiku da mu naknadi troškove parničnog postupka ili da ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, s osnova ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 216-445/2004, 31.12.2004.g., koji je solemniziran dana 31.12.2004. g. pred javnim bilježnikom Zojom Puljiz u Splitu, pod brojem OU -871/04 (dalje: Ugovor) kojom je ugovorena valuta uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak (valutna klauzula u CHF) isplati na ime razlike između anuiteta po mijenjanom otplatnom planu i anuiteta ugovorenih po početnoj kamatnoj stopi, iznos od 2.623,62 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to specificirano u točki I. izreke od plaćanja do isplate; te daljnji iznos od 612,46 EUR-a više plaćene glavnice od početno ugovorene kao posljedice promijene otplatnog plana zbog povećanja kamate, sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to specificirano u točki II izreke od plaćanja do isplate koji zahtjev temelji na ništetnosti odredbe Ugovora promjenjivoj kamatnoj stopi, pri čemu se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude donese povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa (presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a u pogledu zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu promjenjivu redovnu kamatnu stopu, koja potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014-2 od 09. travnja 2015.g.) 4. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare potraživanja.

5. Ovaj sud je pobijanu odluku suda prvoga stupnja ispitao u okviru žalbenih navoda, te u smislu odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a u svezi s čl. 117. st.1. ZID ZPP/19.

6. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je i presudu u skladu s odredbama ZPP-a. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te je pravilno primijenio i materijalno pravo.

7. Žalbeni navodi da je izreka presude nerazumljiva jer da bi dva puta u istoj bio naveden iznos od 2.652,40 EUR-a (prema stanju spisa u t. I izreke su bila navedena dva različita iznosa), su obzirom da je prvostupanjski sud rješenjem P-1094/2024 od 16. siječnja 2026.g. ispravio očitu omašku u pisanju brojeva, a koje rješenje je steklo svojstvo pravomoćnosti, imajući u vidu odredbu čl. 342. st.3. ZPP-a, bespredmetni.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je tužitelj kao korisnik kredita s Hypo Alpe-Adria-Banke d.d. Zagreb kao bankom i prednikom tuženika zaključio Ugovor kojim je tužena (njezin prednik) odobrila tužitelju stambeni kredit u iznosu od 80.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja;

- da je ugovorena promjenjiva kamatna sukladno odlukama banke, s početnom ugovorenom od 5,25% godišnje;

- da je kredit prijevremeno otplaćen u cijelosti (03. veljače 2014.g.) prije konverzije;

- da tužitelja nitko od djelatnika banke nije upozorio na rizike promjenjive kamatne stope i promjene tečaja CHF;

- da je tužitelj kod tuženika podigao stambeni kredit za kupnju stana u svrhu rješavanja svog stambenog pitanja i svoje obitelji, u koju svrhu vlastitog stanovanja da ga i koriste;

- da mu je navedeni kredit s valutnom klauzulom u CHF ponuđen kao najpovoljniji te je i bio najpovoljniji, a djelatnik banke koji je obrađivao Ugovor da mu je kazao da je to najpovoljniji kredit jer je tečaj CHF stabilan i da se kamatna stopa neće mijenjati naviše;

- da se radilo o tipskom ugovoru koji ga je čekao u banci i da se o njegovim pojedinim odredbama nije ni moglo pregovarati;

- da je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđena razlika između anuiteta po mijenjanom otplatnom planu i anuiteta ugovorenih po početnoj kamatnoj stopi u iznosu od 19.984,53 kn, kao i više plaćene glavnice od početno ugovorene kao posljedice promijene otplatnog plana zbog povećanja kamate u iznosu od 4.614,58 kn.

10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pozivajući se na odluke sudova donesenih u postupku Kolektivne zaštite potrošača kao i na odredbe članka 502c. ZPP-a i pozivom na odredbe čl. 81., 82., 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003, dalje: ZPZ), prihvaća tužbene zahtjeve tužitelja.

11. Nije počinjena niti bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 502. C ZPP na koje upire žalba. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.g. pravomoćno je utvrđeno da je, između ostalih i pravni prednik tuženika iz ove parnice u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna; a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11.1. Iako je do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 70/19), sud bio vezan za utvrđenja iz predmeta kolektivnih tužbi samo u postupcima za naknadu štete, dok je predmet ovog postupka stjecanje bez osnova valja reći da oboje predstavlja kategorije materijalnog prava (izvan ugovorne obveze, te pravnu osnovu za isplatu), a šteta je u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08. - dalje ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema promjenjivoj kamatnoj stopi nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju ništetne odredbi. Stoga je u ovom predmetu sud vezan naprijed navedenim presudama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Ni odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2142/18, a ni odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-32233/19 koje se također tiču primjene zakonske odredbe čl. 502.c, ne zauzimaju stavove koji bi doveli u pitanje ovakav stav.

12. Ne stoje ni žalbeni navodi tuženika da usmjereni na, prema njegovom mišljenju, propust suda da utvrdi mogućnost primjene apstraktne zaštite u ovom postupku individualne zaštite potrošača.

12.1.Točno je da se u postupku kolektivne zaštite odlučivalo u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnoga slučaju tj. konkretni ugovorni odnos, radi čega je, u postupku individualne zaštite, kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe, sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti toga pojedinog slučaja, da bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača i trgovaca, te u povodu pojedinačne tužbe potrošača u okviru šireg zaključka i kolektivne zaštite, o konkretnoj ugovornoj odredbi, odlučiti s obzirom na specifične okolnosti pojedinoga slučaja. U predmetnoj parnici sud je na takav način i postupio jer je tuženiku bilo omogućeno dokazivanje činjenice da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu dao potrošaču odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvoga ugovora.

12.1.2. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je u ovoj parnici prvostupanjski sud dana 29. travnja 2021.g. donio presudu P-1689/2019 koja je po žalbi tuženika ukinuta odlukom ovoga suda Gž-794/2021-2 od 18. ožujka 2024.g., upravo iz razloga što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka NF (zaposlenika tuženika predloženog na okolnost poslovne prakse tuženika prije sklapanja ugovora sa korisnikom) i Zoje Puljiz (javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu), ali u nastavku postupka tuženik je povukao dokazni prijedlog za saslušanje NF. Istina, dokazni prijedlog za saslušanje Zoje Puljiz nije povukao, ali saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu nije adekvatan dokaz na okolnost obaviještenosti potrošača. To stoga što postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

12.2. Pozivanje tuženika na Metodologiju (svog prednika HYPO ALPE -ADRIA- BANK d.d.) promijene kamatnih stopa s fizičkim osobama, koju da je dostavio u spis, je neosnovano ne samo iz razloga što ista datira iz 2011.g., a predmetni je Ugovor sklopljen 2004.), već i stoga što navedena Metodologija po svojem sadržaju obuhvaća isključivo definicije pojmova kao što su administrativna kamatna stopa, EURIBOR, LIBOR, ZIBOR, financijske izvedenice ili derivati kao što su CDS odnosno "credit default swap", premije rizika na državne obveznice (5Y CDS), sve s upućivanjem za detaljnije informacije na neke druge mrežne stranice i domene koje ne pripadaju podnositeljici (pravnoj prednici i članicama koncerna), te matematičku formulu za korekciju kamatne stope, razumljive tek osobama sa specifičnim ekonomskim znanjem. Međutim, nigdje se ne objašnjava potrošaču na njemu razumljiv način što ti pojmovi znače za njegovu novčanu obvezu i kako će utjecati na određivanje kamatne stope i eventualni pad ili rast visine anuiteta kredita. Pored toga, tuženik niti ne tvrdi da je Metodologiju predao tužitelju prije sklapanja predmetnog ugovora, a što je obzirom na navedena vremena iz kojeg datira ona i vrijeme sklapanja Ugovora i nemoguće.

13. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, pravilno je prvostupanjski sud ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utemeljio na presudi Kolektivne zaštite, budući tuženik prema navedenom nije otklonio direktan učinak Kolektivne zaštite (i) na konkretni Ugovor, kao i na iskazu tužitelja koji jasno demantira tezu tuženika o potpunoj obavijesti (informiranosti) o osporenoj ugovornoj odredbi.

14. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je onemogućen u raspravljanju jer da je prvostupanjski sud zanemario njegov prigovor na vještačenje, a to stoga što iz stanja spisa proizlazi da je njegov prigovor bio usmjeren na metodologiju vještačenja u smislu da je vještačenje određeno kao da su stranke ugovorile kredit s fiksnom kamatnom stopom. To iz razloga jer se radi o pravnom pitanju, gdje tuženiku valja odgovoriti da sud nije ovlašten revidirati ugovor na način da izmijeni sadržaj nepoštene ugovorne odredbe, niti na način da ju svede na pravičnu mjeru niti na način da se primijene dispozitivne odredbe nacionalnog prava, već nepoštenu odredbu samo može izuzeti iz primjene (proglasiti ništetnom). Revizija nepoštenih odredbi značila bi njihovo djelomično ostavljanje na snazi, a takvu mogućnost odredbe o ništetnosti ne predviđaju. Zbog toga je prvostupanjski sud mogao kao mjerodavnu visinu redovne kamate uzeti u obzir jedino početno ugovorenu kamatnu stopu, kao i početni tečaj valute, pa je pravilan zadatak vještaku da preplatu po osnovi promjenjive kamate izračuna po početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju valute CHF.

15. Nadalje, prigovor zastare koji je istaknuo tuženik još u odgovoru na tužbu pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2245/2017 prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača. Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove, je zauzeo pravni stav o tijeku i nastupu zastare, pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. - u nastavku teksta: ZOO) je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi. Dakle, zastara za potraživanja po osnovi promjenjive kamate ponovno je počela teći donošenjem presude Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.g., pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 16. travnja 2019.g., to zastara nije nastupila.

16. Daljnji žalbeni navodi tuženika kojima osporava dosuđeni početak tijeka zakonskih zateznih kamata su također neosnovani. To stoga što je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice – potrošača, te su stoga one nepoštene, a time i ništetne, rezultirale time da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, istu nametnuo tužitelju (potrošaču) bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO- a tuženik u obvezi platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

17. Radi navedenog, a kako u odnosu na odluke o glavnoj stvari (t. I i II izreke) nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, je temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a, odbijena kao neosnovana žalba tuženika protiv t. I i II izreke prvostupanjske presude.

18. U odnosu na žalbu tuženika protiv odluke o parničnom trošku sadržane u t. III izreke prvostupanjske presude, ova sud je istu ispitao u okviru žalbenih navoda i u smislu čl. 365. st.2. u svezi s čl. 117. st.1. ZID ZPP/19. Tuženik zaključno u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava prvenstveno vezano za uspjeh u parnici obzirom na prijedlog da se pobijana presuda preinači u njegovu korist, a kako je žalba u odnosu na glavnu stvar odbijena, to se nije promijenio ni uspjeh stranaka u parnici, pa je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP -a obvezao tuženika, koji u cijelosti izgubio parnicu da tužitelju naknadi parnični trošak, te nastavno pravilno primijenio i odredbe čl. 151. i 155. u svezi s čl. 164. st.1. 2.-4. i čl. 2. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa), kao i odredbe Zakona o sudskim pristojbama.

19. Odluka iz t. II izreke se temelji na odredbi čl. 166. st.1. ZPP -a, a u smislu odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a, zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je neosnovan budući sa žalbom nije uspio.

U Šibeniku, 14. travnja 2026.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić