Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1602/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ZUKI d.o.o., iz Vinkovaca, Zalužje 9a, OIB: 56980191877, zastupanog po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv protivnika osiguranja UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-18/2026-2 od 20. veljače 2026., dana 13. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-18/2026-2 od 20. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 19.564,64 EUR, određivanjem privremene mjere na način da se tuženiku zabrani opterećenje i otuđenje nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], [adresa], površine 1447 m2 te nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], [adresa], površine 1223 m2 uz zabilježbu zabrane u zemljišnoj knjizi.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobija predlagatelj osiguranja iz svih žalbenih razloga koji su propisani čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), koji se u ovome postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači na način da odredi predloženu privremenu mjeru, a podredno predlaže pobijano rješenje ukinuti te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalbe predlagatelja osiguranja nije osnovana.
4. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz čl. 365. st.2. u vezi sa čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a te je ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje se pazi po službenoj dužnosti.
5. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijanog rješenja kojim je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere.
6. Prema odredbi čl. 344. st. 1. i 2. OZ-a privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
7. Dakle, da bi se moglo udovoljiti prijedlogu za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelj osiguranja mora dokazati kumulativno postojanje dviju pretpostavki: vjerojatnost postojanja tražbine prema protivniku osiguranja te vjerojatnost opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
8. Privremena mjera uvijek se određuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, uz uvažavanje da po svojoj prirodi predstavlja sredstvo samo privremenog osiguranja vjerojatne tražbine predlagatelja osiguranja, sredstvo koje se može odrediti samo ako postoji vjerojatnost postojanja tražbine i vjerojatnost da je predložena mjera potrebna kako bi se protivnika osiguranja spriječilo da osujeti ili oteža kasnije ostvarenje upravo te tražbine, ako i kada ona bude utvrđena izvjesnom, odnosno kako bi se spriječilo da za predlagatelja osiguranja nastane nenadoknadiva šteta.
9. Prema tome, na predlagatelju osiguranja je teret dokazivanja vjerojatnosti kako postojanja novčane tražbine (objektivna pretpostavka), tako i postojanja opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (subjektivna pretpostavka).
10. Odlučujući o prijedlogu za određivanje privremene mjere sud prvog stupnja je po ocjeni ovog suda pravilno prosudio da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje novčane tražbine stoga što se po njegovoj tužbi vodi postupak protiv protivnika osiguranja - tuženika, radi naknade štete u iznosu od 19.564,64 EUR, no drugu kumulativnu pretpostavku za određivanje predložene mjere nije dokazao, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
11. Predlagatelji osiguranja, osim tvrdnje iznesene u prijedlogu da prema njegovim saznanjima protivnik osiguranja pokušava predmetne nekretnine otuđiti, a čime bi spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja i nanio mu nenadoknadivu štetu jer nakon otuđenja predlagatelj osiguranja neće imati iz čega naplatiti svoje potraživanje, nije upozorio niti na jednu konkretnu radnju odnosno propuštanje protivnika osiguranja koje ugrožavaju buduću naplatu predlagatelja niti navodi konkretne okolnosti iz kojih bi proizlazilo da protivnik osiguranja poduzima neke ugrožavajuće radnje kojima bi mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu njegove tražbine (primjerice rasprodaje, daruje ili na drugi način raspolaže svojom imovinom sa svrhom sprječavanja naplate tražbine predlagatelja) ili da takva opasnost proizlazi primjerice iz njegovog ranijeg ponašanja (ali i tu vjerojatnost treba dokazati) pa čak ne tvrdi da on nema druge imovine osim predmetnih nekretnina.
12. Suprotno žalbenim navodima privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja prava vlasništva ograničavaju se vlasnička prava protivnika osiguranja, pa je prilikom ispitivanja je li privremena mjera potrebna i u kojem obimu potrebno posebno voditi računa o tome je li zadovoljen test razmjernosti između zaštićenog interesa predlagatelja osiguranja i tereta koji protivnik osiguranja trpi takvom mjerom (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 1291/16-4 od 9. siječnja 2018.).
13. Privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina po svojoj je prirodi zadiranje u Ustavom Republike Hrvatske zaštićena vlasnička prava koja uključuju u sebi i pravo raspolaganja. Zbog toga će sud na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti takvu mjeru samo ako nađe da je mjera nužna i da je proporcionalna pravom zaštićenom interesu predlagatelja. Ako vjerovniku stoje na raspolaganju druga sredstva osiguranja koja u dovoljnoj mjeri osiguravaju njegovu novčanu tražbinu, nema mjesta određivanju takve mjere. O nužnosti mjere sud odlučuje na temelju podataka koje je iznio predlagatelj.
14. Stoga, a u odnosu na žalbene navode o tome da protivnik osiguranja ne bi pretrpio nikakvu štetu ili da bi ona bila neznatna, potrebno je dati određeno i logično obrazloženje postojanja vjerojatnosti, a iz predmetnog prijedloga za osiguranje se ne može zaključiti da je određivanje mjere nužno ili da predlagatelju ne stoje na raspolaganju koja druga primjerena sredstva osiguranja, a koja pretpostavka mora biti kumulativno ispunjenja u smislu odredbe članka 344. OZ-a. Iz navedenog razloga za konkretan slučaj nije od utjecaja pozivanje predlagatelja na odluke koje navodi u žalbi.
15. Kako žalitelj ni na koji način nije ukazao na konkretne radnje protivnika osiguranja, a niti na te radnje upućuje u prijedlogu za određivanje privremene mjere niti su adekvatnim dokaznim sredstvima potkrijepljene tvrdnje o otežanoj naplati i s time u vezi solventnosti protivnika osiguranja kao i da bi protivnik osiguranja pokušao otuđiti ili opteretiti nekretnine, a niti kako je to navedeno, da bi protivnik osiguranja privremenom mjerom trpio samo neznatnu štetu, to ne postoje uvjeti da sud odredi predloženu privremenu mjeru pa nisu ostvareni žalbeni razlozi.
16. Slijedom navedenog primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi sa odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu predlagatelja osiguranja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje te riješiti kao u izreci ove odluke .
U Zagrebu 13. travnja 2026.
Sutkinja:
Vlatka Paškvalin Bošković
