REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1262/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženika PN iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Horvatić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ili isplate, odlučujući o prijedlogu 2. tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-292/2025-4 od 30. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-722/2020-43 od 10. ožujka 2025., na sjednici održanoj 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Protiv presude citirane u uvodu ove odluke 2. tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši pravna pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, koja glase:
„1. „koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza prema svom uvjerenju ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ,a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.“ 2. „može li se smatrati da su niži sudovi pravilno primijenili relevantne odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku , tj. da li su vodili računa o tome da svoje odluke donesu na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza i ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ukoliko kao neprijepornu činjenicu utvrde da je tužiteljica imala na raspolaganju znatna financijska sredstva koja je mogla uložiti u gradnju predmetnog objekta, te ona i sin iskazuju o tome da je u gradnju kuće ulagala svoja novčana sredstva, kao i da su zajedničkim stanovanjem u predmetnoj nekretnini dogovorili buduće suvlasničke odnose, međutim da nema materijalnih dokaza o tome da je ih zaista i ulagala, dok je istovremeno tuženik svoja ulaganja dokazao činjenicom zaduženja kredita za izgradnju kuće?“
3.„ može li se ispunjavanje zakonskih pretpostavka iz čl. 129. st.1. Zakona o vlasništvu…………………… utvrđivati isključivo putem materijalnih dokaza o tome da je netko stekao pravo vlasništva putem ulaganja u zajedničkoj gradnji, kao i o postojanju za to pisanog sporazuma s vlasnikom zemljišta koji istovremeno sudjeluje u toj gradnji , ili su sudovi ovlašteni utvrditi da li su se i kada ispunile te pretpostavke za stjecanje prava (su)vlasništva, rukovodeći se pritom svim za to relevantnim razlozima, kao što su npr. postojanje (izvan)bračne zajednice, zajednička obiteljska ulaganja u izgradnji stambenog objekta, zajedničko stanovanje u tom objektu kroz vrijeme gradnje u odvojenim posebnim dijelovima (prizemlje i kat), vođenje zajedničkih poslova putem „obiteljskog „ poduzetništva, nesporna činjenica unovčenja posebne imovine uoči same gradnje uključujući i sufinanciranje kupnje zemljišta na ime jednog člana obitelji, snošenje zajedničkih troškova stanovanja i održavanja objekta, uključujući i sudjelovanje u otplatama mjesečnih anuiteta kredita podignutog na ime jednog člana domaćinstva, kao i činjenica da je jedan član domaćinstva zatražio zaštitu, tj. utvrđenje takvog prava suvlasništva, tek nakon što mu je drugi suvlasnik osporio pravo korištenja i stanovanja te nekretnine.?“.
1.2. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ocijenio je da naznačena pitanja nisu pravna pitanja koja bi (već zbog svoje same prirode) mogla biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, odgovor na postavljena pitanja sadržan je u jasnim i potpunim zakonskim odredbama koje ne zahtijevaju dodatna tumačenja (čl. 8., čl. 221., čl. 221.a, čl. 338. st. 4. i dr. ZPP), sve s obzirom na u građanskom procesnom pravu prihvaćen sustav slobodne ocjene dokaza.
2.2. Isto tako, potrebno je napomenuti, da je u prijedlogu potrebno navesti razloge koji će uvjeriti Vrhovni sud Republike Hrvatske u važnost navedenog pravnog pitanja, a koji su samo primjerice navedeni u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovne ili materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.
2.2.1. Iznesenim razlozima u prijedlogu za dopuštenje revizije predlagateljica zapravo izražava svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom. Praksa na koju se poziva tužiteljica uopće ne koincidira naznačenim pitanjima jer odluke na koju se poziva u prilog osnovanosti svojih tvrdnji odnose se na drugačiju činjeničnu i materijalno pravnu situaciju.
2.2.2. Tako navedeni razlozi nisu adekvatni razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 14. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
