Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4627/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SĆ, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 21. veljače 2025., poslovni broj Pp-4338/2024-5, na sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela na način da se djelo okrivljenika iz točke 1.) izreke pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.).

II Žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljeni SĆ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 229. stavka 2. točke 3. u svezi stavka 1. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci presude, te je kažnjen ublaženom novčanom kaznom u iznosu od 500,00 eura. Istom presudom protiv okrivljenika je odbijena optužba za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, dok je u odnosu na prekršaj iz članka 150. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju okrivljenik oslobođen od optužbe.

1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv dijela presude kojim je optužba protiv okrivljenika odbijena ovlašteni tužitelj pravodobno je podnio žalbu.

2. Žalitelj u žalbi u bitnome navodi kako nije bilo osnova za odbijanje optužbe protiv okrivljenika primjenom načela ne bis in idem, s obzirom da rješenje Državnog inspektorata kojim je okrivljeniku naložena uplata novčanog iznosa za svakog neprijavljenog radnika nije imalo svrhu kažnjavanja, već je riječ o upravnoj mjeri, zbog čega se ne može smatrati da je protiv okrivljenika za isti propust već primijenjena mjera penalnog karaktera.

3. Žalitelj predlaže da se, iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, no da je, očito omaškom u pisanju, djelo okrivljenika činjenično opisano u točki 1. izreke pobijane presude pravno označeno kao prekršaj iz članka 229. stavka 2. točke 3. u svezi stavka 1. Zakona o radu, umjesto kao prekršaj iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. istog Zakona, pa je ovaj Sud po službenoj dužnosti pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kao u izreci.

5. Suprotno stavu izraženom u žalbi, ovaj sud nalazi da je u odnosu na prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju prvostupanjski sud pravilno primijenio načelo ne bis in idem te odbio optužbu.

-

4. Naime, prvostupanjski sud pravilno je primijenio Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovor broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - Ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.) jer je u konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

5. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju S (S v. [adresa], App. no. 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu ne bis in idem propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U citiranoj presudi prvostupanjski sud je potvrdio stajalište iznijeto u slučaju A v. [adresa], App. no. 14939/03 u kojem se izjednačava sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.

6. Iz stanja spisa i činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljeniku rješenjem Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Klasa: UP/I-116-02/24-01/571, Urbroj: 443-02-02-11-24-1 od 21. listopada 2024., naloženo da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje za radnika AĆ te da u roku od 3 dana od dana dostave rješenja uplati iznos od 2.650,00 eura u korist Državnog proračuna. S obzirom da je u postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenik naloženi mu iznos uplatio u korist Državnog proračuna, to izrečena upravna mjera predstavlja sredstvo kažnjavanja i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Rijeka (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela ne bis in idem u smislu članka 4. Protokola 7. Konvencije.

7. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari u smislu odredbe članka 196. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, uslijed čega je optužba protiv okrivljenika za taj prekršaj na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona odbijena, za koju je odluku prvostupanjski sud dao dostatne i relevantne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 14. travnja 2026. godine

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.