Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž-475/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužiteljice GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Višnja Babić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-363/2023-36 od 18. travnja 2025., dana 13. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženice se uvažava, te se odluka o troškovima postupka sadržana u točki IV. izreke presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-363/2023-36 od 18. travnja 2025. preinačava i rješava:
„Nalaže se tuženici u roku od 15 dana tužiteljici naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.126,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude (18. travnja 2025.), pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.“
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 146,84 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđene su ništetnim tamo navedene odredbe Ugovora o kreditu zaključenog između prednika tužiteljice kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora dana 22. studenog 2006., te je naloženo tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 2.435,51 EUR sa zakonskim zateznima kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća do isplate, kako je pobliže navedeno u točki II. izreke. Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je traženo utvrđenje ništetnosti tamo navedenih odredbi istog Ugovora, kao i zahtjev za isplatu više zatraženog iznosa, preko dosuđenog, tj. iznosa od 4.064,49 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos. Pod točkom IV. i V. izreke odlučeno je o troškovima postupka na način da je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.337,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate, dok je zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu, tj. za iznos od 687,50 EUR, odbijen kao neosnovan. Rješenjem prvostupanjskog suda dopuštena je preinaka učinjena podneskom od 7. siječnja 2025.
2. Tuženica pravodobnom žalbom pobija odluku o troškovima postupka pod točkom IV. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana odluka preinači, podredno ukine i vrati na ponovni postupak.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je odluka o troškovima postupka, pa se u situaciji kao što je predmetna, na temelju odredbe članka 167. stavak 1. ZPP žalba tuženice ima smatrati žalbom na rješenje, jer se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.
7. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u okviru žalbenih navoda ovaj sud nalazi da s pravom žaliteljica prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici priznao trošak postupka u cijelosti.
8. Naime, iz razloga pobijane odluke proizlazi da s obzirom da tuženica nije odmah zatražila trošak postupka uzrokovan povlačenjem tužbe, to da nema pravo na trošak, pa da uspjeh tužiteljice u parnici treba cijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 2.435,51 EUR, pri čemu uspjeh tužitelj ice u sporu u pogledu osnove i visine sud prvog stupnja ocjenjuje u visini od 100% i dosuđuje joj trošak postupka u iznosu od 2.337,50 EUR.
9. Međutim, osnovano tuženica prigovara da se usprotivila djelomičnom povlačenju tužbe i predložila donošenje meritorne odluke glede kondemnatornog zahtjeva prema prvotno postavljenom zahtjevu, te da je tužiteljica u konkretnom slučaju odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 4.064,49 EUR, a da joj je dosuđen iznos od 2.435,51 EUR, pa da ako se uzme da je uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva u cijelosti, to da proizlazi da je tužiteljica u ovom sporu uspjela sa 37,5%.
10. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 154. stavak 2. ZPP tužiteljici valjalo priznati trošak postupka sukladno uspjehu u sporu, koji suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iznosi 37,50%, a ne 100%.
11. Slijedom navedenog, a s obzirom da tuženica žalbom prigovara samo u odnosu na postotak uspjeha u sporu, dok u preostalom dijelu ne osporava vrstu priznatih radnji ni visinu priznate naknade za iste, to je na ukupno priznati trošak postupka u iznosu od 1.550,00 EUR, te PDV od 387,50 EUR, tj. sveukupno 1.937,50 EUR, razmjerno uspjehu tužiteljice u sporu od 37,50%, istoj na teret tuženice valjalo dosuditi trošak u iznosu od 726,56 EUR kojem je valjalo pribrojiti trošak vještačenja u cijelosti, tj. iznosu od 400,00 EUR, što čini sveukupan trošak postupka u iznosu od 1.126,56 EUR koji joj je dužna naknaditi tuženica u roku od 15 dana, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO, dok je u preostalom dijelu, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan .
12. Iz navedenih razloga žalbu tuženice valjalo je uvažiti i preinačiti odluku o parničnom trošku sadržanu u točki IV. izreke prvostupanjske presude i riješiti kao pod točkom I. izreke (članak 380. točka 3. ZPP).
13. S obzirom da je tuženica žalbom pobijala (samo) odluku prvostupanjskog suda o parničnom trošku i to osporavajući utvrđeni postotak uspjeha u sporu (preko 37,5%), to je ista u cijelosti uspjela sa izjavljenom žalbom, te se radi o nužnom trošku za vođenje parnice sukladno članku 155. stavak 1. ZPP.
13.1. Stoga je tuženici valjalo priznati trošak za sastav žalbe protiv prvostupanjskog rješenja po Tbr. 10. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), prema vrijednosti spora osporenog dijela presude (trošak postupka dosuđen u iznosu preko 37,50%, tj. iznos od 1.210,94 EUR) u visini od 37,5 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV iznosi 93,75 EUR, te uvećano za trošak zatražene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR (članak 2. stavak 1. ZPP), čini sveukupan trošak žalbenog postupka u iznosu od 146,84 EUR, dok je u preostalom dijelu, zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe valjalo odbiti kao neosnovan, jer isti nije zatražen u skladu s odredbama Tarife (točka II. izreke ovog rješenja).
14. U žalbom nepobijanom dijelu – u odluci o glavnoj stvari pod točkom I. do III. i V. izreke prvostupanjska presuda kao i rješenje o dopuštanju preinake, ostaju neizmijenjeni.
U Šibeniku, 13. travnja 2026.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić
