Republika Hrvatska

Gž-59/2026-2

Županijski sud u Šibeniku

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice: ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice: OTP banke d.d., OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Žurić i partneri" iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4632/2023 od 30. listopada 2025. godine, u sjednici održanoj dana 14. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Odbijaju se djelomično žalbe tuženice i tužiteljice kao neosnovane, te se - u dijelu pod točkama I. i III. izreke - potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4632/2023 od 30. listopada 2025. godine.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, preinačuje se pobijana presuda u dijelu pod točkom II. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.709,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnice od 5.709,24 eura tekućih za razdoblje od 9. veljače 2016. godine pa do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Uvažavaju se djelomično žalbe tuženice i tužiteljice, ukida se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 5.709,24 eura tekućih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana 8. veljače 2016. godine , kao i u odluci o parničnom trošku, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

IV. O zahtjevima stranaka za naknadu troška žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u člancima 2. i 10. Ugovora o kreditu broj 83175/05 od 5. srpnja 2005. godine koji su sklopili tužiteljica kao korisnica kredita i prednica tuženice HVB SPLITSKA BANKA d.d. kao kreditor (točka I. izreke), te je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 5.709,24 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine novčane iznose, kako je to navedeno u točki II. izreke, te joj nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.415,00 eura (točka II. izreke). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.542,45 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. godine do isplate (točka III. izreke), te je utvrđeno da nije osnovan prigovor radi prebijanja tuženice u svoti od 2.043,26 eura sa zateznim kamatama od 5. veljače 2016. godine do isplate (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žali se i tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu i odluci o trošku (dio točke II. i točka III. izreke), zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe su djelomično osnovane, a djelomično neosnovane.

Na žalbu tuženice:

6. Nije u pravu tuženica kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba spornog ugovora o kreditu

- zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP, jer su izvedeni dokazi po prvostupanjskom sudu ocijenjeni u svemu u skladu sa odredbom članka 8. ZPP.

6.1. Budući da nije počinjena u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda, a kako prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, kao ni u postupku koji je prethodio donošenju te presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

7. Nije u pravu žaliteljica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

7.1. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i prednica tuženice kao kreditor dana 5. srpnja 2005. godine sklopile potrošački kredit radi adaptacije stambenog objekta - Ugovor o kreditu broj: 83175/05 (dalje: Ugovor), kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 46.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita radi adaptacije stana, s rokom otplate od 180 mjeseci,

- da je u članku 10. Ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF,

- da je nakon sklapanja Ugovora došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita,

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

7.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.; dalje: ZZK) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

8. Zbog svega navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženice djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkom I. izreke - potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

9. Međutim, osnovano tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 5.709,24 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su stranke dana 8. veljače 2016. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a - 19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, da je Sporazumom o korištenju pretplate po konverziji kredita za CHF valutu od 4. veljače 2016. godine među strankama utvrđen iznos preplate od 15.394,94 kune tj. 2.043,26 eura i ugovoren način njezina korištenja, tj. da da se iznos pretplate koristi za podmirenje budućih anuiteta u iznosu od 1/2 mjesečnog anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi, kao i da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 12. veljače 2016. godine iznosi 12.302,04 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za EUR tečajne liste tuženice.

10.1. Tuženica je pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi) isticala da je među strankama koje su prihvatile konverziju nastala potpuno nova pravna osnova, koja onemogućuje potrošače u ostvarivanju zahtjeva s naslova stjecanja bez osnove, jer se konverzijom trajno i potpuno uređuje odnos između potrošača i banke, neovisno o odnosu stranaka iz prvotnog ugovora.

11. Iz razloga presude i podataka spisa predmeta, proizlazi da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud utvrdio da razlika između obveze tužitelja prema prvom otplatnom planu, računajući iznose pretplate prema početnom tečaju kune u odnosu na CHF te stvarno plaćenih iznosa anuiteta, bez umanjenja za povrat pretplate u navedenom razdoblju (preplata uračunata prilikom izračuna konverzije kredita), ukupno iznosi 5.709,24 eura, te da tužiteljica osnovano zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti valutne klauzule u CHF , jer da "tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao u tijeku ovog postupka niti je dostavio dokaz da bi se tužitelj odrekao svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtjeva za povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti da je dokazao da bi tužitelju predočio i informirao ga o ekonomskim posljedicama koje za njega nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose pa i one koje je tužitelj uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u postupku konverzije". Stoga je prvostupanjski sud u točki II. pobijane presude prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.709,24 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

12. Po nalaženju ovog suda, izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda glede pravnih učinaka konverzije nije ispravno, slijedom kojeg je u tom dijelu pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo – kada je prihvaćen tužben zahtjev za isplatu iznosa od 5.709,24 eura.

12.1. Naime, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog suda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužiteljica se prešutno odrekla svojih tražbina koje bi joj pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženici kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženice (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužiteljice kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe , a koja ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužiteljice kao potrošača, kojoj je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženici je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

12.2. Stoga tužitelj, koji je sklopilo Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetim na sjednici Građanskog odjela ovog suda broj Su-IV-33/2022-21 od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno , zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

12.3. Budući je tužiteljica u ovoj parnici tužbenim zahtjevom potraživa la isplatu razlike po vještaku utvrđene pretplate kredita na temelju ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF po osnovnom Ugovoru o kreditu sa pripadajućim kamatama, ne umanjujući taj iznos od iznosa priznate pretplate utvrđene u Dodatku ugovoru o kreditu, tj. Sporazumom o korištenju pretplate po konverziji kredita za CHF valutu od 4. veljače 2016. godine, to se pravilnom primjenom materijalnog prava – navedenih odredaba ZID ZPK/15 i članaka 1111. i 1115. ZOO – tužbeni zahtjev za isplatu glavnice od 5.709,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnice tekućih za razdoblje od 9. veljače 2016. godine pa do isplate ukazuje neosnovanim.

13. Iz navedenih razloga, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbu tuženice je djelomično valjalo uvažiti, u dijelu pod točkom II. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.709,24 eura sa kamatama za razdoblje od 9. veljače 2016. godine pa do isplate - preinačiti pobijanu presudu i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev, te temeljem članka 373. točka 3. ZPP presuditi kao u točki II. izreke.

13.1. Nadalje, budući da je tuženica u obvezi plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, a kako su prihvaćenim tužbenim zahtjevom u točki II. pobijane presude djelomično obuhvaćene i te zatezne kamate na više plaćene iznose (na glavnicu od 2.043,26 eura) koje je tužiteljici tuženica uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15, u tom su dijelu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je djelomično žalbu tuženice valjalo uvažiti i ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 5.709,24 eura od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana 8. veljače 2016. godine, a djelomičnim prihvaćanjem žalbi stranaka i u odluci o parničnom trošku, te temeljem članka 370. ZPP riješiti kao u točki III. izreke.

13.2. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud pozvati vještaka financijske struke da dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi iznose u Dodatku ugovoru o kreditu obračunate pretplate po osnovu ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF u ukupnom iznosu od 2.043,26 eura za svako mjesečno razdoblje povrata kredita do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, pa će u skladu sa razlozima ove odluke - pravilnom primjenom materijalnog prava, o ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

14. Ujedno, budući da je preinakom pobijane presude u ovoj odluci odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na prigovor radi prebijanja tuženice – tražbina po osnovi priznate pretplate u konverziji u iznosu od 2.043,26 eura, to je istaknuti prigovor postao bespredmetan, pa o njemu nije odlučeno ovom drugostupanjskom odlukom.

Na žalbu tužiteljice:

15. Nije u pravu tužiteljica kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, navodeći da u tom dijelu "presudu nije moguće ispitati", te "da je obrazloženje presude protivno samom sebi", jer u tom dijelu presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

15.1. Kako nije počinjena istaknuta bitna postupovna povreda, a ni koja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalba tužiteljice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

16. Neosnovana je i žalba tužiteljice zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava .

16.1. Prvostupanjski sud je na osnovu provedenog financijskog vještačenja pravilno utvrdio da je konverzija u Dodatku ugovoru o kreditu provedena u skladu kogentnim odredbama članaka 19.a -19.i ZID ZPK/15, pa imajući u vidu da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, te da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost, kao i naprijed navedene materijalopravne učinke konverzije – sud prvog stupnja je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.542,45 eura sa pripadajućim kamatama po osnovi razlike iznosa preostale glavnice utvrđene u Dodatku ugovoru o kreditu i glavnice primjenom tečaja CHF na dan isplate kredita.

17. Stoga neutemeljeno tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe ZID ZPK/25, kada je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

18. Slijedom toga, neosnovanu žalbu tužiteljice je djelomično valjalo odbiti, u dijelu pod točkom III. izreke potvrditi pobijanu presudu i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke IV. ove odluke, temelji se na odredbi članka 166. stavka 4. ZPP.

U Šibeniku, 14. travnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić