Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1576/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Ani Gradišek, u pravnoj stvari prvo tužiteljice NV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tužiteljice ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nasljednice iza pok. ĆV, obje iz Rogoznice, zastupane po punomoćniku Branimiru Zmijanoviću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivani Dedić, odvjetnici u Rijeci, radi ispravke uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, posl.br. P-2395/08 od 30. prosinca 2025., dana 10. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, posl.br. P-2395/08 od 30. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tuženika VV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za ponavljanje postupka podnesen ovom sudu 22. studenog 2019. godine, kao nedopušten.

2.Rješenje pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o trošku postupka. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti pobijano rješenje na način da prihvati prijedlog tuženika za ponavljanje postupka. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanim rješenjem ni postupkom koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl . 354.st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje prvostupanjskog suda u skladu s odredbom čl. 342. st. 1. u svezi s čl. 381. ZPP.

6. Ovo stoga što je odredbom čl. 425. st. 1. ZPP u svezi s čl. 381. istog Zakona propisano da će nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka, odbaciti rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća bez održanja ročišta.

7. Iz navedenog proizlazi da se odbacuje nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prijedloge, a neosnovani prijedlog da se odbija, pa kako je prvostupanjski sud odbio kao nedopušten prijedlog, a iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da sud odbija prijedlog za ponavljanje postupka kao neosnovan, obzirom su razlozi iz kojeg je tuženik podnio prijedlog za ponavljanje postupka, bili poznati i u vrijeme donošenja odluke, te da su bili poznati vještaku, to ovaj sud smatra da se radi o očitoj pogrešci u pisanju, koja se sukladno odredbi čl. 342. st. 1. ZPP može ispraviti u svako doba.

8. Pošavši od utvrđenja da su tuženici u prijedlogu za ponavljanje postupka od 22.studenog 2019., zatražili ponavljanje postupka, navodeći kako se isti pokreće iz razloga propisanih u čl. 421.st. 1. toč. 4. i 10. ZPP, u odnosu na razloge iz čl. 421. st. 1. toč. 4. ZPP, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako tuženik nije dostavio sudu dokaze, da je povodom lažnog iskaza vještaka, pokrenuo kazneni postupak, odnosno da je o tome donesena odluka u kaznenom postupku.

U odnosu na razloge iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP tuženik navodi kako je neposredno prije podnošenja Prijedloga za ponavljanje postupka, saznao da je njegov pokojni otac, zajedno s majkom bio skriptor pisama koja su bili predmet vještačenja rukopisa pokojne majke tuženika UV, te da ono što je uzeto kao nesporni rukopis UV je zapravo rukopis FV. Na navedenu okolnost, tuženik nije dostavio nikakve dokaze.

Iz prvostupanjskog spisa nesporno proizlazi da grafološko vještačenje nije provedeno samo na temelju pisama, za koja tuženik tvrdi da su pisana i rukom njegova oca FV, već je vještačen nesporni potpis UV na štednoj knjižici Splitske banke (iz 1994.), osobne iskaznice (izdana 1992.) potpis na molbi za uknjižbu prava vlasništva (1993.) na zahtjevu za izračun usklađene mirovine (1998.), a prvostupanjski sud je na prijedlog tuženika, od strane Ministarstva unutarnjih poslova, PU Splitsko-Dalmatinske, pribavio preslike isprave koje datiraju iz 1968. ( list 100-102) no tuženik nije predlagao dopunsko vještačenje tih dokumenata, već je naveo kako nema daljnjih dokaznih prijedloga.

Kako u prijedlogu, tuženik ne iznosi bilo koji novi dokaz niti neku novu činjenicu već elaborira i izražava nezadovoljstvo glede ocjene postojeće dokumentacije i utvrđenih činjenica tijekom drugostupanjskog postupka, to je sud donio pobijano rješenje.

9. U žalbi tuženik, u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nema osnove za ponavljanjem postupka te ponavlja navode iz pravomoćno okončanog parničnog postupka.

10. Pravilno je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje i odbio prijedlog za ponavljanje postupka, jer u prijedlogu ne postoje propisani uvjeti osobito zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje, dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača ( čl. 424. st. 2. ZPP). Odnosno tuženik u konkretnom slučaju nije dostavio dokaz da je protiv vještaka pokrenuo kazneni postupka radi davanja lažnog iskaza, a nije naveo niti obrazložio razloge zbog kojih dokaze na kojima temelji prijedlog (uvid u pisma i grafološko vještačenje) nije mogao iznijeti u prijašnjem postupku, bez svoje krivnje (čl. 422. st. 2. ZPP).

Stoga nije utvrđeno da je tuženik saznao nove činjenice, odnosno da raspolaže novim dokazima, na temelju kojih je za njega mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Stoga ne postoji zakonska osnova za ponavljanjem predmetnog postupka.

11. Slijedom navedenog, temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 10. travnja 2026.

Sudac

Ana Gradišek