¸
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-278/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog OG, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe optuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-56/2026-18 od 12. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika OG kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi OG, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – iz članka 326. stavak 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci presude, te je temeljem članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, a na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. studenog 2025. pa nadalje.
2. Na temelju odredbe članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženika trajno je oduzet mobilni uređaj marke IPhone 13 Pro, tamno sive boje IMEI broja [IMEI broj] i IMEI broja [IMEI broj] s pripadajućom sim karticom nepoznatog operatera koji je od njega privremeno oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU karlovačke, PGP Cetingrad, serijskog broja [serijski broj] od 17. studenog 2025., koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.
3. Na temelju članka 189. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP) optuženiku će se, po pravomoćnosti presude, vratiti mobilni uređaj Honor crne boje, koji je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PGP Cetingrad, serijski broj [serijski broj] od 17. studenog 2025.
4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava.
5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik, po branitelju Ivanu Borni Ninčeviću, odvjetniku iz Karlovca, zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne blažu kaznu primjenom instituta ublažavanja kazne, a podredno da mu izrekne djelomičnu uvjetnu osudu ili da pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni ukine i predmet vrati u tom dijelu na ponovno suđenje.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Spis je u smislu odredbe članka 474. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Žalba optuženika nije osnovana.
9. Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud izrekao kaznu zatvora u trajanju koje prelazi zakonski minimum bez obrazloženog navođenja razloga zašto nije primijenjen institut ublažavanja kazne iz čl. 48. i 49. KZ/11., te da nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir da isti do sada nikada nije bio osuđivan, da je iskazao iskreno kajanje te je svojim ponašanjem nakon počinjenja djela pokazao spremnost na resocijalizaciju te da nije uzeo u obzir u dovoljnoj mjeri da je isti otac troje djece od kojih je jedno dijete starosti tek oko jedne godine života. Smatra da je prvostupanjski sud mogao i trebao razmotriti primjenu djelomične uvjetne osude iz čl. 57. KZ/11, kojom bi se dio kazne izvršavao uvjetno, što bi u konkretnom slučaju bilo svrhovitije i primjerenije svrsi kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 (posebna i opća prevencija, utjecaj na buduće postupanje počinitelja, pravedna osuda). Zaključno ističe kako je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine prestroga, a svrha kažnjavanja bi se u potpunosti mogla postići i ublažavanjem kazne odnosno izricanjem djelomične uvjetne osude.
10. Protivno iznesenim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud sukladno članku 47. KZ/11 pravilno ocijenio okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, te je utvrđenim okolnostima dao primjeren značaj. Kao olakotno prvostupanjski sud je optuženiku pravilno cijenio da je kazneno djelo u cijelosti priznao i izrazio kajanje zbog počinjenog, njegove osobne i obiteljske okolnosti, da je otac troje maloljetne djece, da je nezaposlen i bez imovine, da s obitelji živi u najmu, te da je neosuđivana osoba. S druge strane, ispravno je kao otegotno cijenio težinu kaznenog djela kojim se ugrožava sigurnost Republike Hrvatske, njezinih građana i imovine, učestalost ovakvih kaznenih djela na području nadležnosti prvostupanjskog suda koja ukazuje na značajnu društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.
11. Imajući u vidu navedene pravilno utvrđene i vrednovane okolnosti na strani optuženika, pri čemu ovaj drugostupanjski sud primjećuje da je inkriminiranim radnjama optuženik iskazao veću kriminalnu količinu i upornost u protupravnom postupanju s obzirom da je u istom danu u čak tri navrata prevozio ukupno četrnaest ilegalnih migranata, protivno žalbenim tvrdnjama, nisu ostvareni zakonski uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma, niti izricanja djelomične uvjetne osude, jer se izricanjem predloženih kaznenopravnih sankcija u konkretnom slučaju ne bi ostvarila svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
12. Suprotno žalbenom prigovoru da je prvostupanjski sud, iako je optuženiku izrekao kaznu iznad zakonskog minimuma, propustio obrazložiti iz kojih razloga nije primijenio institut ublažavanja kazne iz članka 48. i 49. KZ/11, ukazuje se žalitelju da prvostupanjski sud navedeno nije bio dužan obrazlagati. S obzirom da je utvrdio i ocijenio značaj olakotnih i otegotnih okolnosti sukladno članku 47. KZ/11, te ocijenio da optuženika treba osuditi na kaznu zatvora iznad zakonskog minimuma koju je i izrekao, to ujedno znači da je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 48. i 49. KZ/11.
13. Stoga, suprotno žalbenim prigovorima optuženika, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena bezuvjetna kazna zatvora optuženiku u trajanju od dvije godine sadržava individualiziranu zakonom predviđenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela, te je ista u svemu primjerena osobi optuženika i težini kaznenog djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.
14. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
