REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1224/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĐ, iz [adresa], ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice Ecija Kuljiš Bajić i Meri Blaslov Pavasović, odvjetnice u Splitu, protiv tuženika: P, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. PĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], K. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], V. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VI. OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VII. O, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VIII. MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], IX. SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženici I., II., III., IV., V., VI., VII. i VIII.) zastupani po punomoćniku Marini Matković, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv točke II. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2514/2025-2 od 2. prosinca 2025. kojom je potvrđena točka I. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1207/2023-31 od 28. veljače 2025., u sjednici održanoj 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv točke II. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2514/2025-2 od 2. prosinca 2025., te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li činjenica da je jedan od supružnika / bračnih drugova stekao stanarsko pravo na stanu prije sklapanja braka i zasnivanja bračne zajednice te predmetni stan, za trajanja bračne zajednice i otkupio prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, utječe na zaključak da je riječ o imovini koja je stečena za vrijeme braka i predstavlja bračnu stečevinu?
2. Je li pravo na kupnju / otkup stana prema odredbi čl. 6. st. 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, bilo identično u svom sadržaju i obimu za izvornog stjecatelja stanarskog prava na stanu i za njegovog bračnog druga koji je to pravo, na istom stanu, stekao prema odredbi čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima (NN br. 51/1985, 42/1986)?
3. Ukoliko je pravo na otkup stana, kao imovinsko pravo, proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice je li to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu, kao i vlasništvo stana koji je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime?
4. Je li stanarsko pravo na stanu u društvenom vlasništvu dodijeljeno jednom od supružnika / bračnih drugova, kao dio naknade za njegovu ekspropriranu nekretninu te iz tako stečenog stanarskog prava proizišlo pravo na otkup stana, predstavlja, kao imovinsko pravo, posebnu imovinu tog bračnog druga pa utoliko i pravo vlasništva na stanu proizišlo iz tog prava na otkup, neovisno o činjenici što je stan otkupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan i nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da od odgovora na navedena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.
4.1. Naime, predmet postupka je u revizijskoj fazi zahtjev tužitelja na utvrđenje da u ostavinu pokojne ostaviteljice ne ulazi ½ trosobnog stana na IV. katu površine 70,71 m2 u [adresa]
4.2. U postupku je utvrđeno da je ostaviteljica stanarsko pravo na predmetnom stanu stekla u vrijeme kad je bila udovica, prije zaključenja novog braka sa pravnim prednikom tužitelja, da je stan na korištenje dobila u zamjenu za vlasništvo dijela kuće na Poljudu koja je bila predviđena za rušenje, dakle kao protuvrijednost njezine posebne imovine te da se stan na kojem je stanarsko pravo stečeno ima smatrati njezinom posebnom imovinom. Nadalje da se i radilo o stjecanju stanarskog prava bračnih drugova koji su u trenutku stjecanja živjeli zajedno, pokojni prednik tužitelja je u trenutku useljenja u predmetni stan imao u vlasništvu drugi stan slijedom čega se radilo o osobi koja stanarsko pravo na predmetnom stanu nije mogla niti steći, a to prema odredbi čl. 61. i 62. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, 51/85 i 42/86).
4.3. Do primjene dolazi odredba čl. 277. u sporno vrijeme važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78., 27/78., 45/89., 51/89. - službeni pročišćeni tekst, 59/90., 25/94., 162/98, - dalje: ZBPO) kojom je bilo propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.
4.4. Pokojna KĐĆ predmetni stan dobila je na korištenje kao naknadu za ekspropriranu imovinu - ½ suvlasničkog dijela kuće na [adresa] negdje sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a koju imovinu je naslijedila od svog prvog supruga, primjenom tada važećeg Zakona o eksproprijaciji ("Službeni list FNRJ" br. 12/57., 53/62., "Službeni list SFRJ" br. 13/65., 5/68., 7/68., 11/68. - službeni pročišćeni tekst, 30/68., 32/70., "Narodne novine" br. 52/71., 10/78.) koji je bio na snazi do 22. ožujka 1978. te je kao nositelj stanarskog prava na stanu predmetni stan i otkupila 8. rujna 1992. na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" br. 27/91., 54/91., 6/92., 8/92., 8/92., 33/92., 43/92. - službeni pročišćeni tekst, 46/92., 49/92., 69/92., 87/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 29/94., 44/94., 47/94., 58/95., 103/95., 11/96., 76/96., 111/96., 11/97., 103/97., 68/98., 163/98., 22/99., 96/99., 120/00., 94/01., 78/02., 113/02, - dalje: Zakon o prodaji stanova).
4.5. Pravilno nižestupanjski sudovi navode da je odlučna činjenica da je pravo na otkup stana proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno prije bračne zajednice pokojne i prednika tužitelja, koji su brak zaključili 1986., kao i činjenica da temelj stjecanja predmetnog stana nije rad, već naknada za ekspropriranu imovinu – obiteljsku kuću koje je pokojna KĐĆ bila suvlasnica u ½ dijela te njezino pravo na otkup predmetnog stana nije imovinsko pravo kojeg su stranke zajedno ostvarile za trajanja bračne zajednice i stoga ne predstavlja bračnu stečevinu pokojne i prednika tužitelja, već njezinu posebnu imovinu u smislu odredbe čl. 278. st. 2. ZBPO-a.
5. Stoga niti razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
6. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u odnosu na postavljena pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
7. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
7.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 14. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
