Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3552/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOPLAST d.o.o., Ulica slobode 5, Split, 70676517267, zastupanog po punomoćniku Miji Jeličiću, odvjetniku u ODVJETNIČKO DRUŠTVO JELIČIĆ & PARTNERI d.o.o., protiv tuženika ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andrei Bakić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1018/2021-12 od 17. veljače 2023., dana 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1018/2021-12 od 17. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita poslovni broj Ovrv-4127/2020 od 28. listopada 2020. u dijelu kojim je tuženiku ŽO naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju - na račun zajedničke pričuve stambene zgrade u [adresa], br. IBAN [broj bankovnog računa], otvoren kod Addiko banke d.d., iznos od 232,77 EUR / 1.753,79 kn1 zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 17,23 EUR / 129,85 kn1 od 21.06.2018.,

- 17,38 EUR / 130,95 kn1 od 21.07.2018.,

- 17,38 EUR / 130,95 kn1 od 21.08.2018.,

- 17,38 EUR / 130,95 kn1 od 21.09.2018.,

- 17,38 EUR / 130,95 kn1 od 21.10.2018.,

- 17,38 EUR / 130,95 kn1 od 21.11.2018.,

- 17,38 EUR / 130,95 kn1 od 21.12.2018.,

- 17,38 EUR / 130,95 kn1 od 21.01.2019.,

- 17,38 EUR / 130,95 kn1 od 21.02.2019.,

- 17,38 EUR / 130,95 kn1 od 21.03.2019.,

- 17,38 EUR / 130,95 kn1 od 21.04.2019.,

- 20,87 EUR / 157,22 kn1 od 21.05.2019.,

- 20,87 EUR / 157,22 kn1 od 21.06.2019.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 199,83 EUR / 1.505,62 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 13,35 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Protiv točke I. i II. izreke navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe, odnosno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 232,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime doprinosa za zajedničku pričuvu za razdoblje od svibnja 2018. do svibnja 2019., iz čega slijedi da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

5. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da nije sporno da su suvlasnici zgrade na adresi u [adresa], sklopili Međuvlasnički ugovor od 7. prosinca 2016. i pripadajuće Anekse od 7. prosinca 2016. i 10. svibnja 2017. (dalje: Međuvlasnički ugovor) te Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] u [adresa] od 7. prosinca 2016. (dalje: Ugovor o upravljanju stambenom zgradom), kojima su ugovorili da upravljanje zgradom povjeravaju tužitelju te kojima su uredili uzajamne odnose u vezi sa upravljanjem i korištenjem nekretnine, pa tako i uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve.

- da nije sporno da su odredbom čl. 9. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom suvlasnici ugovorili da je upravitelj dužan zastupati suvlasnike pred pravosudnim i upravnim tijelima u postupcima u svezi s upravljanja i održavanja zgrade, iznajmljivanja zajedničkih prostorija, zajedničkih režijskih troškova te, po potrebi, opunomoćiti stručnu osobu za zastupanje (odvjetnika)

- da tužitelj ima položaj stranke u ovom postupku koji je pokrenut radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji ju ne plaća, sve sukladno odredbama čl. 90. st. 3. u svezi čl. 93. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV), čl. 9. Ugovora o upravljanju zgradom te Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 3671/2003 od 28. lipnja 2006.

- da tužitelj u ovom postupku ne može dokazati da je tuženiku dostavio račune za pričuvu jer se isti ne šalju preporučenom pošiljkom, ali da navedena okolnost nije važna za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva

- da tuženik neosnovano tvrdi da nije bio upoznat sa svojom obvezom plaćanja pričuve jer ista proizlazi iz zakona te tuženika veže valjani Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju stambenom zgradom te je temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-371/18 od 25. travnja 2018. ovršen za iznos pričuve koja prethodila utuženom razdoblju

- da pasivna legitimacija nije sporna jer tuženik tijekom postupka nije osporio da je u utuženom razdoblju (od svibnja 2018. do svibnja 2019.) bio suvlasnik stana površine 57,11 m2 koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], i to u ½ dijela, dok je u drugoj polovni dijela kao suvlasnica bila upisana ZO te da isti solidarno odgovaraju za predmetnu obvezu, s time da je zaključkom (ispravno rješenjem) prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-394/21 razdvojen postupak na način da se postupak u odnosu na ovršenicu ZO nastavio voditi pod poslovnim brojem Povrv-394/21, dok se postupak povodom prigovora tuženika Pavla Žitka nastavio pod poslovnim brojem Povrv- 1018/21

- da je prema odredbama Međuvlasničkog ugovora visina pričuve do 31. ožujka 2019. za stan od 57,11 m2 prema cijeni od 1,54 kn/m2 iznosila 87,95 kn, koji iznos se uvećava za 24,00 kn i 19,00 kn te tako uvećana pričuva iznosi ukupno 130,95 kn mjesečno, dok je od 1. travnja 2019. mjesečna pričuva za stan od 57,11 m2 prema cijeni od 2,00 kn/m2 iznosila 114,22 kn, koji iznos se uvećava za 24,00 kn i 19,00 kn te tako uvećana pričuva iznosi ukupno 157,22 kn mjesečno

- da tuženik nije po dospijeću, tj. do 20. -og u sljedećem mjesecu, platio zajedničku pričuvu za svibanj 2018. u iznosu od 129,85 kn, za razdoblje od lipnja 2018. do ožujka 2019. u iznosu od 130,95 kn mjesečno te za travanj i svibanj 2019. u iznosu od 157,22 kn mjesečno, a što ukupno iznosi 232,77 EUR / 1.753,79 kn

- da od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog utuženog iznosa pričuve do dana podnošenja prijedloga za ovrhu koji se sada smatra tužbom (28. listopada 2020.) nije proteklo više od tri godine, slijedom čega je prigovor zastare neosnovan.

6. Slijedom iznesenog, prvostupanjski je sud primjenom odredaba čl. 39. st. 1., čl. 70. st. 1., čl. 90. st. 1. i 3. te čl. 93. st. 2. ZV-a, čl. 43. st. 1., čl. 225. u svezi čl. 226. st. 1. te čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) te odredaba Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju zgradom ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan te sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na račun zajedničke pričuve iznos od 232,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Tuženik u žalbi navodi da mu računi na kojima se temelji utuženo potraživanje nisu redovito i uredno dostavljani. Smatra da je time tužitelj povrijedio svoju obvezu čuvanja interesa svih suvlasnika nekretnine te ujedno navodi da je obveza predstavnika stanara da prati redovitost plaćanja zajedničke pričuve i surađuje s upraviteljem, ovdje tužiteljem, glede sudskih postupaka.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

9. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda može se ispitati, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima, stoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

10. Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a određeno je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a. S obzirom na navedeno, nije uzet u obzir žalbeni navod tuženika koji se odnosi na neurednu dostavu računa za zajedničku pričuvu, budući da isti predstavlja žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 355. ZPP-a zbog kojeg se predmetna prvostupanjska presuda ne može pobijati.

11. Pravilnost primjene materijalnog prava nije dovedena u pitanje žalbenim navodima kojima tuženik ukazuje na obvezu upravitelja da skrbi o interesima suvlasnika te obvezu predstavnika suvlasnika da prati plaćanja zajedničke pričuve i surađuje s upraviteljem, stoga slijedi da su svi žalbeni navodi u cijelosti promašeni.

12. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom II. izreke pobijane presude u granicama žalbenih navoda, ocijenjeno je da je ista u cijelosti pravilna i zakonita.

13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 13. travnja 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević