Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-382/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda, Ines Kovačević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],koju zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5760/2024-13 od 20. listopada 2025., dana 10. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5760/2024-13 od 20. listopada 2025. u dijelu pod točkom III izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 367,94 EUR.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

„I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj Ugovora: [broj kredita], broj kreditne partije: 7103093741, sklopljenog dana6. travnja 2006. između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao Kreditora i tužiteljice ŠŽ kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle članak 2. stavak 4. Ugovora kojim je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 145,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. travnja 2006. do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, naknaditi tužiteljici ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 367,94 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica u dijelu pod točkom III izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 367,94 EUR iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova ovog žalbenog postupka.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Tužiteljica u žalbenim navodima u bitnome ističe da je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o parničnom postupku pogrešno uzeo u obzir vrijednost predmeta spora (VPS) samo u odnosu na kondemnatorni zahtjev zanemarivši prilikom obračuna i VPS u odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti.

6. Suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno temeljio obračun troškova parničnog postupka prema VPS od 145,74 EUR a koji se odnosi na kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu pozivajući se na recentnu sudsku praksu Vrhovnog suda RH.

7. Naime pravilno sud zaključuje da je u ovom konkretnom predmetu deklaratorni zahtjev istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva za povrat neosnovanog isplaćenog iznosa pa se stoga VPS računa prema visini postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za isplatu pa stoga se ne uzima u obzir kod utvrđivanja VPS i deklaratorni zahtjev kako to pogrešno smatra tužiteljica u žalbenim navodima.

8. Ovdje valja naglasiti da se takvi zahtjevi ne mogu smatrati kao dva različita zahtjeva u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZPP-a već se radi o pravnoj situaciji iz čl. 187. st. 3. ZPP-a jer u tom slučaju deklaratorni zahtjev uz tužbeni zahtjev za isplatu služi samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu te se stoga ne može uzimati u obzir pri utvrđivanju VPS-a nego se VPS određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu.

9. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

10. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom žalbenom postupku ista je odbijena s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sudac:

Ines Kovačević