Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1540/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pl-949/2025-5 od 6. veljače 2026., dana 10. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pl-949/2025-5 od 6. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan te potvrđeno rješenje o naplati pristojbe toga suda poslovni broj Pl-949/2025-3 od 19. siječnja 2026.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP) s prijedlogom ovom sudu da pobijano rješenje ukine i „utvrdi da je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe“.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmetni postupak vodio se radi naplate mjesečne RTV pristojbe koju tužena nije dobrovoljno podmirila tužitelju.
5. Prvostupanjski je sud rješenjem o pristojbi poslovni broj Pl-949/2025-3 od 19. siječnja 2026. naložio tužitelju plaćanje sudske pristojbe za tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga i za rješenje o izdavanju platnog naloga, u ukupnom iznosu od 13,27 EUR. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio prigovor navodeći da je sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18, 51/23- dalje: ZSP), kao tijelo koje obavlja javne ovlasti u postupku proizašlom iz obavljanja tih ovlasti, oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, koji je prigovor pobijanim rješenjem odbijen kao neosnovan.
6. Tužitelj u žalbi u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da isti nije oslobođen plaćanja sudske pristojbe u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a, da sud u obrazloženju pobijanog rješenja upućuje na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer sud na taj način zanemaruje činjenicu da je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza i da tužitelj u ovom postupku nastupa kao nositelj javnih ovlasti, odnosno da sud pogrešno zaključuje da tužitelj svoje usluge pruža kao subjekt privatnog prava.
7. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, odnosno izreka rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja te isto sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni.
8. Odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“, broj: 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24- dalje: Zakon o HRT-u) propisano je da je Hrvatska radiotelevizija pravna osoba koja ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju tim zakonom i propisima donesenim na temelju njega. Javne usluge koje obavlja tužitelj propisane su odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o HRT-u pa je tako djelatnost Hrvatske radiotelevizije proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga.
9. Tužitelj je javna ustanova sukladno odredbi čl. 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“, broj: 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19, 151/22) kojom je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba. Okolnost da se djelatnost pojedine ustanove obavlja kao javna služba čini odnosnu ustanovu javnom ustanovom, te svaka javna ustanova ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga, ali ne nužno i pravne osobe s javnim ovlastima.
10. Nastavno na navedeno, iz Zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV -87/2022 od 11. studenog 2022. proizlazi da su pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava. Navedeni se zaključak, protivno žalbenim navodima, odnosi i na tužitelja koji, iako je javna ustanova, s korisnicima svojih usluga (vlasnicima prijemnika) nastupa kao subjekt privatnog prava, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
11. Kako iz navedene odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP-a jasno proizlazi da su od plaćanja pristojbi oslobođeni osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, to tužitelj u postupcima za naplatu mjesečne pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.
12. S obzirom na izneseno, slijedi da je pravilno prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prigovor tužitelja protiv rješenja kojim se istom nalaže plaćanje predmetnih sudskih pristojbi, stoga je na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP- a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 10. travnja 2026.
Sutkinja:
Ksenija Jakovčević
