Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-67/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Ani Jeleč-Pecirep sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP-PLIN d. o. o. za distribuciju i opskrbu plinom, Osijek, Cara Hadrijana 7, OIB 41317489366, kojeg po punomoći zastupa Juraj Marinić odvjetnik u Osijeku, Gundulićeva 5, protiv ovršenika Mlinar pekarska industrija d.o.o. Zagreb, OIB 62296711978, Zagreb, Radnička cesta 228C, radi ovrhe, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-14241/2023-18 od 8. siječnja 2026., dana 13. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-14241/2023-18 od 8. siječnja 2026. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 39,17 EUR.

II. Preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv- 14241/2023-18 od 8. siječnja 2026. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka preko iznosa od 39,17 EUR do 54,79 EUR i rješava: Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 15,62 EUR.

III. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-14241/2023-18 od 8. siječnja 2026. pod točkom III. izreke.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem obustavljena je ovrha i ukinute sve provedene radnje (točka I. izreke), te naloženo ovršeniku u roku od 8 dana naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 54,79 EUR (točka II. izreke), dok je kao neosnovan odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu preostalih troškova u iznosu od 21,69 EUR (točka III. izreke).

2. Navedeno rješenje, pod točkom II. izreke, žalbom pobija ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čanka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17- dalje: OZ). Predlaže ukinuti rješenje u predmetnom dijelu.

3. Prvostupanjsko rješenje, pod točkom III. izreke, žalbom pobija ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga bitnih povreda postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ. Predlaže preinačiti rješenje prihvaćanjem i tog dijela zahtjeva za naknadu troškova postupka, podredno predlaže isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 62,5 EUR.

4. Žalba ovršenika je djelomično osnovana, a žalba ovrhovoditelja neosnovana. U odnosu na točku I. i II. izreke

5. Neutemeljeno ovršenik pobija prvostupanjsko rješenje sadržajno zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ, jer protivno navodima žalitelja, rješenje nije opterećeno niti jednim nedostatkom zbog kojeg se ne bi moglo ispitati, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), time žalba ovršenika podnesena zbog tog žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.

6. Nisu ostvareni ni daljnji žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na trošak dosuđen u iznosu od 39,17 EUR.

7. Iz razloga prvostupanjskog rješenja i podataka predmeta proizlazi:

- da je podneskom od 9. veljače 2023. ovrhovoditelj predložio ovrhu općenito na imovini ovršenika radi naplate glavnice od 57,77 EUR po računu od 10. prosinca 2022. u kojem je kao rok plaćanja naznačen 31. siječnja 2023., te troškova postupka u iznosu od 62,31 EUR, od čega za sastav prijedloga 37,31 EUR, predujma naknade javnog bilježnika i ostatka naknade od po 12,5 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi,

- da je podneskom od 9. ožujka 2023. ovrhovoditelj izjavio da povlači dio prijedloga za ovrhu radi naplate glavnice od 52,32 EUR ističući da je 6. ožujka 2023. ovršenik podmirio dio glavnice u tom iznosu, ustrajući u zahtjevu za naplatu preostale glavnice od 5,45 EUR, zahtijevajući za sastav tog podneska trošak od 37,31 EUR,

- da podneskom od 11. travnja 2023. ovrhovoditelj povlači prijedlog za naplatu i navedenog dijela glavnice odnosno prijedlog u cijelosti, ističući da je ovršenik navedeni ostatak glavnice platio 17. ožujka 2023., dok ustraje u zahtjevu za naknadu javnobilježničkih i odvjetničkih troškova postupka, zahtijevajući za sastav tog podneska 9,32 EUR,

- da podneskom od 10. travnja 2024. ovrhovoditelj ističe da je naprijed navedenim podnescima obavještavao sud prvo o djelomičnom povlačenju prijedloga a potom i o povlačenju prijedloga u cijelosti glede zahtjeva za naplatu glavnice, određujući zahtjev za naknadu troškova postupka za sastav prijedloga za ovrhu 29,85 EUR, sastav podneska od 9. ožujka 2023. 37,31 EUR i podneska od 11. travnja 2023. od 9,32 EUR, ili ukupno 76,48 EUR.

8. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su za postupak bili potrebni sastavi prijedloga za ovrhu i podneska od 11. travnja 2023., pa je u zahtijevanim iznosima od 29,85 EUR i 9,32 EUR s uračunatim porezom na dodanu vrijednost, ili ukupno 39,17 EUR, dosudio trošak po toj osnovi, imajući u vidu da je ovrhovoditelj upravo te iznose zahtijevao za sastave predmetnih podnesaka. Kako sud o troškovima postupka odlučuje na zahtjev stranke (članak 164. stavak 1. i 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ) koji mora biti postavljen određeno, zahtijevajući razvrstano za svaku radnju, osnovu i visinu troška, time je taj iznos dosuđen u okviru zahtjeva ovrhovoditelja (članak 2. stavak 1. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ), jer je riječ o manjoj visini od one koja bi ovrhovoditelju pripadala prema Tbr. 8. točka 1. za sastav prijedloga i točka 10. za sastav podnesak od 9. ožujka 2023. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine pročišćeni tekst broj: 138/23, 107/25 – dalje: OT), imajući u vidu vrijednost boda (Tbr. 54. OT) i uvećanje na ime poreza na dodanu vrijednost (46.OT).

9. Protivno navodima žalbe ovršenika, u ovom postupku supsidijarno se primjenjuje odredba članka 158. stavak 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ, prema kojoj bi ovršenik bio obvezan naknaditi troškove postupka ako je do povlačenja došlo odmah nakon što je udovoljio zahtjevu ovrhovoditelja, jer odredbe OZ ne reguliraju naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja prijedloga za ovrhu. Kako je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, ovršenik dugovao predmetni iznos, ovrhovoditelj je mogao prijedlogom zahtijevati prisilnu naplatu neovisno od toga što je riječ o jednom neplaćenom računu. Stoga u situaciji kao ovoj, da je račun plaćen nakon podnošenja prijedloga, ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troška sastava prijedloga neovisno o činjenici na koju ovršenik ukazuje u žalbi – da je račun dobrovoljno platio ne znajući da je prijedlog podnesen, jer je s istim upoznat tek dostavom pobijanog rješenja.

10. Pored toga, neodlučna je i istaknuta okolnost da rješenje o ovrsi nije bilo doneseno, jer u smislu članka 14. stavak 4. OZ naknađuju se oni troškovi koji su bili potrebni za ovrhu kao postupak prisilne naplate novčane tražbine, jer se postupak smatra pokrenutim trenutkom podnošenja prijedloga (članak 3. stavak 1. OZ), pa je irelevantno što o prijedlogu nije odlučeno donošenjem rješenja o ovrsi kojim se u cijelosti ili djelomično prihvaća ovršni prijedlog (članak 2. stavak 8. OZ).

11. Pored toga, za ovaj postupak bio je potreban i sastav podneska od 11. travnja 2023. kojim zbog plaćanja glavnice ovrhovoditelj povlači prijedlog za ovrhu u cijelosti, ali u naprijed navedenom iznosu, a ne onom koji je priznat prvostupanjskim rješenjem.

12. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu ovršenika valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsko rješenje u tom dijelu, te temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ odlučiti kao u točki I. izreke.

13. Međutim, protivno ocjeni prvostupanjskog suda, ovršenik osnovano ukazuje kako sastav podneska od 9. ožujka 2023. nije bio potreban za ovrhu, imajući u vidu da nije bilo nužno odlučivati o djelomičnom povlačenju prijedloga što je istaknuto u tom podnesku, niti je sud posebnim rješenjem odlučivao o djelomičnoj obustavi ovrhe, imajući u vidu da je nakon toga prijedlog povučen, zbog koje okolnosti je i doneseno predmetno rješenje o obustavi postupka ovrhe u cijelosti (članak 40. stavak 2. OZ).

14. Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa ispustio iz vida navedenu okolnost, uvažanjem osnovane žalbe ovršenika trebalo je odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška preko naprijed navedenog iznosa, uvažavanjem osnovane žalbe ovršenika preinačiti pobijano rješenje, te temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP u vezi članka 21.stavak 1. OZ odlučiti kao u točki II. izreke.

U odnosu na točku III. izreke

15. Iako ovrhovoditelj dio rješenja kojim je odbijen zahtjev pobija i zbog žalbenih razloga bitne povrede postupka, u žalbi izrijekom niti sadržajno ne ukazuje koja bi od bitnih povreda bila ostvarena, pa taj žalbeni razlog nije razmatran osim u onom dijelu bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP). Kako donošenjem rješenja prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od navedenih bitnih povreda postupka, time je neosnovana žalba ovrhovoditelja podnesena iz tog žalbenog razloga.

16. Neutemeljeno ovrhovoditelj ističe i žalbeni razlog pogrešne primjene odredbe članka 14. stavak 4. OZ u vezi članka 158. stavak 2. ZPP smatrajući da mu za sastav podneska od 9. ožujka 2023. pripada minimalno trošak od 37,31 EUR, imajući u vidu razloge ovog rješenja iz točke 11. prema kojima sastav tog podneska uopće nije bio potreban za ovrhu, pa žalbeni razlozi u kojima ustraje u tvrdnji da mu je ovršenik obvezan naknaditi i taj trošak, predstavljaju paušalan, subjektivan stav ovrhovoditelja bez uporišta u sadržaju podneska, imajući u vidu i da je isključivo sud a ne stranka ovlašten ocjenjivati koji su troškovi bili potrebni za ovrhu. Pored toga, nije u pravu ovrhovoditelj ni kada predlaže da ovaj sud prihvati žalbu u ukupnom iznosu od 21,69 EUR, te da preinači pobijano rješenje i dosudi daljnji trošak od 46,63 EUR, ističe se da bi odluka preko dosuđenog u tom dijelu od 39,17 EUR i odbijenog od 37,31 EUR (21,69+15,62), predstavljala odlučivanje izvan ukupno zahtijevanog iznosa od 76,48 EUR, što nije dopušteno u smislu članka 2. stavak 1. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ.

17. Stoga, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, te temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ odlučiti kao u točki III. izreke.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke IV. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ, a zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe valjalo je odbiti jer s podnesenom žalbom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP), dok žalbom nepobijani dio prvostupanjskog rješenja (pod točkom I. izreke) ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 13. travnja 2026.

S U D A C

Ana Jeleč-Pecirep