Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4148/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Andrini Raspor Flis, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-618/2023-6 od 25. rujna 2025., dana 10. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženice Zagrebačke banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-618/2023-6 od 25. rujna 2025. godine.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbija se tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žali se tuženica iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje ukine i traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Neosnovani je žalbeni navod da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, budući da tuženici nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

5. Naime, neosnovano tuženica navodi da sud prvog stupnja nije proveo kontradiktoran postupak, budući da je iz spisa vidljivo da je tužitelj podneskom od 2. studenog 2023. godine osporio prigovor mjesne nenadležnosti istaknut u odgovoru na tužbu, a da je rješenjem Ureda predsjednika Županijskog suda u Osijeku od 14. lipnja 2023. godine, predsjednik Županijskog suda u Osijeku odredio Općinski sud u Đakovu kao drugi nadležni sud za postupanje u ovom predmetu, nakon čega se tuženica podneskom od 15. studenog 2024. godine očitovala i ostala kod izjavljenog prigovora nenadležnosti.

6. Prema tome, obje stranke u postupku su imale jednaku mogućnost izložiti činjenice, te ni jedna od stranaka nije stavljena u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu, pa je stoga neosnovan taj prigovor tuženice.

7. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a tuženik niti ne navodi koju je to točno povredu iz te zakonske odredbe sud prvog stupnja počinio.

8. Također, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Prema odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07 – dalje ZSP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formuliranja od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standarnog ugovora trgovca.

11. Nesporno je da je Ugovorom o kreditu za kupnju motornog vozila, sklopljenog između stranaka 31. listopada 2008. godine, u članku 16. ugovorena za slučaj spora nadležnost suda u mjestu sjedišta banke.

12. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. godine zaključeno je da je prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo, te je ona ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, imajući u vidu pritom vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta potrošača i banke, mogućnost dolaska na sud, opće imovno stanje potrošača i ostale odlučujuće okolnosti.

13. Prema odredbi čl. 1. st. 3. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, nepoštenim uvjetima će se smatrati one jednostrane odredbe koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, te se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

14. Odredba čl. 97. alineja 19. ZZP propisuje da je ugovorna odredba koja se može smatrati nepoštenom, primjerice, odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača ostvarivati prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

15. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je takva prorogacijska klauzula, u korist registriranog sjedišta banke, ništetna klauzula, u smislu odredbe čl. 102. ZZP, o kojoj se nije posebno pregovaralo, zbog čega je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Pri tome je sud prvog stupnja vodio računa da je ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište tužitelja kao potrošača, već je ono udaljeno 287 km u jednom smjeru od [adresa] do Zagreba, što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača s obzirom na to da bi njegov dolazak na sud u sjedištu banke iziskivao znatan trošak kojem tuženica nije izložena imajući u vidu njezinu poslovnicu u [adresa], kao o ostalim relevantnim okolnostima koje predstavljaju questio facti, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja postupio donoseći pobijano rješenje.

17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sudac:

Andrina Raspor Flis