Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-225/2026-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tina Čemerika, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg po punomoći zastupa Branko Bulat, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2310/2024-60 od 9. siječnja 2026. godine, u sjednici održanoj dana 14. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2310/2024-60 od 9. siječnja 2026. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.973,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate kako je pobliže navedeno u točci I. izreke te presude, te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 3.142,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi na taj iznos teku od 9. siječnja 2026. godine do isplate.

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, ili pak presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Neosnovano tuženik sadržajno prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s tvrdnjom da je prvostupanjski sud, pogrešno smatrajući da se presuda u kolektivnom sporu ima izravno primijeniti na sporni ugovor o kreditu propustio izvesti i obrazložiti sve dokaze u svrhu dokazivanja da odredbe o načinu promjene ugovorene kamatne stope i o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu nisu ništetne, to iz razloga što prema odredbi članka 220. stavka 2. ZPP o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja činjeničnog stanja odlučuje sud.

4.1. Nadalje, pobijana presuda nije donesena niti uz relativno bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 502.c ZPP. Tuženik, naime, tvrdi da je „sud vezan pravnim utvrđenjem u smislu ranije citirane odredbe iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi samo u parnicama za naknadu štete pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje, a da se ova parnica ne vodi radi naknade štete te da je predmetni ugovor sklopljen u kunama“. Naime, prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na činjenici da je u postupku koji je vođen između istih stranaka pred Općinskih građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-5439/16 pravomoćnom presudom od 3. siječnja 2022. godine utvrđena ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 21. travnja 2008. godine kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja presuda obvezuje i sud i stranke, pa u ovom postupku nije niti odlučivao o ništetnosti te odredbe ugovora, već je odlučio o isplati preplaćenih iznosa po toj osnovi, a za razdoblje od lipnja 2008. godine do rujna 2011. godine i od listopada 2016. godine do svibnja 2018. godine, koje je razdoblje različito od onog pravomoćno dosuđenog u postupku P-5439/16. Stoga se žalbeni razlozi tuženika, a kojima sadržajno u pretežitom dijelu pobija prvostupanjsku presudu kao da je istom utvrđena ništetnom odredba članka 4. predmetnog ugovora o načinu promjene ugovorene kamatne stope, ukazuju bespredmetnima te se o njima ovaj sud neće dalje referirati.

4.2. Pobijana presuda nije donesena niti uz apsolutno bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP kako to žalbom sadržajno upire tuženik, jer upravo suprotno u presudi su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, pa kako prvostupanjska presuda nije donesena uz navedene postupovne povrede koje žalbom ističe tuženik, a niti uz neke druge na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti to se žalba tuženika izjavljena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje neosnovanom.

5. Neosnovani su i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom novčanih sredstava preplaćenih tuženiku na ime kamate po Ugovoru o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 21. travnja 2008. godine koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor, do koje pretplate je došlo slijedom izmjena ugovorene kamatne stope kroz otplatno razdoblje i to od lipnja 2008. godine do rujna 2011. godine i od listopada 2016. godine do svibnja 2018. godine.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 21. travnja 2008. godine;

- da je u postupku između stranaka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-5439/16 pravomoćnom presudom od 3. siječnja 2022. godine utvrđena ništetnom odredba članka 4. tog ugovora o kreditu o načinu promjene ugovorene kamatne stope;

- da je tuženik nakon sklapanja ugovora o kreditu višekratno i jednostrano mijenjao visinu kamatne stope, pri čemu je istovremeno mijenjan anuitet kredita;

- da razlika u mjesečnim anuitetima koje je platio tužitelj u odnosu na mjesečne anuitete da kamatna stopa nije bila promjenjiva, u utuženom razdoblju i to od lipnja 2008. godine do rujna 2011. godine i od listopada 2016. godine do svibnja 2018. godine iznosi 7.973,13 eura.

8. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, a kako je odredba o načinu promjene kamatne stope ništetna, a odredbom članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom ugovorene kamatne stope, te kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.973,13 eura na ime razlike kamatne stope u razdoblju od lipnja 2008. godine do rujna 2011. godine i od listopada 2016. godine do svibnja 2018. godine, sve sa zateznom kamatom od dana kada su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

9. Odgovarajući u smislu odredbe članka 375. stavak 1. ZPP na žalbene navode od odlučnog značaja, valja, u odnosu na žalbeni prigovor vezan uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a navesti da je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju zateznu kamatu na pojedine, mjesečno specificirane preplaćene novčane iznose, sukladno njegovom zahtjevu i pozivom na odredbu članka 1115. ZOO jer, polazeći od pravne prirode samog spora - stjecanja bez osnove, te obzirom na to da su banke stekle određenu korist na temelju ništetnih odredbi koje je sam tuženik inicirao stavljanjem istih u tipski ugovor, bez mogućnosti utjecaja protivne ugovorne stranke na sadržaj istih to i po ocjeni ovoga suda takvom postupanju tuženika evidentno nedostaje pretpostavka savjesnosti koja bi ga potom i oslobodila obveze na platež zatezne kamate od dana stjecanja, a što jasno proizlazi iz cjelovitog iščitavanja obrazloženja pobijane presude.

10. Nije u pravu tuženik ni kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare utužene novčane tražbine na ime povrata preplaćenih anuiteta kredita

– jer da je protekao zastarni rok od 3 godina iz članka 226. ZOO, računajući od dana uplate svakog pojedinog anuiteta.

10.1. Naime, o ovom je pitanju Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom banke pravomoćno utvrđena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5439/16 od 3. siječnja 2022. godine, a da je u ovom postupku tužba podnesena 16. listopada 2018. godine, to zastarni rok nije ni počeo teći prije pokretanja predmetne tužbe.

11. Konačno, neosnovano tuženik u žalbi prigovara nalazu vještaka, a koji je prigovor isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, jer je vještak izračun sačinio po uputi prvostupanjskog suda, a to što je izračun razlike izrađen kao da su stranke ugovorile kredit s fiksnom kamatnom stopom, kod utvrđenja ništetnim određenih ugovornih odredbi, a kako je ranije obrazloženo, nije od utjecaja za pravilnost pobijane presude niti je dovelo u sumnju njenu zakonitost.

12. Ispitujući žalbene navode tuženika kojima pobija odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka, a postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud ne nalazi da je došlo po pogrešne primjene materijalnog prava kod obračuna troškova za pojedine radnje punomoćnika tužitelja. Naime, tuženik u tom dijelu prigovara dosuđenoj naknadi za sastav podneska tužitelja od 10. travnja 2025. godine, a koji podnesak ne postoji, niti je ta radnja punomoćnika tužitelja priznata u troškove postupka čime se u tom dijelu žalba ukazuje neosnovanom.

13. Slijedom navedenog, a kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu kako je i odlučeno točkom I. izreke ove presude.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP. Kako tuženik nije uspio u žalbenom postupku to neosnovano zahtijeva da mu tužitelj naknadi troškove nastale u svezi izjavljene žalbe, slijedom čega je o zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka valjalo odlučiti kao u točci II. izreke.

U Šibeniku, 14. travnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić