Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžm-12/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom RĆR, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – iz članka 117. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama maloljetnika podnesenim protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km-31/2025-16 od 15. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe maloljetnog RĆR kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 10. stavak 2. točke 11. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje u tekstu: ZSM/11) maloljetnom RĆR je zbog počinjenja dva kaznena djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – iz članka 117. stavak 1. KZ/11 izrečena odgojna mjera posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.
2. Na temelju članka 95. ZSM/11 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik putem braniteljice Monike Mihelić, odvjetnice iz Vrbovca, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o odgojnoj mjeri s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu te maloljetnika oslobodi krivnje.
4. Maloljetnik je žalbu protiv tog rješenja podnio i putem braniteljice Kristine Malinarić, odvjetnice iz Zagreba, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalbe maloljetnika nisu osnovane.
7. Iako je maloljetnik putem braniteljice Monike Mihelić, odvjetnice iz Vrbovca, naveo da žalbu podnosi i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz sadržaja te žalbe proizlazi da je ista podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Iz iste žalbene osnove maloljetnik je žalbu podnio i putem braniteljice Kristine Malinarić, pa je ovaj drugostupanjski sud obje žalbe, koje su sadržajno u bitnome istovjetne, razmatrao kao jednu jedinstvenu žalbu.
8. U žalbi maloljetnik pobija utvrđeno činjenično stanje, opširno iznoseći vlastitu analizu i ocjenu provedenih dokaza, smatrajući da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da je on počinio inkriminirana kaznena djela. U bitnome u žalbi iznosi sadržaj iskaza ispitanih mlt. oštećenika i svjedoka te ponavlja svoju obranu da je prije inkriminiranog događaja od samog početka školske godine bio izložen sustavnom vrijeđanju, zadirkivanju, naguravanju i prijetnjama drugih učenika iz razreda zbog čega se u više navrata obraćao pedagoginji i psihologinji škole, ali s njihove strane nije učinjeno ništa. Iako je putem roditelja tražio da ga se premjesti u drugi razred, nastavničko vijeće škole navedeno je odbilo. Da je on zapravo žrtva vršnjačkog nasilja proizlazi iz nalaza i mišljenja multidiscipliranarnog tima iz kojeg proizlazi da su kod njega prisutna posttraumatska proživljavanja, povišenje depresivnosti i tjeskobe što je povezano s dugotrajnim izlaganjem nasilju. U odnosu na inkriminirani događaj navodi da mu se prvi obratio mlt. RĆ koji mu je potom zadao udarac u trbuh nakon čega se on počeo braniti, da bi ga potom JĆR udario u potiljak pa se on samo branio od njihovih napada. Smatra da je njegovu obranu prvostupanjski sud neosnovano odbio, te pogrešno prihvatio iskaze mlt. oštećenika i ispitanih svjedoka koji su njihovi prijatelji.
9. Nije u pravu maloljetnik da je on kritične zgode postupao u nužnoj obrani, braneći se od napada mlt. RĆ i mlt JĆR. Suprotno navedenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza zaključio da protupravnom ponašanju mlt. JĆ Sudara nije prethodio direktni neposredni napad ili ugroza od strane druge osobe, zbog čega on nije imao pravo na nužnu obranu. Na temelju iskaza ispitanih mlt. oštećenika i svjedoka, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je kritične zgode fizički sukob započeo mlt. TĆR koji je prišao mlt. oštećeniku RĆ u nekoliko navrata pitajući ga da li je rekao da će ga ubiti, nakon čega ga je više puta udario šakom u glavu, o čemu su u bitnome suglasno iskazivali svjedoci TĆ, ČĆ te ČĆR, koja je o događaju razgovarala i s ostalim učenicima koji su bili u razredu u vrijeme inkriminiranog događaja i nitko od njih nije potvrdio obranu mlt. JĆ da je mlt. RĆ udario mlt. RĆR u trbuh, već su svi učenici govorili da su gledali video na mobitelu, da je mlt. TĆR došao do mlt. RĆ i rekao mu je li on to njemu rekao da će ga ubiti, nakon čega je počeo šakom udarati mlt. RĆ u glavu, pa se potom mlt. RĆR obratio mlt. JĆR i upitao ga da li se tako rješavaju problemi, a tada je i on bio napadnut od mlt. RĆR na način da ga je udario u glavu. S obzirom na iskaze ispitanih svjedoka i iskaze mlt. oštećenika koji su u bitnim okolnostima međusobno suglasni, te u suglasju s rezultatima sudskomedicinskog vještačenja o vrsti i mehanizmu nastanka tjelesnih ozljeda mlt. oštećenika pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je mlt. TĆR prvi započeo fizički sukob u kojem je mlt. oštećenika RĆ udario najmanje dva puta šakom u glavu od kojih udaraca je on privremeno izgubio svijest i pao na klupu te zadobio tjelesne ozljede utvrđene sudskomedicinskim vještačenjem, a nakon što se mlt. JĆR uključio u sukob kako bi spriječio daljnji napad na mlt. RĆ, istog udario šakom u potiljak glave uslijed čega je i njemu nanio tjelesnu ozljedu u vidu otekline vlasišta zatiljno. Stoga, obzirom obrana maloljetnika da je postupao u nužnoj obrani od napada mlt. RĆ i mlt. JĆR nije podržana niti jednim provedenim dokazom, ispravno je prvostupanjski sud njegovu obranu da je koristio pravo na nužnu obranu otklonio kao nevjerodostojnu i usmjerenu otklanjanju kaznenopravne odgovornosti.
10. Sukladno članku 21. KZ/11 nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Prema rezultatima dokaznog postupka, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u dinamici inkriminiranog događaja nije postojao istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad mlt. oštećenika RĆ i mlt. oštećenika JĆR na mlt. RĆR, zbog čega mlt. TĆR nije imao pravo na nužnu obranu. Njegov osjećaj straha i bojazni od učenika u razredu u vrijeme događaja nije objektiviziran te ne može predstavljati opravdanje za inkriminirano postupanje, neovisno o tome što je, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u točki 15. pobijanog rješenja, postojao složen odnos između mlt. RĆR i drugih učenika u razredu zbog čega je škola kontaktirala s nadležnim Hrvatskim zavodom za socijalni rad i ostalim institucijama.
11. Iako je prema navodima sudskomedicinskog vještačenja i mlt. TĆR u inkriminiranom događaju zadobio ozljedu u vidu diskretnog kontuzijskog biljega tjemena zatiljno, kako se to ističe u žalbi i ukazuje da iz iskaza mlt. TĆ proizlazi da su se mlt. JĆR i mlt. TĆR udarali, ukazuje se žalitelju da je prema iskazu svjedoka mlt. TĆ do njihovog međusobnog udaranja došlo tek nakon što je mlt. TĆR više puta šakom udario mlt. RĆ u glavu, te nakon što je mlt. JĆR u cilju da spriječi daljnji napad na mlt. RĆ istog upozorio da prestane s napadom na što se mlt. TĆR oglušio. Prema tome, okolnost da je i mlt. TĆR zadobio ozljedu, imajući u vidu vrstu i mogući mehanizam nastanka prema sudskomedicinskom vještaku udarcem ili padom, te cijeneći iskaze ispitanih svjedoka i mlt. oštećenika iz kojih proizlazi da je prvi fizički sukob započeo mlt. TĆR, pozivanje na okolnost da je i on bio ozlijeđen nije od značaja za njegovu kaznenopravnu odgovornost.
12. Imajući u vidu sve navedeno, nije prihvaćena žalba maloljetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
13. Iako je mlt. TĆR naveo da se žali i zbog odluke o odgojnoj mjeri istu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Obzirom njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o maloljetničkoj sankciji, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje i u tom dijelu.
14. Prvostupanjski je sud, uvažavajući mišljenje stručnih osoba, maloljetniku izrekao odgojnu mjeru posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, cijeneći osobne i obiteljske prilike maloljetnika, okolnost da se inkriminirani događaj ukazuje kao eksces u njegovog ponašanju, ponašanje maloljetnika nakon počinjenja djela u kojem isti samo sebe vidi kao jedinu žrtvu u inkriminiranom događaju, pri čemu je osnovano uzeo u obzir njegovo narušeno zdravstveno stanje, vodeći računa o primjeni načela postupnosti u izricanju odgojnih mjera. I ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena odgojna mjera prema maloljetniku razmjerna težini i naravi počinjenih kaznenih djela te osobnim i obiteljskim prilikama maloljetnika, te da će se istom pozitivno utjecati na buduće ponašanje maloljetnika, posebno na planu socijalnog funkcioniranja među vršnjacima, te boljem i pravilnijem snalaženju u sličnim situacijama, te da će se njome utjecati na daljnji pozitivni razvoj njegove ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela.
15. Slijedom navedenog, kako žalbom maloljetnika nisu osporena utvrđenja prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 494. stavak 4. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 10. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jasna Smiljanić
