REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 27. Kzd-54/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, Odjel za mladež, po sucu toga suda Iki Peranović kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Barbare Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VD zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 20. studenog 2019. godine broj KMP- DO-222/2019, izmijenjene na raspravi od 04. svibnja 2022. godine, nakon nejavne rasprave održane dane 7. travnja 2026. u nazočnosti savjetnice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Gabrijele Adamović, okrivljenog VD te branitelja okrivljenog odvjetnika Ivice Mazalina, dana 10. travnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („(„Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20, 80/22, 36/24,72/25,13/26 - dalje u tekstu: ZKP), kazneni nalog ovog suda od 12. veljače 2020., poslovnog broja Kzd-227/2019-4, stavlja se izvan snage.

Okrivljeni VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i AD, rođene JD, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom visokom stručnom spremom, stručni specijalist ekonomije, porezni revizor, umirovljenik s mirovinom od 800,00 eura mjesečno, bez drugih prihoda, vlasnik osobnog vozila marke „Škoda Felicia“ godina proizvodnje 1999., vlasnik stana na adresi [adresa] veličine 48 m2, vlasnik stana u [adresa] veličine 42 m2, te vlasnik grobnice na Mirogoju, oženjen ŽD koja je zaposlena sa primanjima od 1.000,00 eura i koja je bez imovine, bez djece, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

- 8. siječnja 2019. oko 23,00 sata u [adresa] nakon što je u stubištu zgrade vidio susjeda JD i maloljetnog ZD rođenog **.**.2004., svjestan prisutnosti djeteta te pristajući ugroziti njegov pravilan psihofizički rast i razvoj, JD udario metalnim predmetom koji je ponio sa sobom po tijelu i glavi, i to prvo u stubištu zgrade a potom u stanu JD te istim predmetom u stanu udario UD, majku djeteta koja je priskočila u pomoć, zbog čega je imenovano dijete vikalo i molilo ga da prestane s napadom, kojim svojim ponašanjem ugrozio pravilan psihofizički rast i razvoj djeteta ZD.

- dakle, zlostavio dijete,

- čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15, 61/15., 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11) – opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11.

pa se okrivljeni VD na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 6 (ŠEST) MJESECI

Na temelju članka 56. KZ/11 prema okrivljenom BD se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP, okrivljeni VD je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 a koji troškovi se odnose na troškove provedenog sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 185,81 eura te na paušalnu svotu u iznosu od 250,00 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom broj KMP-DO-222/2019 od 20. studenog 2019. godine, izmijenjenom na raspravi od 04. svibnja 2022. godine Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu tereti okrivljenog VD za počinjenje kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljeni VD je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužbom stavlja na teret.

3. Pozvan da iznese svoju obranu, okrivljenik je naveo da u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je iznio na raspravi 8. veljače 2023. i nema ništa za dodati. Još je napomenuo da na adresi na kojoj se dogodio događaj ne žive već 6 godina, sa sinom od bratića, TD nema nikakvog kontakta i ne viđaju se. Također je napomenuo da su se odselili sa ove adrese zbog straha od JD. U svojoj obrani na raspravi 8. veljače 2023. (list 181 – 182 spisa) okrivljenik je naveo kako prije svega želi reći da je on srčani bolesnik i zbog toga su uvijek morala biti otključana ulazna vrata u zgradi u kojoj su živjeli supruga i on, [adresa]. Naime, supruga i on su živjeli na zadnjoj etaži, a ispod njih živio je njegov rođak JD. Uglavnom, tog 8. na 9. siječnja 2019. išao je do ulaznih vrata kako bi ih otključao, i doista je ponio sa sobom štap za cvijeće kako je to JD rekao, a ponio ga je upravo da bi se mogao obraniti od mogućeg njegovog napada jer nikad ne zna što je njemu i kako će reagirati. Uglavnom kada se vraćao nakon što je otključao vrata, negodovao je po stepenicama govoreći da zašto su vrata opet zaključana, zašto su ih zaključali, i uglavnom JD je tada izašao iz svog stana i rekao je koji je tebi "k" i opsovao mu majku. On je u tom trenutku držao ruke iza leđa, a JD je onda nasrnuo na njega i on se počeo braniti, i u tom njihovom sukobu su se oni sudarili glavama. JD se tada sa stubišta vratio u hodnik svoga stana, a ovaj sukob se dogodio ispred Martinovog stana na stubištu, to je mali prostor i praktički sve je povezano. Kada se JD vratio u hodnik svoga stana, vidio je da mu kaplje krv iznad oka, i u tom trenutku je djelomično vidio i dijete ZD kako stoji iza JD u hodniku stana, a JD i njegova supruga su počeli vikati "krv, krv". Naime, naveo je da kada su se JD i on sukobili na stubištu, dijete ZD nije bilo prisutno nego je dijete tek kasnije izašlo u hodnik stana kada je JD već kapala krv. Uglavnom, kada je njegova supruga čula buku ona je isto izašla iz njihovog stana i krenula prema dolje, tako da je ona vidjela kada su se JD i on sukobili. Nakon što su vidjeli da JD ide krv, supruga i on su se odmah vratili gore u njihov stan, bez ikakvih komentara i razgovora sa JD, a onda su drugi dan supruga i on odselili iz ovog stana. Uglavnom ovom prilikom dijete ZD nije ni plakao niti je bilo što govorio, dijete je zapravo stajalo na vratima sobe njihovog stana i nije ni mogao izaći na hodnik jer je JD stajao ispred tih vrata sobe tako da je dijete praktički samo provirilo iz sobe. Naveo je da su supruga i on slijedeći dan odlučili odseliti kako bi ubuduće izbjegli sve sukobe sa JD jer su njihovi odnosi bili narušeni, i to samo zbog ovog zaključavanja ulaznih vrata, zapravo samo su imali taj problem, a inače su bili u korektnim odnosima. Naveo je da se inače nisu svađali niti sukobljavali do ovog događaja, ali supruga i on su svejedno odlučili otići jer nije htio da se ponovno dogodi bilo kakav sukob, bilo ga je strah da ga JD opet na napadne, "nije njemu do toga da se tuče u ovim godinama ili ne daj bože da bude ubojica, ili da zbog bilo kakvog takvog sukoba izgubi posao obzirom da je zaposlen u državnoj službi". Uglavnom zbog straha od JD, supruga i on su se odselili iz stana odmah to jutro u pratnji policije, a još tri puta su bili u pratnji policije kada su selili stvari iz stana. Bilo ga je strah JD jer je čuo da se on prije drogirao dugi niz godina, navodno se liječio od ovisnosti, a navodno da ima i dosje. Svih ovih godina nakon predmetnog događaja, kada ide po poštu u ovaj stan uvijek ide sa nekim u pratnji. Opisujući pobliže predmetni sukob između JD i njega, naveo je da je JD kada je nasrnuo na njega, krenuo i tijelom i glavom prema njemu i onda su se sudarili glavama, a tek onda je on htio JD udariti ovim štapom za cvijeće, a to je bila zapravo aluminijska cjevčica za cvijeće, "sumnja da ga je uspio udariti jer se JD odmah maknuo u hodnik svoga stana". Naveo je kako on uopće nije ušao u hodnik Martinovog stana, nego je samo došao do ulaznih vrata u njegov stan te da uopće nije vidio Martinovu suprugu UD, samo je vidio kada je ona JD dodala nešto iza vrata ali nije vidio što, jer su se njegova supruga i on već počeli povlačiti prema gore u svoj stan. Ovo što ga se tereti da je udario UD uopće nije istina, a što se tiče djeteta ZD, dijete uopće ništa nije reagirao niti je bilo što rekao. Nakon što je JD odvezla hitna pomoć, supruga i on su iz njihovog stana čuli kako se UD i ZD smiju dolje u njihovom stanu. On je također u ovom događaju imao crveno oko, ali nije htio ići na hitnu kako se ne bi vozio zajedno sa JD u istim kolima hitne pomoći. Uglavnom cijeli ovaj događaj od početka sukoba između JD i njega pa sve dok supruga i on nisu krenuli u njihov stan, trajao je možda tri minute, sve se to jako brzo odigralo.

4. U dokaznom postupku sud je ispitao okrivljenog VD i u svojstvu svjedoka ŽD te je pregledao i pročitao, potvrdu o postupanju policijskih službenika od 29. siječnja 2019. godine osim u dijelu s lista 7 spisa koji počinje riječima "dana 08.01.2019. g. u 23,12 sati" a završavaju riječima "te navodi kako nije udarao JD i UD sa željeznom šipkom niti sa drugim predmetima" (list 6 do 8 spisa), nalaz i mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 28. veljače 2019. (list 12 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime JD od 09. siječnja 2019. godine (list 16 do 17 spisa), službenu zabilješku o dojavi Policijske uprave zagrebačke, IV Policijske postaje Zagreb s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 8. siječnja 2019. (list 22 do 23 spisa), bolničku prijavu na ime JD od 09. siječnja 2019. godine (list 28 spisa), nalaz i mišljenje sudsko medicinsko vještaka dr. Pere Bubalo od 12. listopada 2019. godine (list 47 do 51 spisa), nalaz timske obrade i medicinsku dokumentaciju za dijete ZD (list 121 do 144 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime BD (list 151 do 156 spisa), zahtjev za izdavanje potvrde o događaju i fotografije list 157 do 162 spisa), iskaz svjedoka JD i UD sa rasprave od 15. ožujka 2022. (list 114 do 117 spisa), iskaz svjedoka ŽD sa rasprave od 30. ožujka 2022. (list 145 do 146 spisa). Preslušana je snimka o ispitivanju oštećenog djeteta ZD sa dokaznog ročišta od 19. rujna 2019. (list 39 spisa).

5. Na kraju dokaznog postupka a prije obrane okrivljenika, sud je pročitao izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 234 - 236 spisa).

6. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP, sud je odbio kao nevažne dokazne prijedloge obrane za provođenjem očevida na mjestu događaja, te za ispitivanjem u svojstvu svjedoka oštećenog ZD jer smatra da su sve činjenice relevantne za odlučivanje u cjelokupno činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđene kao i sve činjenice koje bi se utvrđivale predloženim dokazima pa se provođenje tih dokaza ukazuje nevažnim i nepotrebnim.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom svakog dokaza pojedinačno kao i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti sud je našao dokazanim da je okrivljeni VD počinio kazneno djelo na način i pod okolnostima kako mu se to stavlja na teret. Tako svoje utvrđenje sud temelji na iskazima svjedoka JD, UD, djeteta ZD, te na materijalnim dokazima u spisu koji potkrepljuju navedene iskaze.

8. Tako je svjedok JD u svom iskazu na raspravi od 15. ožujka 2022. godine (list 115/2 do 116/2 spisa) je naveo da je VD njegov rođak, koji sa svojom izvanbračnom suprugom i djetetom ZD živi ispod stana njega i njegove supruge. Koliko se sjeća događaj je bio negdje predvečer, jer ga je policija vozila odnosno hitna pomoć kad je već bila noć. Naime, čuo je buku iz stubišta a ta buka je bila kao da netko s nekim željeznim predmetom povlači po željeznoj ogradi stubišta, pa je on, kako bi vidio o kakvoj se buci radi, izašao ispred vrata svojeg stana, a sa njim je izašao i njegov posinak ZD koji je stao pored njega ispred njihovih vrata. Kada su izašli, ispred njih je na možda 30 do 40 centimetara do pola metra, stajao okrivljeni VD, kojeg je on pitao o čemu se radi, na što mu je VD rekao otprilike "dosta mi je svega", tako nešto je rekao. On mu na to nije ništa stigao ni reći, a VD se je već približio k njemu i svojom glavom ga je najprije gurnuo u njegovu glavu a stajali su sučelice, a pri tome je VD ruke imao iza leđa, i nakon što ga je odgurnuo glavom , VD ga je udario nekim sivim željeznim predmetom u lijevi gornji dio čela. ZD je cijelo vrijeme stajao pored njega i to je vidio te je počeo vikati "dosta, dosta, stani, stani" , međutim, VD ga je nastavio mahnito udarati po glavi sa ovim predmetom, a on je cijelo vrijeme imao pognutu glavu obzirom da mu je od ovog prvog udarca krv potekla i zamaglio mu se pogled pa je sagnuo glavu. VD ga je mahnito udarao i po lijevom ramenu i po tom predjelu, bilo je više udaraca koji su bili vrlo brzi. Cijelo to vrijeme dok ga je VD udarao ZD je stajao pored njega i vikao je "stani, stani, dosta je više, nemoj, nemoj molim te". ZD i on su se počeli povlačiti u stan, a kako je Leonova soba odmah pored ulaznih vrata, ZD je stao na vrata svoje sobe, a u tom je prišla i njegova supruga UD i pokušala ga zaštititi na način da je stala bočno od njega, stala je između ZD i njega, i prekrila ga je rukama po glavi i tijelu. VD je ušao u njihov stan te je počeo ovim željeznim predmetom mahnito udarati i UD po plećki. Od tih udaraca UD je zadobila modrice ali nije išla doktoru, nije htjela ići jer je ZD bio u komi. Naime, ZD je cijelo to vrijeme stajao na vatima svoje sobe, stajao je na pola metra od svega što se događalo, dakle vidio je i kada je okrivljenik udarao UD i dijete je vikalo "nemoj, nemoj", počeo je i histerično plakati. Cijelo ovo vrijeme, na stepenicama prema stanu okrivljenika stajala je okrivljenikova supruga i ona je sve to vidjela ali je šutjela dok se to događalo, a onda kada je vidjela da je to previše i da je bilo puno krvi, okrivljeniku je rekla " VD dosta je, vidi što si uradio" i pozvala ga je u stan, na što je on isti tren otišao. I on je naveo da se cijeli ovaj događaj odvio jako brzo, možda jednu do dvije minute. Oni su onda nazvali policiju i hitnu, hitnu su zvali jer je on krvario iz ovog dijela gdje ga je okrivljenik udario u čelo, ZD je cijelo vrijeme histerično plakao, bio je u svojoj sobi gdje ga je supruga tješila. Upitan oko koliko sati se dogodio ovaj događaj, obzirom da je malo prije u slobodnom iskazivanju rekao da se dogodio predvečer, odgovorio je da se to dogodilo oko 17 ili 18 sati popodne, uglavnom još je bio dan, a poslije je bio policijski očevid i zna da je to trajalo oko sat vremena. Zna da je već bio mrak kada ga je hitna odvezla na Rebro. Inače između njegovog oca i okrivljenika ne postoji nikakav sukob ni spor oko imovine, njihove obitelji su prije bile u dobrim odnosima s tim da oko godina dana prije događaja nisu bili baš u dobrim odnosima. . Do poremećaja njihovih odnosa je došlo zbog toga što je okrivljenik uvijek govorio da mu smeta buka koja dolazi iz njihovog stana, s tim da su prije živjeli podstanari u njegovom stanu i VD je više puta reklamirao i žalio se na buku iz stana. Nakon ovog događaja okrivljenik i njegova supruga su se odselili iz ovog svojeg stana koji je iznad njih, i on je okrivljenika od onda sreo svega dva puta na stepeništu, zapravo jednom na stepeništu a jednom kada je izlazio iz njihove zgrade. Vidio je da okrivljenik dolazi s nekim kao tjelohraniteljem, koji ostaje pred njegovim vratima a okrivljenik ode gore do svojeg stana, valjda zato što se navodno njega boji, a zna da VD dolazi sa ovim kao tjelohraniteljem zato što je to vidio kroz svoju špijunku. Što se tiče samog događaja, naveo je da je policija brzo došla, a policiju je zvala njegova supruga UD, poslije policije ubrzo je došla i hitna koja ga je odvezla u bolnicu, a u bolnicu sa njim je išla i policija kao bi se vidjelo kakve ozljede je dobio, da li lake ili teške. Uglavnom dok je trajao ovaj događaj, okrivljenik je cijelo vrijeme vidio da je prisutan i ZD svemu tome što se događa. Naveo je da je okrivljenik ušao u njegov stan dok se on povlačio nakon što ga je okrivljenik udario po čelu a potom i mahnito udarao, a u njegov stan je ušao sigurno jedno metar i pol. Kada je ušao u njegov stan okrivljenik je ovom željeznom štangom koju je imao u rukama, udario i po interfonu i razbio ga ali to nije učinio namjerno, slučajno je udario po interfonu dok je njega udarao. Uglavnom ZD je i to vidio. Naveo je da za svo ovo vrijeme dok ga je udarao, okrivljenik ništa nije pričao. Ovo što je rekao da su se odnosi između okrivljenika i njega poremetili zbog buke za koju je okrivljenik govorio da dolazi iz njegovog stana i od njegovih podstanara, radi se o tome da je okrivljenik više puta tražio policijske intervencije zbog navodne buke i time je maltretirao i njega i druge ljude. Međutim, kao što je rekao u vrijeme događaja bili su u dobrim i korektnim odnosima, i okrivljenik ga je zapravo napao iz čita mira, jer on je izašao iz svojeg stana samo da ga pita o čemu se radi. Naime, kada je okrivljenik ovim metalnim predmetom pravio buku povlačeći ga po ogradi stubišta i to baš ispred ulaza u njegov stan, smatra da ga je okrivljenik tako isprovocirao da izađe. Nakon ovog događaja ZD mu je govorio da ga je strah okrivljenika i tražio je da on dolazi po njega u školu ili da ga uvede u stan ako bi dijete bilo negdje vani, i dijete je osjećalo ovaj strah bez obzira što je znalo da su se okrivljenik i njegova supruga odselili. Nakon ovog događaja ZD je išao u bolnicu kod psihijatra, išao je više pua u polikliniku, također je više puta išao i u Klinički bolnički centar Rebro, a sve iz razloga što je osjećao strah. ZD je inače išao u tretman u polikliniku i ranije obzirom da je njegov otac bio alkoholičar i nasilnik pa je ZD i zbog toga a i poslije kada su mu se roditelji rastajali, išao u polikliniku na tretman. Želi reći da što se tiče događaja, VD sve oprašta , ne bi mu nikada naudio niti nešto loše učinio.

9. Svjedokinja UD u svojem iskazu na raspravi od 15. ožujka 2022. (list 116/2 do 117 spisa) je navela da su te večeri negdje oko 20,00 ili 21,00 sati, dok su bili za objedom izvanbračni suprug JD, njezin sin ZD i ona čuli nekakvu buku koja dopire sa hodnika, pa su JD i ZD izašli ispred stana vidjeti o čemu se radi a ona je izašla samo u hodnik njihovog stana, i vidjela je okrivljenika kako stoji na podestu ispred njihovog stana, možda na udaljenosti dva do tri metra od njihovih vrata. Njezin suprug ga je pitao u čemu je problem, što se dešava, a VD je držao ruke iza leđa i odgovorio je nešto u smislu da oni stvaraju buku, do kada će to činiti, a onda je počeo metalnim predmetom duljine 20 do 30 centimetra njoj nalik na brusač noževa, udarati njezinog supruga, prvo ga je udario po glavi u lijevu stranu u gornji dio čela i odmah ga je raskrvario, te ga je nastavio udarati sa ovim predmetom i to intenzivno brzim udarcima, udarao ga je po cijelom gornjem dijelu tijela, po rukama, po ramenima, po plećkama, po trbuhu, po njezinoj procjeni sigurno je bilo oko 20 udaraca. Dok ga je okrivljenik tako udarao, njezin suprug je držao glavu prema dolje i skrivao ju je rukama a krv mu je išla. ZD je sve to vidio, a onda se je povukao u svoju sobu te je provirujući kroz vrata svoje sobe vrištao i plakao i vikao "molim te prestani, prestani tući". Kada je VD tukao njezinog supruga, njezin suprug se povukao u stan, a VD je ušao za njim udarajući ga tako da su praktički obojica bili u hodniku. Dok je udarao njezinog supruga VD je razbio i portafon, ali ne može reći da li je to bilo namjerno ili slučajno dok ga je udarao. Ona je htjela zaštititi svojeg supruga pa je počela gurati VD van iz njihovog stana, a onda je on i nju tri puta sa istim ovim metalnim predmetom udario po desnoj plećki. Od svih ovih udaraca ona imala je samo podljeve, djelatnici hitne pomoći su je pregledali ali je ona odbila ići u bolnicu zbog ZD. Događaj je prestao na način da je Dubravkova supruga koja je stajala cijelo vrijeme njemu iza leđa na stubištu, rekla " VD, dosta je, vidiš što si uradio", na što se okrivljenik istu sekundu okrenuo i oboje su otišli gore. Po njezinoj procjeni cijeli ovaj događaj je trajao oko desetak minuta. Osim ovog portafona, okrivljenik ništa drugo nije razbio niti je razbijao po njihovom stanu. Nakon toga došla je policija koju je zvao ZD, došla je i hitna pomoć, ne sjeća se tko ju je zvao, možda policija. Hitna je pregledala i ZD i supruga i nju a onda su odvezli supruga. Uglavnom policija je brzo došla nakon što su ju zvali. Nakon ovog događaja kod ZD je nastupio veliki strah, a to zna jer joj je on sam rekao da ga je jako strah VD da i njega ne bi tako tukao, pa je tražio da ga se čeka pred haustorom kada bi dolazio i odlazio iz škole ili išao van i vraćao se. ZD je tri puta nakon događaja bio na tretmanu u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba, a dvije godine je odlazio u KBC Rebro i još uvijek ide, sve zbog ovog događaja. ZD je prije dok je imao pet godina išao na tretman u Polikliniku kratko neko vrijeme iz razloga što je teško podnio rastavu između nje i njegovog oca. Kada joj je predočeno da iz službene zabilješke o dojavi proizlazi da je ona zatražila policijsku intervenciju, navela je da je ZD nazvao policiju sa svojeg telefona a onda je njoj dao telefon pa je ona razgovarala sa policijom. Sve ovo što je ona ispričala to je i vidjela, a kada joj je predočeno da je njezin suprug rekao da ga je VD najprije svojom glavom udario u njegovu glavu i odgurnuo, odgovorila je da ona to nije vidjela, nego joj je to suprug poslije ispričao a ona valjda u tom trenutku još nije izašla u njihov hodnik. U ovom stanu gdje se dogodio događaj ona je došla živjeti sa izvanbračnim suprugom i ZD 2017., i od tada do predmetnog događaja okrivljenik je sigurno jedno sedam ili osam puta zatražio policijsku intervenciju govoreći im da oni u svojem stanu rade buku. Inače, sa okrivljenikom se nisu družili, ali kada bi se sreli normalno bi se pozdravili. Uglavnom odmah slijedeći dan nakon ovog događaja, okrivljenik i njegova supruga su odselili iz svojeg stana i ništa se više nije događalo, povremeno ih je znala vidjeti ali prođu jedni pored drugih jer se više ne pozdravljaju. Kada se dogodio ovaj događaj, okrivljenik i njegova supruga su bili obučeni u pidžamu i imali su kućne ogrtače.

10. Ispitan u svojstvu svjedoka, oštećeno dijete ZD u svojem iskazu na dokaznom ročištu 19. rujna 2019. opisalo je da je VD njihov susjed iz zgrade kojeg je poznavao iz viđenja. Kritični događaj odvio se u mjesecu siječnju ove godine te se sjeća da su čuli lupanje po ogradi na stubištu, metalnim predmetom, te su on JD i UD izašli na hodnik da bi vidjeli što se događa, pri čemu su on i JD stali ispred UD, došao je VD i počeo udarati JD po glavi, a on je pobjegao unutra u kuću i počeo vikati da netko pozove policiju obzirom nije znao što se događa, a okrivljenik je nastavio udarati JD po glavi i ušao njima u stan, te je dva ili tri puta udario UD, njegovu majku, i onda su ga nekako UD i JD uspjeli izgurati van i zaključati vrata. VD je JD jako udario po glavi te je bilo krvi svuda po podu, a on je pozvao policiju koja ih je ispitala a JD je išao u bolnicu na šivanje. VD je JD udario oko pet puta po glavi te je također udario UD dva do tri puta. Zna da je udarao i po ostalim predmetima pa je tako udario i po portafonu. Predmet kojim je udarao bio je nalik na brusač noževa. Preplašio se ovog događaja, a kako je ranije imao probleme sa spavanjem, a ovaj je događaj imao negativne posljedice, imao je poteškoća s poremećajem spavanja koji se pogoršao.

11. Analizirajući iskaze oštećenog djeteta ZD, svjedoka JD i UD te dovodeći ih u vezu s utvrđenjima koja proizlaze iz materijalnih dokaza, sud je iskaze sva tri ova svjedoka prihvatio kao istinite i vjerodostojne u odnosu na bitne okolnosti predmetnog događaja. Naime, svo troje svjedoka su u bitnom istovjetno, logično i životno iskazivali, svo troje su naveli da su čuli buku po stubištu, da su svjedok JD i dijete ZD izašli pred vrata njihovog stana, da je okrivljenik u rukama imao neki metalni predmet, te da je tim predmetom zadao udarce JD i pred vratima stana a išao je za njim i nakon što je svjedok se povukao u stan i dalje zadajući mu udarce. Također su svo troje svjedoka naveli da je svjedoku JD išla krv iz glave a što u konačnici ni sam okrivljenik ne osporava, te da je okrivljenik kada je za TD ušao u stan, udario i svjedokinju UD ovim predmetom po tijelu. Dakle iz iskaza svo troje svjedoka jasno proizlazi da je dijete ZD cijelo vrijeme bio prisutan događaju, a da je tome tako ne samo da proizlazi iz njihovih izričitih navoda nego iz činjenice da je dijete sve što je navelo u svojem iskazu istovjetno ispričalo i prilikom obrade u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. Tako je dijete u razgovoru sa psihologom 29. siječnja 2019. ispričalo kako je prije dva do tri tjedna doživio stresni događaj, bio je u stanu čuo je lupanje šipkom po metalnoj ogradi, mamin zaručnik je otišao vidjeti što je to, to je bio susjed koji je lupao. Susjed je napao maminog zaručnika, on je vidio kako ga susjed udara sa šipko, a nastavio ga je udarati i u stanu, a dva puta je udario i mamu sa šipkom, ali su ga mamin zaručnik i mama nekako uspjeli izgurati van i zatvoriti vrata. Dijete je izjavilo da se jako uplašio, bio je ljut, vidio je kako krv curi sa maminog zaručnika "cijeli hodnik je bio u krvi". Mobitelom je nazvao "112" i dao mami telefon da ona s njima priča, a on je otišao po ručnik za maminog zaručnika. Nakon toga "nije mu više svejedno prolaziti kroz haustor" boji se da bi susjed mogao i njega udariti, mama i mamin zaručnik ga sada prate kroz stubište do dvorišta. Imao je i noćne more nakon ovog događaja, ponekad mu se javljaju slike u mislima, kako susjed udara mamu. U zaključku psihijatra kao dijagnoza djetetu je postavljena reakcija na stres, te svjedočenje fizičkom napadu dječaku poznate osobe (susjeda) na majku i majčina zaručnika . U bitnom do istovjetnih saznanja došlo se i prilikom razgovora djeteta ZD sa psihologom Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 28.2.2019. Naime, dijete je i prilikom razgovora sa psihologom jasno opisao kritični događaj, opisao je kako je bio kod kuće i čuo je kako je očuh otvorio vrata jer je čuo lupanje , i očuha je susjed udario štangom, nakon čega se očuh povukao u stan a susjed je išao za njim, udario je očuha po glavi i leđima a i njegovu majku je udario po leđima. Kod djeteta je psihologica našla jasne pokazatelje traumatske prirode događaja (strah za majku) te reakcije "ljutnja, tuga, stanje šoka i osjećaja vrućine, lupanja srca i plać". Dijete je navelo da je osjećao veliki strah kada se sve to događalo, te da ga nakon događaja majka ispraća i dočekuje.

12. Iskaz svjedoka JD, UD i djeteta ZD u suglasju je i sa službenom zabilješkom o dojavi te medicinskom dokumentacijom za JD kao i nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka o ozljedama i mehanizmu nastanka ozljeda kod JD.

12.1. Tako iz službene zabilješke o dojavi i izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju proizlazi da je dana 8. siječnja 2019. u 23,14 sati u IV. Policijsku postaju od strane ŽD, supruge okrivljenika dojavljeno da se okrivljenik sukobio sa susjedom, a dolaskom na intervenciju policijski službenici su zatekli krv na podu hodnika u unutrašnjosti stana JD te su utvrdili da je JD imao povredu na lijevoj strani čela, a njegova izvanbračna supruga UD nije imala vidljivih ozljeda, a također je okrivljenik imao krvavu fleku na bjeloočnici, najvjerojatnije zbog puknuća kapilare u oku. Također su u izvješću policijski službenici konstatirali da su na mjesto događaja stigli i djelatnici hitne medicinske pomoći koji su JD prevezli u KBC Rebro na šivanje posjekotine. I

12.2. Iz medicinske dokumentacije na ime JD (list 16 do 17 spisa i list 24 spisa) je razvidno da je isti 9. siječnja 2019. poslije pola noći zaprimljen u Klinički bolnički centar Zagreb, u hitnu službu radi površinskih ozljeda glave, a za koje je izjavio da je fizički napadnut od strane susjeda oko 23:00 sati u kojem napadu je zadobio nekoliko udaraca metalnom šipkom po glavi, lijevom zapešću i po leđima. Iz bolničke prijave proizlazi da je nakon obrade TD dijagnosticirana površinska ozljeda glave, kontuzija toraksa i kontuzija lijeve šake. Iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka (list 47 do 51 spisa) je razvidno da je JD u predmetnom događaju zadobio ranu razderotinu u području lijeve strane čela duljine oko dva centimetra i diskretni kontuzijski biljeg leđa u području ispod lijeve lopatice, a što sve čini tjelesnu ozljedu. Vještak je naveo da je rana razderotina u području čela mogla nastati od udarca metalnom šipkom a isto tako je naveo da je i kontuzijski biljeg u području ispod lijeve lopatice mogao nastati udarcem metalnom šipkom. Vještak je naveo da se mehanizam nastanka ozljeda može uklopiti u iskaze svjedoka UD i djeteta ZD te iskaza JD.

13. U svojstvu svjedoka ispitana je ŽD supruga okrivljenog koja je na raspravi od 7. travnja 2026. navela kako je o predmetu ovog postupka već iskazivala pred ovim sudom, sjeća se tog iskaza i u potpunosti ostaje kod svega što je tada navela i nema ništa za dodati. U svojem iskazu na raspravi od 30. ožujka 2022. godine (list 145/2 do 146/2 spisa), svjedokinja je navela da su do 8. siječnja 2019. njezin suprug i ona živjeli na adresi [adresa] na drugom katu, a radi se o kući tipa manje zgrade u kojoj na prvom katu živi susjed JD i njegova izvanbračna supruga UD. Tog kritičnog događaja negdje iza 23 sata njezin suprug koji je inače srčani bolesnik je otišao do ulaznih vrata u zgradu kako bi provjerio da li su vrata otključana. Naime, to je učinio iz razloga što su JD i UD pokvarili interfon, a budući je njezin suprug srčani bolesnik i zna tražiti medicinske intervencije, uvijek bi bio u strahu da neće čuti portafon kada dođe hitna, pa je i ovu večer iz tog razloga otišao provjeriti da li su vrata otključana. Uglavnom njezin suprug je prije nego je izašao uzeo manju aluminijsku cjevčicu koja se stavlja kao potpora cvijeću, a to je učinio iz razloga što je imao strah od susjeda JD, a strah je imao zbog toga što je JD često vulgaran, bezobrazan, bahat, a imaju saznanja i da je konzument opojnih droga, s tim da nikada fizički nije nasrtao na njezinog supruga osim ovog predmetnog događaja. Uglavnom suprug je sišao do ulaznih vrata i ista su ponovno bila zaključana pa ih je on otključao, a kada se penjao po stepenicama do njihovog stana negodovao je u smislu da je govorio da su vrata opet zaključana, i udarao je rukom po gelenderu. Kada je njezin suprug bio ispred Martinovog stana, iz stana je izletio JD i počeo vikati njezinom suprugu "koji je tebi k", te mu je opsovao mater. Nakon toga JD je sa svojom glavom udario njezinog supruga u njegovu glavu, a njezin suprug je u tom trenutku imao ruke iza leđa jer nije želio sukob. Međutim, onda je njezin suprug rukama obujmio JD kako bi ga zaustavio u napadu i tu su se njih dvojica naguravali od zida do zida na tom prostoru ispred Martinovog stana. Od tog naguravanja i sukoba njezinom suprugu je krenula krv iz oka, a JD sa čela. Kada je suprug vikao zašto su opet zaključali vrata, on je to vikao njoj, a onda kada je čula da je JD izletio iz svojeg stana, i ona je izašla iz svog stana i onda je vidjela ovo što je ispričala da je JD naletio na njezinog supruga i da je došlo do njihovog naguravanja i krvarenja. Upitana da li je još netko bio prisutan ovome što je ispričala, odgovorila je da je u jednom trenutku vidjela kako je iz hodnika Martinovog stana ženska ruka primila vrata Martinovog stana odnosno vrata su bila otvorena, pa je ona vidjela tu žensku ruku kako u ruci drži neki predmet, ne zna o kakvom predmetu se radilo, ona je pomislila da je nož. Tada su se suprug i ona počeli povlačiti prema njihovom stanu jer se ona u međuvremenu isto bila spustila na polovicu stepenica. JD je trčao za suprugom i za njom, ali su oni pobjegli u stan i zaključali se. Sa JD i UD je viđala da povremeno živi Mirelin sin iz nekog drugog braka, ali ovu večer prilikom ovog događaja ona nije vidjela dijete. Ovom prilikom ona nije vidjela da bi njezin suprug ovom aluminijskom cijevi koju je držao u ruci udario JD. Smatra da je JD izletio iz svog stana i napao njezinog supruga jer mu je smetalo što je njezin suprug glasno negodovao. Njezin suprug i ona su prije ovog događaja više puta tražili policijsku intervenciju iz razloga što su susjed A i UD narušavali javni red i mir na način da su po noći znali vikati, ulaziti i izlaziti iz kuće, lupati vratima na ulazu i slično. Kada bi tražili policijsku intervenciju, policijski službenici bi došli i napravili zapisnik, ali se nikada ništa nije dogodilo, Martinov otac je bio načelnik PUZ-a i čak je njima znao telefonirati i reći evo sad će doći moji. Nakon ovog predmetnog događaja, kada su suprug i ona ušli u svoj stan, ona je odmah zvala policiju, oni su rekli da je već netko tražio policijsku intervenciju i uglavnom policijski službenici su došli i obavili razgovor najprije kod J, a onda su došli kod njih. Uglavnom odmah to jutro suprug i ona su se iselili iz stana jer ih je bilo strah JD. Nakon toga su uz pratnju policije slijedeća dva dana dolazili u stan kako bi iznijeli najnužnije stvari, a nakon toga odu dva puta mjesečno da prozrače stan, i svaki puta imaju u pratnji čovjeka da ih čuva kojeg su oni sami angažirali. Kada se dogodio ovaj događaj, zajedno sa policijskim službenicima je došla i hitna pomoć i oni su pregledali njezinog supruga, rekli su da suprug može ići na hitnu pomoć u bolnicu, ali on nije htio nego je drugi dan otišao doktoru budući mu je oko krvarilo i utvrđeno je da ima ozljedu oka. Uglavnom tu večer kada su se JD i UD vratili sa hitne, JD je ponovno u tri sata lupao na vrata njihovog stana i vikao suprugu "šupčino, izađi van ako si hrabar" te je rekao "jebat ću ti ženu". Uglavnom ona je tada ponovno tražila policijsku intervenciju zbog ovakvog Martinovog ponašanja, policijski službenici su došli i obavili razgovor sa njima i sa JD u njegovom stanu. Upitana da li je podnesena kakva kaznena ili prekršajna prijava vezano za ovo njezino traženje policijske intervencije i prijavu JD, odgovorila je da nije. Ne zna od kada je JD živio u ovom stanu no zna da je živio i prije 2010. kada su suprug i ona doselili u njihov stan. Koliko se sjeća negdje 2018. godine JD nije boravio u stanu šest mjeseci to jest oni ga nisu vidjeli šest mjeseci, u stanu je bila samo UD, a povremeno sa njom je bio i njezin sin ZD, i tada je bio mir u kući. 2016. i 2017. godine u Martinovom stanu su živjeli njegovi podstanari te su suprug i ona i onda znali tražiti policijsku intervenciju jer bi isto bila buka, a i zbog toga što podstanari u stanu nisu imali prijavljeno prebivalište. Suprug i ona su bili u dobrim odnosno u korektnim odnosima sa JD sve do negdje 2018. godine, a onda kada je doselila UD nisu više bili u korektnim odnosima iz razloga što je buka postajala veća u njihovom stanu. Ovu večer kada se dogodio ovaj događaj, ona uopće nije vidjela dijete ZD. Kada joj je predočeno da u svojim iskazima JD i UD terete njezinog supruga da je on svojom glavnom udario JD kao i nekim drugim metalnim predmetom te da je tom događaju bilo prisutno dijete ZD, odgovorila je da to nije istina, po njezinom mišljenju oni tako govore jer bi htjeli za sebe ishoditi neku imovinsku korist u vidu naknade štete. Osim toga vodi se ostavinski postupak u svezi naknadno pronađene imovine, a nasljednici su Martinov otac i njezin suprug, uz još neke druge nasljednike.

13.1. Iz ovakvog iskaza svjedokinje ŽD jasno proizlazi da je usmjeren na otklanjanje kaznene odgovornosti okrivljenika obzirom da joj je suprug pa je to i razumljivo. Naime, ista je neistinito opisala dinamiku sukoba između okrivljenika i svjedoka JD, navodeći da je svjedok JD svojom glavom udario njenog supruga u glavu, a onda je njen suprug kako bi JD zaustavio u napadu istoga obujmio pa da su se njih dvojica tu naguravali od zida do zida ispred Martinovog stana, i da je onda njenom suprugu krenula krv iz oka, a JD sa čela. Jednako tako neistinito tvrdi da okrivljenik nije metalnim predmetom koji je imao u ruci udarao svjedoka JD a tvrdi da uopće nije vidjela dijete ZD da bi bio prisutan događaju. U svojoj obrani okrivljenik je u bitnom istovjetno kao i njegova supruga naveo, i on tvrdi da je JD najprije nasrnuo na njega i da se on počeo braniti pa su se tako sudarili glavama, tvrdi da on uopće nije za JD ušao u stan te da ne vjeruje da ga je uspio udariti ovom šipkom koju je imao u ruci , te da nije udario ni Martinovu izvanbračnu suprugu UD, a isto tako tvrdi da dijete ZD nije bio prisutan događaju, tj. sukobu između JD i njega. Ovakve navode svjedokinje ŽD kao i okrivljenika, sud nije prihvatio kao vjerodostojne jer su suprotni, međusobno istovjetn im, uvjerljivim, životnim i logičnim iskazima svjedoka JD, UD i djeteta ZD. Sud smatra da su i okrivljenik i njegova supruga ŽD svojim iskazima htjeli prikazati da je okrivljenik u predmetnom događaju napadnut od strane JD te da je on žrtva Martinovog napada, i da u događaju nije bilo nikakvog okrivljenikovog protupravnog postupanja niti ima mjesta odgovornosti za kazneno djelo za koje se okrivljenik tereti jer da, prema njihovim iskazima, dijete nije vidjelo događaj. Međutim, kao što je već navedeno, iz iskaza samog djeteta ZD proizlazi da je dijete sve vidjelo a to proizlazi iz iskaza svjedoka TD i UD te rezultata obrade djeteta u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, a isto tako iz iskaza svjedoka JD i UD nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik vidio da je dijete ZD cijelo vrijeme bilo prisutno i da je dijete vidjelo cjelokupni događaj, štoviše oboje svjedoka su naveli da mu je dijete vikalo nešto u smislu "nemoj, nemoj, prestani tući".

14. Dakle na temelju svega iznijetog sud je našao dokazanim da je u predmetnom događaju okrivljeni VD u nazočnosti djeteta ZD izvršio sve radnje opisane u izreci presude i tako ostvario obilježja kaznenog djela zlostave djeteta. Naime, okrivljenik je u nazočnosti djeteta metalnim predmetom po glavi i tijelu udario njegovog očuha JD a potom i djetetovu majku UD kada je priskočila u pomoć, pa je uslijed svega dijete vikalo i molilo ga da prestane s napadom. Ovakvi svojim postupanjem okrivljenik je zlostavio dijete ZD jer je kod istog izazvao psihičku bol i neugodu jačeg intenziteta. Naime, dijete se je ustrašilo te je iz straha vikalo i molilo okrivljenika da prestane s napadom, uzelo je i telefon kako bi zatražio policijsku intervenciju, a nakon događaja budući da je dijete i dalje bilo u strahu od okrivljenika bio je i u obradi u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba a također je zbog straha koji je i dalje osjećao od okrivljenika, od majke i očuha tražio da dolaze po njega u školu, da ga sačekuju pred haustorom i uvedu u stan ako bi npr. bio vani. Tijekom obrade u Poklonici, dijete je također govorilo o strahu od okrivljenika i traumatskom doživljaju predmetnog događaja a što je u konačnici nakon provedene obrade i dijagnosticirano kod djeteta. Okrivljenik je bio svjestan prisutnosti djeteta predmetnom događaju, vidio je da je dijete cijelo vrijeme tu, i da sve to sluša i gleda, bio je svjestan i reakcije djeteta na sve to jer je dijete vikalo da prestane s napadom, i kao odrasla i zrela osoba okrivljenik je bio svjestan da ovakvim svojim ponašanjem ugrožava pravilan psihofizički rast i razvoj djeteta ZD, pa je pristao na to, dakle postupao je s neizravnom namjerom.

15. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne koju bi trebalo primijeniti prema okrivljeniku, sud je uzeo u obzir slijedeće okolnosti. Okrivljenik je u dobi od 63 godine i živi socijalno prihvatljivim načinom života, cijeli svoj radni vijek je radio i na taj način osiguravao sredstva za svoju egzistenciju a sada je u mirovini i osim mirovine od 800,00 eura nema drugih prihoda. Prema izvodu iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljenik do sada nikada nije osuđivan ni za kazneno djelo ni za prekršaj, što pokazuje da se radi o osobi čiji način života je usklađen sa zakonskim normama . Sve navedene okolnosti sud je okrivljeniku cijenio olakotnim. Olakotnom sud je okrivljeniku cijenio i okolnosti u kojima je došlo do počinjenja kaznenog djela. Naime, sud smatra da su počinjenju kaznenog djela doprinijeli i narušeni sustanarski i susjedski odnosi između okrivljenika i djetetovog očuha JD i njegove izvanbračne supruge UD, a vezano za zaključavanje zajedničkog ulaza u zgradu u kojoj svi žive, a što je i kritične zgode bio povod fizičkom sukobu između okrivljenika i djetetovog očuha JD te cjelokupnog događaja.

15.1. Otegotnih okolnosti sud nije našao.

16. Razmatrajući sve navedene olakotne okolnosti, te izostanak otegotnih okolnosti, sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, no sud smatra da izrečenu kaznu zatvora nije nužno i neposredno izvršiti, obzirom da je okrivljeniku u njegovih 63 godine ovo prvo kazneno djelo koje je počinio te s obzirom na njegovu životnu dob, kao i protek vremena od počinjenja kaznenog djela, a nakon predmetnog događaja supruga i on su se odselili iz stana u kojem su živjeli i tamo ne žive već šest godina, pa je okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu, određujući da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će se ovakvom osudom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne prevencije tako i u pravcu generalne prevencije.

17. Obzirom da je okrivljenik proglašen krivim, sud je odlučio da je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP, a koji troškovi se odnose na troškove provedenog sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 185,81 eura te na paušalnu svotu u iznosu od 250,00 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 10. travnja 2026. godine

Sudac za mladež:

Ika Peranović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu KMP-DO-222/2019

2. okrivljeni VD, [adresa]

3. branitelj okrivljenika, odvjetnik Ivica Mazalin

4. oštećeni ZD, [adresa]