Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-580/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IS, 33 Pendrell RD., London, SE42PB, UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Jurić odvjetnica u Splitu, protiv tuženika TS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mateu Barbiru, odvjetnik u Vrgorcu, radi utvrđenja valjanosti oporuke, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-4236/2023 od 29. travnja 2025.g., u sjednici održanoj dana 14. travnja 2026.g.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4236/2023 od 29. travnja 2025.g.

Obrazloženje

1. Točkom I prvostupanjske presude, doslovno je odlučeno: ″ Utvrđuje se da isprava naslovljena kao „Punomoć od 10.4.217.“, proglašena kao oporuka dana 23. rujna 2021, „U Splitu, 23. rujna 2021.g.“ ne predstavlja vlastoručnu oporuku iza smrti pok. ES i ne proizvodi nikakve pravne učinke vlastoručne poruke te ista uopće ne predstavlja oporuku.″; te je t. II izreke iste naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.346,46 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom citiranu prvostupanjsku odluku pobija tuženik citirajući žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st.1. t.1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 dalje: ZPP), posebno ističe povredu iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, ne daje prijedlog odluke ovoga suda, te zahtjeva troškove žalbenog postupka.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem ponavlja razloge zbog kojih drži osnovanim svoj tužbeni zahtjev i podržava razloge prvostupanjske presude. Predlaže odbijanje žalbe tuženika i potvrđivanje prvostupanjske presude.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ove parnice je utvrđivanje istinitosti i pravne valjanosti vlastoručne oporuke od dana 10. travnja 2017.g. (u daljnjem tekstu Oporuka) koja je proglašena u postupku pred javnim bilježnikom na zapisniku od 23. rujna 2021.g. na pokretanje koje parnice je tužiteljica upućena pravomoćnim rješenjem ostavinskog suda.

6. Neosnovano tuženik ističe povredu iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 8. ZPP-a na koju nadovezuje povredu iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, a što obrazlaže time da u odlomku 3. obrazloženja prvostupanjski sud navodi koje je dokaze izvodio, ali ne navodi podatke o identitetu saslušanih osoba, kao što da u obrazloženju ne navodi sadržaj njihovih iskaza, da ne navodi sadržaj ostavinskog spisa, kao što da ne interpretira ni sadržaj njegovog odgovora na tužbu, u kontekstu čega navedenog da je pobijana presuda nerazumljiva, nejasna i da se ne može ispitati.

6.1. Odredbom čl. 338. st.4. ZPP-a je propisano da će sud u obrazloženju sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

6.2. Smisao citirane odredbe nije prosto prepisivanje svih navoda i stavova stranaka, kao ni doslovno nabrajanje i prenošenje sadržaja izvedenih dokaza, već je smisao u iznošenju i obrazlaganju odlučnih činjenica za primjenu konkretne pravne norme, kao i bitnih dijelova dokaza na kojima sud temelji utvrđenje odlučnih činjenica za donošenje odluke, a kako je u konkretnom slučaju sud prvoga stupnja i postupio.

7. Neosnovani su navodi žalitelja da tužbeni zahtjev tužiteljice nije istovjetan razlogu upućivanja u parnicu pravomoćnim rješenjem ostavinskog suda, a to iz razloga što zahtjev kakav postavlja u ovoj parnici (na utvrđenje da isprava koja proglašena kao oporuka ne predstavlja vlastoručnu oporuku, odnosno uopće ne predstavlja oporuku) sadržajno ulazi u pojam istinitosti i pravne valjanosti Oporuke. Nastavno tome, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud pozvao se na odredbu čl. 187. ZPP-a. To stoga što razrađujući procesnu pretpostavku pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite, zakon određuje da pravo na ovu zaštitu postoji, između ostalog, kad je to posebnim propisima predviđeno, bilo da zakon daje neposredno ovlaštenje određenoj osobi da pokrene parnicu, bilo da ovlašćuje sud da određenu osobu uputi na pokretanje parnice (npr. u ovršnom ili stečajnom postupku, u ostavinskom ili u nekim drugim izvanparničnim postupcima), u kojem slučaju zakonsko ovlaštenje oslobađa tužitelja od dužnosti da dokazuje svoj konkretni pravni interes. Radi navedenog, budući je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev koji sadržajno odgovara razlogu upućivanja u parnicu od strane ostavinskog suda, neosnovani su žalbeni navodi usmjereni na nepostojanje joj pravnog interesa i pomanjkanje aktivne joj legitimacije.

8. Daljnji žalbeni navod u kojem citira navode tužiteljice na zapisniku ročišta od 29. 09. 2021.g. održanog u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika, i koju tumači kao zahtjev tužiteljice za nužnim dijelom, je kraj činjenice da je rješenje kojim tužiteljica od strane ostavinskog suda upućena u parnicu radi utvrđivanja istinitosti i pravne valjanosti Oporuke, steklo svojstvo pravomoćnosti, nisu od utjecaja na ovaj postupak. Naime, tuženik je navedeno rješenje ostavinskog suda o upućivanju u parnicu mogao pobijati žalbom, pa kako je ono pravomoćno, parnični sud nije ovlašten ispitivati njegovu pravilnost i zakonitost. Suviše, napominje se da je prema stanju ostavinskog spisa i obrazloženja rješenja ostavinskog suda o upućivanju u parnicu, sadašnja tužiteljica navela da ne priznaje ispravu koja je proglašena kao oporuka.

9. Žalbeni navodi tuženika da tužiteljica ne osporava da je potpis na spornoj ispravi potpis ostavitelja, u okolnostima gdje tužiteljica kako u ostavinskom tako i u ovom parničnom postupku zastupa tezu da predmetna isprava proglašena kao oporuka ne predstavlja oporuku (vlastoručnu niti bilo koju drugu), nisu od značaja jer se ova parnica ne vodi radi tog spornog pitanja koji ističe tuženik, već je sporno pitanje je li predmetno pismeno uopće predstavlja oporuku. Naime, prema odredbi čl. 29. st.1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019; dalje: ZN) valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom. Osim toga, žalitelju valja odgovoriti i da bi se radilo o vlastoručnoj oporuci i tekst oporuke, a ne samo potpis moraju biti pisani rukom oporučitelja (čl. 30. st.1. ZN-a).

10. No, u ovopredmetnoj je parnici sporno predstavlja li predmetna isprava oporuku u smislu odredbe čl. 29. st.1. ZN-a, a ne kako žalitelj pogrešno u žalbi zastupa tezu da je sporno je li isprava koja je proglašena kao vlastoručna oporuka vlastoručno napisana i potpisana od sada pokojnog ES.

11. Također, pogrešno tuženik drži da se na konkretan slučaj primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju (Zakon o nasljeđivanju (»Narodne novine«, br. 52/71., 47/78. i 56/00.; dalje ZN/71), jer je sporna isprava datirana sa 10. travnja 2017.g., pa se temeljem čl. 254. st.1. u svezi s čl. 260. ZN-a, primjenjuju odredbe ZN-a.

12. Pravilno je prvostupanjski sud upustio se u analizu sadržaja predmetne isprave, jer za procjenjivanje radi li se o oporuci nije odlučno kako je isprava naslovljena (u konkretnom slučaju kao ″Punomoć″ ) već njezin sadržaj, te je pravilno utvrdivši da iz iste jasno ne proizlazi da se radi o izjavi posljednje volje, prihvatio tužbeni zahtjev.

13. Naime, izjava posljednje volje mora biti određena u smislu da iz nje jasno proizlazi da se imovina (ili dio imovine ili stvari) za slučaj smrti ostavlja određenoj osobi. Izjava posljednje volje nije razgovor ili izjava nekoj osobi o želji i namjeri da se nekome nešto ostavi za slučaj smrti. Navedeno predstavlja odgovor na žalbene navode žalitelja da su neodlučni njegovi navodi kojima u prilog svojoj tezi da sporna isprava predstavlja oporuku tumači iskaz svjedoka RS koja je iskazala da joj je sam ŽS kazao ″da je odlučio zemlju u Vrgorcu dati bratu I i nećaku T.jer da želi da zemlja ostane u obitelji E″

13.1. Nadalje, kako sporna isprava ne sadrži jasno izraženu volju da se u slučaju smrti ostavlja određenoj osobi, već kako to utvrđuje prvostupanjski sud tekst sporne isprave je pisan na način da ŽS ″predaje dragovoljno bez ikakvih uslova svu svoju naslijeđenu imovinu od pok. roditelja…svom bratu ŽS, R, PS… .ili njegovom sinu ŽS, Ž, T″, te slijedom daljnjeg utvrđenja (temeljenog na iskazima svih u postupku saslušanih svjedoka i samih stranaka) da su za života ostavitelja PS (brat ostavitelja) i T (tuženik, sin ostaviteljevog brata) obrađivali i radili na svim obiteljskim nekretninama i koristili kuću koju su po pola naslijedili ES i PS, zaključuje da predmetna isprava predstavlja raspolaganje imovinom za života, a ne za slučaj smrti, koja utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud, te pravilnom primjenom čl. 29. st.1. u svezi s čl. 42. ZN-a, sud prvoga stupnja prihvaća tužbeni zahtjev.

14. Radi navedenog, a kako je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st.2. ZPP-a), te kako tužitelj u žalbi ne navodi konkretne povrede i propuste prvostupanjskog suda glede odluke o parničnim troškovima, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a), temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a je odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Temeljem čl. 2. u svezi s čl. 164. st. 1. -4. ZPP-a ova presuda ne sadrži odluku o troškovima žalbenog postupka budući ih stranke nisu ni zahtijevale.

U Šibeniku, 14. travnja 2026.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić