Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-297/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća , u pravnoj stvari tužiteljice: ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD " Ljubičić & Vrdoljak" iz Splita, protiv tuženice: GRAWE HRVATSKA d.d., OIB: 28406115764, Zabreb, ulica grada Vukovara 5, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Budimir & Partneri" iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-321/2023 od 19. siječnja 2026. godine, u sjednici održanoj dana 14. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tužiteljice kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke - kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 8.149,68 eura sa pripadajućim zateznim kamatama - potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-321/2023 od 19. siječnja 2026. godine.

II. Uvažava se djelomično žalba tužiteljice, te se preinačuje odluka o troškovima postupka iz točke II. pobijane presude na način da se nalaže tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.765,95 eura, sa kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u ostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 8.150,32 eura sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2022. godine do isplate, dok je odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 8.149,68 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (od dosuđenog do zatraženog iznosa od 16.300,00 eura), kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 19. srpnja 2022. godine do 21. studenog 2022. godine (točka I. izreke). Ujedno je određeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 8.149,68 eura sa pripadajućim zateznim kamatama , kao i u odluci o trošku (točka II. izreke), zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a (sadržajno) i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, ili pak, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Nije osnovana žalba tužiteljice kojom pobija prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari, zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. Naime, prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza, posebice nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, pravilno utvrdio da je tužiteljica u prometnoj nezgodi 19. srpnja 2022. godine zadobila tešku tjelesnu ozljedu – prijelom vrata bedrene kosti, da je isti dan operirana te joj je izvršena osteosinteza u području lijevog kuka, da je s bolničkog liječenja otpuštena 25. srpnja 2022. godine na kućnu njegu s preporukom nastavka fizikalne terapije, da je u Specijalnoj bolnici Kalos boravila od 24. siječnja do 14. veljače 2023. godine radi kompleksne fizikalne terapije, da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg dva tjedna (14 dana), te slabog intenziteta još tri mjeseca (90 dana), da je imala neugodnosti tijekom liječenja u vidu operacije, fizikalne rehabilitacije, hodala uz pomoć dvije štake skoro 9 mjeseci, potom sa jednom štakom koju očito i danas nekada koristi, da je trpjela primarni strah u trajanju od 1 minute, te potom sekundarni jakog intenziteta u trajanju sljedeća 2 do 3 dana, zatim strah umjerenog intenziteta sljedeća 3 do 4 tjedna te strah blažeg intenziteta sljedećih 5 do 6 mjeseci, da je kod tužiteljice zaostala naruženost srednjeg stupnja u vidu šepanja, korištenja štake i ožiljka, te da je zbog pretrpljene ozljede kod tužiteljice utvrđeno smanjenje životnih aktivnosti u mjeri od 18% (ograničena pokretljivost, blaže šepanje).

6. Kraj tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo – članak 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (”Narodne novine” broj 35/05 i dr., dalje: ZOO) – kada je utvrdio visinu neimovinske štete prema kriterijima pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog naruženosti i duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u ukupnom iznosu od 10.833,00 eura, pa kako je tuženica u mirnom postupku prije podnošenja tužbe isplatila tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 3.982,68 eura, to je sud prvog stupnja tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos od 6.850,00 eura, te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u daljnjem iznosu od 8.149,68 eura.

7. Neosnovano stoga, tužiteljica u žalbi prigovara da joj je pravilnom primjenom materijalnog prava trebala biti dosuđena naknada neimovinske štete u zatraženom iznosu, tj. u daljnjem iznosu od 8.149,68 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2022. godine pa do isplate.

8. Slijedom navedenog, jer nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a nije počinjena ni koja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to je djelomično žalbu tužiteljice valjalo odbiti, u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke - kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 8.149,68 eura sa pripadajućim zateznim kamatama – potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

9. U pravu je tužiteljica kada pobija odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke pobijane presude, zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke, s obzirom da osnov zahtjeva nije bio sporan, uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, te je primjenom članka 154. stavka 4. ZPP odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Međutim, s pravom ističe tužiteljica u žalbi da je o zahtjevima za naknadu troškova parničnog postupka trebalo odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP, jer da je tuženica osporila i osnovu tužbe tvrdnjom da je izvansudskom isplatom u cijelosti nadoknadila utuženu štetu. Stoga je, računajući kako kvalitativni tako i kvantitativni parnični uspjeh, tužiteljica u parnici djelomično uspjela u mjeri od 75% (osnov 100% i visina 50%), a tuženica u mjeri od 25%, pa je tuženica u obvezi nadoknaditi tužiteljici 50% njenih opravdanih troškova.

10.1. Opravdani troškovi tužiteljice u smislu članka 155. ZPP – i to odvjetnički troškovi zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: OT) za sastav tužbe prema Tbr.7/1 OT, sastav podnesaka od 28. studenog 2023. godine prema Tbr. 8/1 OT te za pet zastupanja prema Tbr 9/1 OT, s uvećanjem za PDV – iznose ukupno 4.375,00 eura. Nadalje, troškovi sudskih pristojbi za tužbu i odluku iznose 418,90 eura, pa 50% toga troška iznosi 2.396,95 eura, čemu treba pribrojiti trošak vještačenja (koji se priznaje u cijelosti) od 369,00 eura, slijedom čega je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova prvostupanjskog postupka osnovan u iznosu od 2.765,95 eura.

10.2. Pri tomu, valja navesti da tužiteljici nije priznat zahtijevani trošak sastava podnesaka od 2. ožujka 2023. godine, jer je navode iz tog podnesaka tužiteljica mogla iznijeti na pripremnom ročištu, na kojem je bila zastupana po punomoćniku, te joj je za zastupanje priznat odvjetnički trošak, pa navedeni trošak u smislu članka 155. ZPP nije bio potreban za vođenje parnice.

11. Zato je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, odluku o troškovima postupka iz točke II. pobijane presude trebalo preinačiti, te obvezati tuženicu da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.765,95 eura sa pripadajućom kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. godine do isplate, dok je u ostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

12. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke III. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a kako tužiteljica nije uspjela sa podnesenom žalbom u pogledu glavnog zahtjeva (članak 154. stavak 1. ZPP), to je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti i odlučiti kao u točki III. izreke.

13. U žalbom nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke – za dosuđeni iznos od 8.150,32 eura sa pripadajućim kamatama, kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 19. srpnja 2022. godine do 21. studenog 2022. godine – prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 14. travnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić