Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-82/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ani Jeleč - Pecirep, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupaju Mira Boban i Gordan Lolić odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boban & Lolić u Splitu, Šegedinova 1, protiv tuženika 1. IF, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ČF, OIB [osobni identifikacijski broj], oba iz [adresa], koje po punomoći zastupa Marija Šeparović odvjetnica u Blatu, 85. ulica 4, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Psp-31/2024 od 20. kolovoza 2025., dana 13. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Psp-31/2024 od 20. kolovoza 2025. i rješava: Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: Time što su tuženici 27. rujna 2024., na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to baš u šahti koja je na priloženoj skici označena crvenom točkom kao „sjeverna šahta, predmet smetanja“, prekinuli PEHD (alkaten) cijev za vodu kojom se kuća anagrafske oznake [adresa] izgrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] opskrbljuje vodom iz vodovoda, zasmetali su posjed nekretnine tužitelja [adresa], pa se nalaže tuženicima, solidarno, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da u šahti koja je na priloženoj skici označena crvenom točkom kao „sjeverna šahta, predmet smetanja“, postave PEHD (alkaten) spojnicu kojom će PEHD (alkaten) cijev za vodu kojom se kuća anagrafske oznake [adresa] izgrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] opskrbljuje vodom iz vodovoda i na taj način uspostave neometan dotok i opskrbu vodom, te im se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda nekretnine tužitelja .
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu od 849,61 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da su time što su tuženici 27. rujna 2024., na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to baš u šahti koja je na priloženoj skici označena crvenom točkom kao „sjeverna šahta, predmet smetanja“, prekinuli PEHD (alkaten) cijev za vodu kojom se kuća anagrafske oznake [adresa] izgrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] opskrbljuje vodom iz vodovoda, zasmetali su posjed nekretnine tužitelja [adresa], pa se nalaže tuženicima, solidarno, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] uspostav iti ranije posjedovno stanje na način da u šahti koja je na priloženoj skici označena crvenom točkom kao „sjeverna šahta, predmet smetanja“, postave PEHD (alkaten) spojnicu kojom će PEHD (alkaten) cijev za vodu kojom se kuća anagrafske oznake [adresa] izgrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] opskrbljuje vodom iz vodovoda i na taj način uspostave neometan dotok i opskrbu vodom, te im se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda nekretnine tužitelja (točka I. izreke). Ujedno, naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 709,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja do isplate (točka II. izreke).
2. Navedeno rješenje žalbom pobijaju tuženici zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 – dalje: ZPP). Predlažu preinačiti pobijano rješenje odbijanjem zahtjeva uz obvezu naknade parničnog troška, podredno predlažu ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijevaju naknadu troška sastava žalbe od 220,00 EUR i sudske pristojbe žalbe.
3. U odgovor na žalbu tužitelj predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba je osnovana.
5. U pravu su tuženici kada žalbom ukazuju da je prvostupanjski sud prihvaćajući zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom u ovom postupku pogrešno primijenio članak 22. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP).
6. Predmet spora zahtjev je tužitelja za pružanje posjedovne zaštite, zbog uznemiravanja posjeda kuće na adresi [adresa] izgrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], utemeljen na tvrdnji da su tuženici smetali njegov posjed time što su 27. rujna 2024., u šahti koja je na priloženoj skici označena crvenom točkom kao „sjeverna šahta, predmet smetanja“, prekinuli PEHD (alkaten) cijev za vodu kojom se navedena kuća opskrbljuje vodom iz vodovoda.
7. Tuženici su se protivili zahtjevu ističući prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja.
8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju rezultata izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:
- da u kući na adresi [adresa] živi tužitelj sa svojom obitelji, te da se u sklopu kuće nalazi izgrađena cisterna za vodu koja se puni vodo noscem ili vodom koja se slijeva prilikom kiša, kojom vodom se za potrebe kućanstva koristi obitelj tužitelja, dok tužitelj kao vlasnik kuće nije korisnik javnih vodnih usluga i ne nalazi se u sustavu evidencije korištenja vode iz javnog vodovoda koju vodi pružatelj tih usluga na navedenom području Neretvansko-Pelješko-Korčulansko-Lastovsko-Mljetski vodovod Korčula (NPKLM vodovod d.o.o),
- da je tužitelj navedenom društvu 2020. podnio zahtjev za priključak kuće na predmetnu vodovodnu mrežu koji nije realiziran, jer tužitelj nije pristupio sklapanju Ugovora osporavajući cijenu priključka,
- da je zapadno od kuće tužitelja kao susjedna izgrađena kuća na kč. br. [katastarska čestica] angarafske oznake [adresa], u kojoj žive tuženici s članovima svoje obitelji, te da su tužitelj i prvo tuženik braća a drugo tuženik sin prvotuženika i nećak tužitelja,
- da predmetna vodovodna cijev vodi od šahte postavljene u sjevernom dijelu tužiteljeve nekretnine, putem koje cijevi se kuća tuženika opskrbljuje vodom iz javne vodovodne mreže, te da je prvo tuženik kao vlasnik predmetne kuće evidentiran kao isključivi korisnik vodnih usluga naprijed navedenog javnog vodovoda i kao vlasnik vodomjera broj [broj vodomjera] pod šifrom kupca 400301, koji se nalazi u šahtu u kojem je pored vodomjera postavljena i predmetna cijev kao vodovodna instalacija,
- da je 2024. došlo do puknuća vodovodne cijevi o čemu su tuženici obavijestili NPKLM vodovod d.o.o., te angažirali radnika na saniranju predmetnog puknuća,
- da je prilikom sanacije prekinuta vodovodna instalacija odnosno cijev za koju tužitelj tvrdi da se putem nje njegova kuća opskrbljivala vodom iz vodovoda, jer je radniku koji je radio na sanaciji prvo tuženik rekao da je vodovodna cijev u šahtu samo za njega, a ne i za tužitelja odnosno njegovu kuću, temeljem kojih okolnosti tužitelj tvrdi da je smetan njegov posjed kuće ističući da je prekidom cijevi onemogućen koristiti vodu iz javnog vodovoda,
- da je prema iskazu tužitelja, njegova kuća još od 1988. priključena na cijev koja vodi od glavnog sata na koji način se kuća opskrbljivala vodom iz vodovoda, a nakon ugradnje cisterne samo je periodično koristio vodu iz vodovoda u slučaju čišćenja cisterne ili pred kraj ljetne sezone uslijed vremenskih prilika, s tim što je zadnji put vodu iz vodovoda koristio unatrag četiri, pet godina, a poslije toga kuća se nije napajala vodom iz vodovoda već isključivo iz vode u izgrađenoj cisterni, kako to prvostupan jski sud utvrđuje i iskazom supruge tužitelja koja navodi da je vodu iz vodovoda zadnji put trošila prije tri, četiri godine, kao i iskaza tužiteljevog sina prema kojem bi kada bi bila periodična potreba za korištenjem vode iz vodovoda bi se prespojili na predmetnu vodovodnu cijev i otvorili ventil za vodu iz vodovoda, te da je tužiteljeva kuća spojena na glavni šaht čime ima vlastite vodovodne cijevi, ali ih nisu priključili na javnu vodovodnu mrežu, imajući u vidu i da s davateljem javne usluge tužitelj nije sklopio ugovor o korištenju vodovodne mreže nezadovoljan cijenom priključka,
- da se prema iskazu prvo tuženika kuća tužitelja opskrbljuje vodom isključivo iz cisterne, te da izričito navodi kako nije imao saznanja da bi se kuća tužitelja opskrbljivala vodom iz javne vodovodne mreže putem njegovih vodovodnih instalacija, sve do puknuća cijevi kada je radnik u svrhu sanacije otvorio šahtu, te da je taj radnik tek nakon sedam, osam dana primijetio da je i netko drugi (pored prvo tuženika) bio prespojen na cijev o čemu ga je obavijestio.
9. Kraj tako utvrđenog, prvostupanjski sud zaključuje da je kuća tužitelja imala mogućnost dotoka vode iz javne vodovodne mreže putem ventila spojenog na cijev u šahti, te da su se sukladno potrebama vodom povremeno služili na taj način, koji dotok vode je prekinut prilikom sanacije cijevi u rujnu 2024. kada je radnik sanirajući puknuće cijevi po nalogu tuženika prekinuo dovod vode, čime su tuženici poduzeli čin uznemiravanja posjeda kuće tužitelja u smislu onemogućavanja opskrbe vodom iz vodovodne mreže, slijedom čega ocjenjuje osnovanost zahtjeva i pruža tužitelju posjedovnu zaštitu u smislu članka 22. stavka 1. i 2. ZVDSP , prethodno zaključujući i da na takvu ocjenu ne utječe činjenica da tužitelj zadnjih godina nije koristio vodu iz vodovodne mreže.
10. Međutim, tuženici osnovano ukazuju u žalbi da na dan 27. rujna 2024. nije bilo faktičnog mirnog posjeda tužitelja, imajući u vidu po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene činjenice – da tužitelj u to vrijeme, a niti par godina prije toga, za potrebe svoje kuće nije koristio vodu iz javnog vodovoda putem vodovodnih instalacija tuženika, već isključivo iz izgrađene cisterne u sklopu svoje kuće, jednako kao što se niti ranije povremeno korištenje tuženikove vodovodne instalacije za opskrbu kuće ne može smatrati mirnim posjedom koji uživa pravnu zaštitu, pa kako do tog dana nije bilo mirnog, faktičnog posjeda tužitelja, time tuženici nisu niti mogli izvršiti smetanje, na način kako je to tužitelj zahtijevao a prvostupanjski sud prihvatio zahtjev za sudsku zaštitu posjeda ocjenjujući osnovanost zahtjeva.
11. Naime, protivno zaključku prvostupanjskog suda, sama mogućnost dotoka vode u kuću tužitelja iz javne vodovodne mreže putem vodovodne instalacije tuženika, koja mogućnost je doista postojala sve do 27. rujna 2024., ne znači da je time tužitelj, u smislu članka 10. stavak 1. ZVDSP, bio posjednik predmetne vodovodne instalacije u funkciji opskrbe svoje kuće vodom iz vodovoda, kraj utvrđene činjenice da četiri godine prije toga nije koristio predmetnu mogućnost, jer kuća faktično nije opskrbljivana vodom na taj način, već isključio iz ugrađene cisterne u samoj kući. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe posjed predstavlja faktičnu vlast na stvari koja se shvaća kao faktično raspolaganje sa stvari, a nema značaj same mogućnosti takvog raspolaganja. Pored toga, niti ranija, periodična i očigledno kratkotrajna faktična opskrba kuće vodom iz vodovoda putem vodovodnih instalacija tuženika (za vrijeme čišćenja cisterne ili pred kraj ljeta dok se cisterna ne napuni iz vodo nosca ili kišom), nema značaj posjeda u smislu navedene zakonske odredbe.
12. Nastavno tome, osnovanim se ocjenjuje prigovor tuženika o pomanjkanju aktivne legitimacije na strani tužitelja, zbog čega se niti poduzete radnje po nalogu tuženika od 27. rujna 2024. ne mogu smatrati činom smetanja posjeda, jer posjeda tužitelja u ovom slučaju nije niti bilo.
13. Slijedom toga, kako je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak o postojanju posjeda tužitelja i smetanja istog od strane tuženika, čime je pogrešno primijenio materijalno pravo ocjenjujući osnovanost zahtjeva, ostvaren je istaknuti žalbeni razlog, zbog čega je prihvaćanjem kao osnovane žalbe tuženika prvostupanjsko rješenje valjalo preinačiti, te temeljem odredbe članka 373. točka 2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.
14. Nadalje, budući je u žalbenom postupku preinačeno prvostupanjsko rješenje, ovom odlukom trebalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka u smislu članka 166. stavak 2. ZPP. Kao opravdani troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice tuženiku je priznato zastupanje po kvalificiranom punomoćniku u visini jednokratne nagrade od 250 bodova temeljem Tbr. 7. točka 2. al.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine pročišćeni tekst broj: 138/23, 107/25 – dalje: OT), što prema vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i uvećanjem od 10% na ime zastupanja drugo tuženika (Tbr. 40.stavak 1. OT), iznosi 550,00 EUR, kako su to tuženici i zahtijevali na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena. Pored toga, priznat je i trošak žalbenog postupka za sastav žalbe 100 bodova (Tbr. 10. stavak 2. OT) što predstavlja iznos od 200,00 EUR prema navedenoj vrijednosti boda od 2,00 EUR, pa kada se tome pribroji uvećanje od 20,00 EUR prema Tbr. 40. stavak 1. OT, trošak žalbenog postupka iznosi 220,00 EUR, kao i plaćena sudska pristojba žalbe od 79,64 EUR, što ukupno iznosi 849,61 EUR.
U Šibeniku 13. travnja 2026.
S U D A C
Ana Jeleč-Pecirep
