Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž R-53/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-126/2023-18 od 19. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i u pobijanom dijelu potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-126/2023-18 od 19. veljače 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju bruto iznos od 2.604,09 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na tamo navedene pojedinačne iznose do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom iznosu, te da mu u istom roku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.925,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. pa do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja preko priznatog iznosa kao neosnovan, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz naknadu troška.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava njezine navode i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu. Dopunom odgovora na žalbu tužitelj dostavlja odluku u istovrsnom predmetu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za godišnji odmor u razdoblju od srpnja 2018. do kolovoza 2021., u bruto iznosu od 2.604,09 EUR.
6. Neutemeljeni su žalbeni navodi tuženice da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, koju obrazlaže tvrdnjom da sud svoju odluku temelji isključivo na nalazu i mišljenju vještaka i da pritom uopće ne odlučuje o prigovorima tuženice, odnosno da ne obrazlaže iz kojih razloga te prigovore ne prihvaća kao osnovane. Ovo stoga jer iz razloga pobijane presude slijedi da se prvostupanjski sud u odnosu na tvrdnju tuženice da je tužitelju pravilno isplaćivala naknadu plaće za godišnji odmor pozvao na odredbe članka 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18, dalje: ZSOSRH), kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, pri čemu za cijelo utuženo razdoblje prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu valja uzeti u obzir odredbu članka 1. Pravilnika izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 70/18, dalje: Pravilnik), s primjenom od 9. kolovoza 2018. kojim je izmijenjen članak 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 54/14), a koji glasi da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, slijedom čega da je tuženica dužna na ime razlike naknade tužitelju platiti utuženi iznos.
7. Nije u pravu tuženica ni kada smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer prvostupanjski sud nije donio (djelomičnu) presudu na temelju priznanja nakon što je u podnesku od 22. rujna 2023. priznala pravnu osnovu tužbenog zahtjeva i razliku naknade plaće za godišnji odmor u ukupnom iznosu od 916,78 EUR, od čega glavnica 763,23 EUR, a dospjela kamata 153,55 EUR, čime tuženica sadržajno ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 331. ZPP.
7.1. Naime, relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke , a što ovdje, kraj činjenice da je sud donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, nije slučaj.
8. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tuženice zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.
9. Presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja prvostupanjski sud temelji na zaključku da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kao djelatna vojna osoba (što je među strankama nesporno), te da mu je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, sukladno odredbama ZSOSRH i Pravilnika, tuženica dužna na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor platiti iznos od 2.604,09 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.
10. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi članka 142. ZSOSRH i članka 4. stavak 2. Pravilnika, kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
12. Naime, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj sukladno navedenim propisima ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u odnosu na sporno razdoblje najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca pri čemu u takvu prosječnu mjesečnu plaću (ostvarenu u prethodna tri mjeseca) treba uračunati i primanja s osnova dodataka na plaću .
12.1. Ovo stoga jer je odredbama članka 136. stavak 1. i 2. ZSOSRH propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, stoga se djelatnoj vojnoj osobi u naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora uračunavaju i dodaci na plaću, a visinu te naknade prvostupanjski sud utvrdio je na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji je prihvatio u cijelosti.
13. Na dosuđeni iznos tužitelju su pravilno dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 155/23, dalje: ZOO) izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.
14. U odnosu na žalbene navode da vještak nije uzeo u obzir da su tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora već isplaćivani stalni dodaci poput pirotehničkog dodatka i dodatka za vojnu službu, a koji dodaci da su već uključeni u prosjek prethodna tri mjeseca, te da je na taj način vještak tužitelju obračunao dupli dodatak, potrebno je odgovoriti da je vještak svoj nalaz i mišljenje dao u skladu s nalogom suda, te je utvrdio da tužitelju na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 31. kolovoza 2021., pripada razlika plaće u ukupnom iznosu od 20.006,01 kunu, da od utvrđene razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelju je za srpanj 2021. na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor (retro – prosjek go) isplaćeno 385,47 kuna, te da kada se iznos retro isplata odbije od utvrđenih razlika, da tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 19.620,54 kune odnosno 2.604,09 EUR.
14.1. Suprotno pravnom shvaćanju tuženice, po ocjeni ovog suda, činjenica je li vještak „duplo obračunao dodatak“ ili nije, jest prvenstveno prigovor na matematički izračun vještaka, te se radi o stručnom pitanju za koje je sudu potrebna stručna pomoć financijskog vještaka, pa kraj činjenice da je tuženica nakon isticanja ovog prigovora izričito navela da ne predlaže pozvati vještaka na očitovanje, te da k tome nije imala u tom pravcu nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, to se ovaj prigovor tuženice ukazuje paušalan, a time i neosnovan.
15. Budući da tuženica u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, pa kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženice kojom se pobija odluka o parničnom trošku ukazuje neosnovanom.
16. Stoga, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.
17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspjela (članak 154. stavak 1. ZPP).
U Šibeniku, 14. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maja Skorić
