Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1336/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv odluke o parničnim troškovima sadržanoj u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-5401/2024-9 od 17. srpnja 2025., dana 14. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-5401/2024-9 od 17. srpnja 2025., u pobijanom dijelu kojim tužitelju nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 1.132,72 € ( točka III. izreke ).

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-5401/2024-9 od 17. srpnja 2025., u pobijanom dijelu ( točka III. izreke ) kojim je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 663,97 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate.

III. Preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-5401/2024-9 od 17. srpnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojom je usvojen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa od 663,97 €, te sudi:

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog u iznosu od 468,75 € te pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 6,25 €, u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovanim.

V. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 30,75 €, u roku od 15 dana, dok se tuženik odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je utvrđena ništetnom odredba čl. 5. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 16. veljače 2006. sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika. Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 439,77 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 23. veljače 2006. do isplate. Točkom III. izreke je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.132,72 € sa zateznim kamatama od dana objave presude do isplate. Točkom IV. izreke je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se traži isplata zateznih kamata za razdoblje od 16. veljače 2006. do 23. veljače 2006..

2. Protiv dijela prvostupanjske presude kojom mu nije dosuđen trošak za pristup na ročište za objavu presude ( dio točke III. izreke ), žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenog razloga predviđenog odredbom čl. 353. st. 1. točkom 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25. - dalje: ZPP), i prijedlogom drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i preinači presudu na način da usvoji trošak pristupa na ročište za objavu presude. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Protiv prvostupanjske odluke u dijelu kojim je odlučeno o naknadi troškova postupka ( točka III. izreke ) žali se i tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 1. točke 1. ZPP, a sadržajno ukazujući i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači rješenje na način da odbije zahtjev tužitelja za naknadom troškova u dijelu koji prelazi iznos kondemnatornog zahtjeva, a podredno predlaže ukinuti rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora u žalbenom stadiju postupka je odlučivanje o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske odluke u pogledu naknade parničnih troškova dosuđenih povodom tužbenog zahtjeva usmjerenog na utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi sadržane u ugovoru o kreditu te zahtjevu za isplatom.

7. Ispitujući pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju žalbeni navodi tuženika, jer se odluka prvostupanjskog suda može ispitati te sadrži dostatne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, kao što nije učinjena niti povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP na koju također ukazuje tuženik. Međutim, prvostupanjski sud je u pogledu odluke o parničnim troškovima pogrešno primijenio materijalno pravo, a kako osnovano ukazuju navodi žalbe.

8. Prvostupanjski sud je usvojio oba zahtjeva tužitelja ( na utvrđenje i isplatu), nakon čega je naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak od 1.132,72 € sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude ( točka III. izreke ), pri čemu je tužitelju priznao trošak od 200,00 € odnosno 100 bodova za sastav tužbe primjenom Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj: 138/2023; dalje: Tarifa ), potom 200 € za sastav podneska od 4. ožujka 2025. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 9. travnja 2025. i 5. lipnja 2025. po 200 € za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, ukupno 400 bodova ili 800,00 € ( Tbr. 54. Tarife ) koji iznos je uvećao za porez na dodanu vrijednost od 25% odnosno 200 € temeljem Tbr. 46. Tarife, što iznosi ukupno 1.000,00 €. Uz navedeno je priznao i materijalni trošak pristojbe na tužbu od 66,36 € te presudu od istom iznosu, čime je ukupan trošak tužitelja odmjerio i dosudio u visini od 1.132,72 €.

9. Tuženik pravilno osporava izračun dosuđenog parničnog troška ukazujući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora, dok tužitelj pravilno ukazuje da nije pravilno odlučeno, kada mu nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude.

10. U odnosu na žalbu tuženika i vrijednost predmeta spora, valja ukazati da se prema pravnom shvaćanju i sudskoj praksi najvišeg suda ( Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Revt-156/13 od 7. svibnja 2014. i Rev-1927/17 od 18. siječnja 2022.), deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu, ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se tada vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.

11. Navedeno stajalište je valjalo primijeniti i na konkretni predmet spora, pa je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava ( čl. 40. st. 3. ZPP u vezi čl. 37. st. 2. ZPP ) izračunu troškova pristupio polazeći od pretpostavke da vrijednost predmeta spora treba iznositi 1.767,00 €, budući je zahtjev za isplatom glasio na iznos od 439,77 €, nakon čega je posljedično odmjerio tužitelju ne pripadnu naknadu parničnih troškova.

12. Kako deklaratorni zahtjev za utvrđenjem, u okolnostima poput onih koje su predmetom spora, nije trebalo uzeti u izračun vrijednosti predmeta spora, već isključivo vrijednost zahtjeva za isplatu (odnosno 439,77 € ), to tužitelju pripada pravo na trošak za sastav tužbe 50 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 4. ožujka 2025. 50 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima 9. travnja 2025. i 5. lipnja 2025. u vrijednosti 50 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što čini ukupno 200 bodova odnosno 400,00 € ( Tbr. 54. Tarife ) na koji iznos je valjalo pridodati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 100,00 €, te potom materijalni trošak pristojbi na tužbu i presudu, što čini iznos od 632,72 €.

13. Osim parničnog troška temeljem navedenih stavki, prvostupanjski sud nije tužitelju dosudio trošak pristupa na ročište za objavu, u odnosu na koje postupanje tužitelj pravilno žalbom ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

14. Naime, ročište za objavu presude predstavlja sudsku radnju koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, koju određuje sud i poziva stranke na ročište (čl. 335. ZPP), i na kojem se osim objave sadržaja presude, treba ukratko iznijeti i usmeno obrazloženje presude (čl. 336. st. 1. ZPP), iz čega dalje proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano s pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske "Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama "Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), a kako pravilno ističe i tužitelj u žalbi. Stajalište o opravdanosti takvog troška potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je u odluci od 22. ožujka 2023. broj Rev 832/2022-2, dao odgovor koji glasi "Stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP ."

15. Kako je punomoćnik tužitelja bio prisutan na ročištu za objavu presude i pravodobno zatražio naknadu tog troška u sklopu troškovnika, to mu primjenom čl. 155. ZPP-a i Tbr. 9.3. i 46. Tarife, pripada pravo na dosuđeni trošak radi pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 31,25 € ( 12,5 bodova odnosno 25,00 €, na koji iznos valja obračunati porez na dodanu vrijednost od 6,25 €) a ne 100,00 € kako smatra tužitelj, uslijed čega je njegova žalba djelomično osnovana.

16. Prema tome, sukladno pravilnim žalbenim navodima tuženika ( u sklopu koji je izračun trebao poći od vrijednosti zahtjeva za isplatu), tužitelju na ime troškova postupka pripada pravo na naknadu u visini od 632,72 €, kojem iznosu je valjalo pribrojiti i trošak pristupa na ročište za objavu presude u visini od 31,25 €, sukladno djelomično osnovanim žalbenim navodima tužitelja, što čini ukupni iznos od 663,97 €.

17. Kako je prvostupanjski sud tužitelji priznao i dosudio trošak od 1.132,72 €, to je primjenom čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja kojom smatra da mu pripada pravo na isplatu troška u višem iznosu od prvotno dosuđenog ( točka I izreke ) kao i žalbu tuženika u dijelu kojom pobijani iznos do 663,97 € ( točka II. izreke ), dok je pod točkom III. izreke djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika valjalo primjenom čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku odluku i odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 468,75 € ( razlikom iznosa od 1.132,72 € i pripadajućeg od 663,97 € ).

18. Kako je tužitelj povodom žalbe polučio djelomičan uspjeh, pri čemu je osporavao samo nedosuđeni trošak pristupa na ročište za objavu presude smatrajući da mu po toj osnovi pripada iznos od 125,00 €, a stvarno pripadajući iznos koji mu je prema vrijednosti predmeta spora trebalo dosuditi iznosi 31,25 €, odnosno 25 % vrijednosti žalbe, to mu primjenom Tbr. 10.4. u vezi Tbr. 10.1. Tarife pripada pravo na naknadu za sastav pravnog lijeka u razmjernom iznosu od 6,25 € ( 25% od iznosa od 25,00 €) radi čega je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom IV. izreke a odbiti ga sa preostalim dijelom zahtjeva koji nije osnovan.

19. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka, isti je također polučio djelomičan uspjeh jer nije brojčano izrazio visinu troška kojeg osporava pa proizlazi da je osporavao cjelokupan dosuđeni trošak u sklopu točke III izreke prvostupanjske odluke u iznosu od 1.132,72 €, a uspio je za iznosom od 468,75 €, odnosno 41 % vrijednosti žalbe, pa mu primjenom Tbr. 10.4. u vezi Tbr. 10.1. Tarife pripada pravo na naknadu za sastav pravnog lijeka u razmjernom iznosu od 30,75 € ( 41% od iznosa od 75,00 €), radi čega je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom V. izreke i dosuditi navedeni iznos a odbiti ga sa preostalim dijelom zahtjeva koji nije osnovan.

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

Sudac

Vedran Medaković