REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-934/2021-23

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja Distributivni centar za voće i povrće d.o.o., OIB: 41637711898, Velika Gorica, Rakitovec 244b, kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Vuković, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Pilareva 18/II, protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, radi poreznog nadzora, 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/20- 01/320, URBROJ: 513-04-21-2 od 26. veljače 2021. i porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija KLASA: UP/I-471-02/20-01/72, URBROJ: 513-07-22-20-2 od 9. srpnja 2020. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 eura (šest tisuća dvjesto pedeset eura).

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/20-01/320, URBROJ: 513- 04-21-2 od 26. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija KLASA: UP/I-471-02/20-01/72, URBROJ: 513-07-22-20-2 od 9. srpnja 2020. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 2.525.942,03 kn.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome ističe da ne postoji niti jedan zakonom utvrđeni razlog iz članka 125. Općeg poreznog zakona da se zaključni razgovor s poreznim obveznikom ne obavi. Navodi da mu je onemogućavanjem zaključnog razgovora onemogućeno da poreznom tijelu predoči dokumentaciju koja bi bitno utjecala na rezultate nadzora i u konačnici na odluku istog. Dodaje da je službena osoba imala pravo doći u njegove poslove prostorije i obaviti zaključni razgovor uz poštivanje svih propisanih mjera zaštite. Smatra da je netočna tvrdnja prvostupanjskog tijela da se zaključni razgovor može obaviti telefonskim putem. Iznosi da tuženik u drugostupanjskom rješenju priznaje da jedna od obveznih radnji u ovom postupku (završni razgovor) nije obavljena, ali da tu činjenicu neosnovano pokušava opravdati Odlukom Vlade Republike Hrvatske, Uputama Ministra uprave, Odlukom Ministarstva financija Republike Hrvatske čime suspendira odredbe članka 125. Općeg poreznog zakona bez ikakve pravne osnove. Nadalje navodi da porezno tijelo nije utvrdilo je li kupac ELSTAR JABUKA j.d.o.o. koristio pravo na odbitak pretporeza. Dodaje da prema njegovim informacijama kupac to pravo nije koristio te nije niti mogao izdati potvrdu da je izvršio ispravak odbitka pretporeza. Pita se je li on u slučaju nemogućnosti kupca da izda navedenu potvrdu iz razloga što pravo nije koristio dužan platiti porez na korist koju nije ostvario i to samo zato da bi forma zakona bila ispunjena? Mišljenja je da zbog načela gospodarskog tumačenja poreznih propisa koje daje prednost sadržaju, a ne formi, porezno tijelo nije imalo pravnog osnova mu nametnuti poreznu obvezu prije nego što je utvrdilo sve činjenice koje bi činile opravdanom nametnutu poreznu obvezu. Napominje da tuženik nije utvrdio pravo stanje stvari i sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Vezano za pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 7.434,30 kn opisuje da prvostupanjsko tijelo svoju odluku obrazlaže da je on znao ili morao znati da PDV iskazan na navedenim računima dobavljač nije platio, a što po mišljenju prvostupanjskog tijela proizlazi iz činjenice da je on blisko surađivao s trgovačkim društvom ELSTAR JABUKA j.d.o.o. Ističe da poslovna suradnja ni na koji način ne daje osnovu za zaključak da je on znao ili morao znati da njegov dobavljač nije prijavio niti platio PDV. Iznosi da unatoč poslovnim odnosima s navedenim društvom on nema mogućnosti uvida u njegovo knjigovodstvo niti mogućnost provjere i kontrole prijave i obračuna poreza. Nastavlja da je Europski sud u odlukama C-80/11, C-142/11, C-373/12, C-642/11 i brojnim drugim zauzeo pravno stajalište da porezna uprava od poreznog obveznika ne može zahtijevati da provjerava je li njegov dobavljač ispunio svoje obveze prijavljivanja i plaćanja PDV-a. Opisuje da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo mu poreznu obvezu iz razloga što je netočno utvrdilo da je poslovao s povezanim društvima koja su između sebe samo izdavala račune bez predaje robe, a sve s namjerom prijevarnog izbjegavanja plaćanja PDV-a. Navodi da u odnosu predmetnih društava nema niti jednog elementa propisanog člankom 46. Općeg poreznog zakona na temelju kojeg bi se društva smatrala povezanima. Dodaje da je neosnovan nalaz poreznog tijela, a kasnije prihvaćen i po tuženiku, da su svi sudionici u lancu izdavanja računa povezane osobe u vidu fizičke osobe RIK. Iznosi da je pogrešno i netočno prvostupanjsko tijelo utvrdilo da u pravnim poslovima između Zagrebački voćnjaci PZ, njega i ELSTAR JABUKA j.d.o.o. nije došlo do prodaje robe. Napominje da je porezno tijelo propustilo utvrditi da se roba koja je predmet prodaje prije kupnje od strane njega nalazila uskladištena u njegovim hladnjačama i to kao vlasništvo Zagrebačkih voćnjaka PZ. Ističe da je nakon prodaje ostala u hladnjačama u kojima se nalazila i prije prodaje. Iznosi da je predmetnu robu zatim prodao društvu ELSTAR JABUKA j.d.o.o., ali koji ju je ostavio uskladištenu u njegovim hladnjačama. Nastavlja da je prodajom ustupljeno vlasništvo robe bez premještanja same robe te da stoga dokumentacija o otpremi robe nije niti mogla biti izdana niti je bila potrebna. Obrazlaže da on sa Zagrebačkim voćnjacima PZ ima zaključen Ugovor o poslovnoj suradnji kojim je u članku 6. ugovoreno da Zagrebački voćnjaci PZ koriste 69% kapaciteta njegovih skladišnih i rashladnih prostora. Ističe da je on postupao u dobroj vjeri. Opisuje da je od strane Porezne uprave kod poreznog obveznika Zagrebački voćnjaci PZ obavljen nadzor za razdoblje od 1. prosinca 2014. do 31. svibnja 2015., a da je kod poreznog obveznika ELSTAR JABUKA j.d.o.o. obavljen nadzor PDV-a za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 28. veljače 2018., da su poreznim nadzorom analizirane međusobne transakcije poreznih obveznika Zagrebački voćnjaci PZ, njega, ELSTAR JABUKA j.d.o.o. i [obrt] te da u izvršenom nadzoru nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. Navodi da je utvrđeno da se kupoprodaja jabuka vrši između osoba koje su korisnici zajedničke hladnjače Poljoprivredne zadruge Zagrebački voćnjaci i da se jabuke u istoj skladište te da prilikom izdavanja računa za isporuku istih ne dolazi do fizičke manipulacije istim. Dodaje da je, s obzirom da u poreznom nadzoru za 2018. nisu utvrđene nikakve nepravilnosti, nastavio poslovati s navedenim osobama po istom modelu u uvjerenju kako je isti potpuno ispravan i zakonit. Iznosi da Porezno tijelo u poreznom nadzoru za 2018. u identičnoj situaciji postupa na suprotan način i cijeli poslovni proces proglašava prijevarnim. Napominje da je, cijeneći činjenicu da se oslonio na model poslovanja koji je kao zakonit i ispravan potvrđen od strane poreznog tijela, da je poslovao s poreznim obveznicima ELSTAR JABUKA j.d.o.o. i Zagrebački voćnjaci PZ kod kojih u poreznom nadzoru nisu utvrđene nikakve nepravilnosti vezano za PDV, razvidno da nije znao niti mogao znati da zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a neće biti plaćen. Ističe da u presudama C-80/11 i C-142/11 i rješenju broj C- 33/13 Europski sud zauzeo pravno shvaćanje da porezna uprava ne može zahtijevati od poreznog obveznika da provjeri je li izdavatelj računa za robu ispunio svoje obveze prijavljivanja i plaćanja PDV-a. Smatra da analognim tumačenjem navedenog pravnog shvaćanja on kao prodavatelj nije bio dužan provjeravati je li kupac ELSTAR JABUKA j.d.o.o. izvršio prijavu i plaćanje porezne obveze. Opisuje da on kao skladištar robe koja je bila predmet kupoprodaje je znao da ona postoji na skladištu i da joj se vlasnici mijenjaju sklapanjem kupoprodaje te da se je u dobroj vjeri oslonio na model poslovanja kojeg je porezno tijelo ranije utvrdilo pravilnim i zakonitim. Navodi da mu je porezno tijelo omogućilo zaključni razgovor tada bi na temelju dokumentacije o prijemu na čuvanje i skladištenje robe razjasnio nejasnu činjenicu o smještaju i kolanju robe te je li i na koji način je došlo do isporuke iste prilikom prodaje. Dodaje da se tuženik poziva na članak 127. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost iako ni porezno tijelo ni tuženik nisu na temelju valjanih dokaza utvrdili da je on sudjelovao u poreznoj prijevari, a koja je i kazneno djelo. Ističe da nije obrazloženo koje njegove radnje imaju obilježja porezne prijevare. Mišljenja je da nije bilo propisanih uvjeta ni za primjenu članka 127. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti niti presuda Suda EU u predmetima C-439/04 i C-440/04, s obzirom da se u ovom slučaju radi o vezanim isporukama dobara među hrvatskim poreznim obveznicima, gdje roba još nije isporučena krajnjem kupcu, zbog čega nije nastala nikakva šteta za državni proračun jer su transakcije porezno neutralne i nitko nije ostvario pravo na povrat PDV-a niti je isti bilo kome isplaćen. Smatra da je postupanje tuženika protivno zaključku presude Suda EU u predmetu C-712/17, jer u situaciji kada isti smatra da do isporuke nije došlo, njemu nije omogućio umanjenje PDV-a po vezanim izlaznim računima čime je narušena neutralnost PDV-a. Ukazuje da se na te njegove žalbene navode tuženik uopće nije osvrnuo. Predlaže poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nakon što je razmotrio tužbu smatra da ona nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis te u spis tuženika te su održana ročišta, a na jednom je saslušana odgovorna osoba tužitelja RI.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nesporno je da su tužitelju prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 2.525.942,03 kn.

7. Sporno je, je li to pravilno utvrđeno.

8. U zapisniku Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, Službe za nadzor, Odjela za nadzor PDV-a KLASA: 471-02/20-01/45, URBROJ: 513-07-22-20-16 od 15. svibnja 2020., među ostalim, navedeno je da je utvrđeno da do međusobnih isporuka dobara nije niti došlo iz razloga što prema podacima evidentiranim u podnijetom Godišnjem financijskom izvještaju poduzetnika za 2018. obrt [obrt], koji je s obzirom na datume izdavanja računa, prvi u lancu isporuka, nije imao evidentirane biološke imovine, pa shodno tome nije imao voćnjake za vlastitu proizvodnju. Dodano je da, također, u podnijetim prijavama PDV-a nema prijavljenih stjecanja dobara unutar EU, a da su tuzemne primljene isporuke evidentirane u vrijednosti nešto manjoj od vrijednosti računa primljenih od ELSTAR JABUKA j.d.o.o. Izneseno je da je računima izdanim od ELSTAR JABUKA j.d.o.o. prema obrtu RIK zatvoren krug trgovanja (izdavanja računa) te da bi dobra 31. prosinca 2018. trebala biti u skladištu obrta [obrt], međutim, da isti nema evidentiranih zaliha trgovačke robe niti skladišni prostor za istu. Nastavljeno je da jedino tužitelj ima raspoložive kapacitete, ali da prema poslovnoj dokumentaciji i provedenim knjiženjima iste nije davao u zakup. Zaključeno je da je nadzorom nesporno utvrđeno da je tužitelj izvršio odbitak pretporeza na temelju računa povezanog društva Zagrebački voćnjaci PZ, koje društvo je za ista dobra primilo račune od obrta [obrt], a isti od trgovačkog društva ELSTAR JABUKA j.d.o.o, koje navedene isporuke nije iskazalo u PDV prijavama, te PDV nije platio, da je nad trgovačkim društvom ELSTAR JABUKA j.d.o.o. zaključen stečajni postupak te da je društvo brisano iz registra Trgovačkog suda 7. veljače 2020., da su sva četiri društva međusobno povezana preko OIK, da su tužitelj i Zagrebački voćnjaci PZ povezana društva, jer su Zagrebački voćnjaci PZ jedan od osnivača i član tužitelja, da je poslovne knjige tužitelja, obrta [obrt] i Poljoprivredne zadruge Zagrebački voćnjaci vodila ista osoba, da je tužitelj za dobra na temelju ulaznih računa dobavljača Zagrebački voćnjaci PZ izdao račune trgovačkom društvu ELSTAR JABUKA j.d.o.o. koje je bilo prvo u lancu izdavanja računa čime je krug izdavanja računa zatvoren, da nije predočena dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi čime je krug izdavatelja računa zatvoren, da tužitelj tijekom nadzora nije predočio dokaze da je primio dobra od dobavljača Zagrebački voćnjaci PZ prema navedenim računima odnosno da nije predočena dokumentacija o manipulaciji robom i transportu robe. Nastavljeno je da iz svega navedenog proizlazi da je izdavanjem navedenih računa od strane obrta [obrt] i Zagrebačkih voćnjaka PZ preko trgovačkog društva ELSTAR JABUKA j.d.o.o. ponovno do obrta [obrt] bila namjera prijevarno izbjegavanje plaćanja PDV- a gdje je izdavatelj računa trgovačko društvo ELSTAR JABUKA j.d.o.o. iskazalo PDV na izlaznim računima koju obvezu nije iskazalo u prijavama PDV-a, pa PDV nije plaćen. Navedeno je da je na temelju tih računa navedeno trgovačko društvo omogućilo primatelju računa povezanom obrtu [obrt], kao i ostalima u nizu (Zagrebačkim voćnjacima PZ i tužitelju) korištenje prava na odbitak pretporeza na temelju računa prema kojima je PDV ostao neplaćen. Dodano je da je iz činjenica utvrđenih nadzorom i navedenih u zapisniku vidljivo da je došlo do prijevarne utaje, da su transakcije koje su provedene kod poreznog obveznika povezane s utajom te da je iz objektivnih okolnosti porezni obveznik ili znao ili je morao znati da sudjeluje u prijevarnoj utaji.

9. U prvostupanjskom poreznom rješenju se pozivajući na utvrđenja iz zapisnika otklanjaju navodi iz prigovora navodeći da cjelokupno poslovanje poreznog obveznika s povezanim društvima od kojih je i trgovačko društvo ELSTAR JABUKA j.d.o.o. detaljno je prethodno opisano iz čega jasno proizlazi da je porezni obveznik bio blisko povezan s navedenim trgovačkim društvom te da je znao i morao znati na koji način isti posluje jer se radi o osmišljenoj kružnoj prijevari, organiziranoj od strane povezanih osoba, u kojoj jedan od sudionika iskazani PDV na računima ne iskaže u prijavama PDV-a i ne uplati dok sljedeći u nizu odbija pretporez. Dodano je da je rezultat manje uplaćeni iznos PDV-a u proračun Republike Hrvatske. Istaknuto je da povezanost sudionika opisanih transakcija potvrđuje i činjenica da je porezni obveznik u posjedu zapisnika o obavljenim poreznim nadzorima kod ELSTAR JABUKA j.d.o.o. i Zagrebački voćnjaci PZ, iz kojih iznosi podatke u svome prigovoru. Izneseno je da je porezni obveznik bio dužan dokumentirati fizičku manipulaciju robom odnosno porijeklo robe i stvarnu isporuku iste kao osnovni uvjet za odbitak pretporeza.

10. U osporavanom rješenju tuženika navedeno je da kako je u ovom postupku temeljni razlog za nepriznavanje pretporeza sudjelovanje tužitelja u prijevarnim radnjama, nije odlučno je li došlo do izdavanja i evidentiranja računa koji su formalno valjani, već je odlučno pitanje je li tužitelj kao porezni obveznik znao ili trebao znati je li došlo do isporuke od strane društava koja su izdala račune ili nije došlo do isporuka. Dodano je da je nesporno u ovom postupku da je tužitelj imao poslovne odnose s poreznim obveznicima koji su sudjelovali u kružnim prijevarnim radnjama te da je tužitelj po ispostavljenim računima priznavao pravo na odbitak pretporeza. Izneseno je da je također razvidno da su određeni porezni obveznici u predmetnom lancu trgovanja odnosno izdavanja računa izbjegli plaćanje poreza na dodanu vrijednost putem nepodnošenja ispravne prijave poreza na dodanu vrijednost, a čime je nastala šteta za državni proračun. Nastavljeno je da s druge strane kolanje i transport roba nije utvrđeno te da, također, u takvim lancima izdavanja računa prvostupanjsko tijelo nije pronašlo razumnu osnovanost u smislu gospodarskih očekivanja takvih transakcija. Opisano je da je nesporno da je tužitelj imao poslovne odnose s poreznim obveznicima koji su sudjelovali u kružnim prijevarnim radnjama, da je tužitelj po ispostavljenim računima priznavao pravo na odbitka pretporeza. Ukazano je da se predmetne porezne obveze temelje na nedostacima poslovne dokumentacije dobavljača koja nije bila kompletna i vjerodostojna te na sudjelovanju u prijevarnim radnjama. Istaknuto je da su za valjanu kvalifikaciju prijevarnih utaja i osporavanja prava na odbitak pretporeza odlučne činjenice da je došlo do prijevarne utaje, da je sporna transakcija povezana s prijevarnom utajom te je li porezni obveznik ulaskom u transakciju znao ili je morao znati da je ista povezana s prijevarnom radnjom. Posebno naglašava da je porezno tijelo utvrdilo da su svi sudionici u lancu izdavanja računa povezane osobe u vidu fizičke osobe OIK. Zaključeno je da su, kako je riječ o povezanosti osoba, svi sudionici imali jasna saznanja o namjerama i svrsi lančanog izdavanja računa, a bez stvarnog kolanja i isporuke dobara. Napomenuto je da je pregledom poslovne dokumentacije kod navodnih dobavljača jasno utvrđeno da nema dokaza o isporukama dobara.

11. Iz ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog 3. travnja 2015. između tužitelja, Zagrebački voćnjaci PZ i PZ Međimurski voćnjaci utvrđeno je da ugovorne strane suglasno konstatiraju da postoji zajednički interes za zajedničku izgradnju i opremanje U.L.O. hladnjače, da je predmet tog ugovora poslovna suradnja na izgradnji i opremanju U.L.O. hladnjače na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se tim ugovorom ugovorne strane obvezuju radi zajedničkog korištenja izraditi i opremiti U.L.O. hladnjaču kao nadogradnju postojećem objektu naziva "Distributivni centar – sortirnica". Nadalje, utvrđeno je ugovorne strane suglasno konstatiraju da je Ministarstvo poljoprivrede rješenjem KLASA: UP/I-320-10/14-01/01 URBROJ: 525- 07/0004-14-7 od 15. prosinca 2014. Zagrebačkim voćnjacima PZ priznalo status prve proizvođačke organizacije za voće i povrće, a da tužitelj ima upisano pravo građenja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je na toj čestici izgradio objekt "Distributivni centar – sortirnica", da je ishodio projektnu dokumentaciju za izgradnju II. faze distributivnog centra pod nazivom "U.L.O. hladnjača" te da je ishodio potvrdu glavnog projekta. Također, utvrđeno je da se ugovorne strane obvezuju kapacitete izgrađenog objekta zajedno sa sotirnicom i pakirnicom, u trajanju od 10 godina, zajednički koristiti za uskladištenje i čuvanje vlastitih proizvoda sve do plasmana na tržište i to u sljedećim omjerima: tužitelj 5% kapaciteta, Zagrebački voćnjaci PZ 69% kapaciteta i PZ Međimurski voćnjaci 26% kapaciteta.

12. Na ročištu 12. ožujka 2026. saslušana je odgovorna osoba tužitelja RI koji je iskazao da je on odgovorna osoba tužitelja od 1. siječnja 2010. Naveo je da je RIK bio upravitelj Zagrebačkih voćnjaka PZ 2018., a da je prije njega do veljače 2015. on sam bio upravitelj te zadruge. Dodao je da su Zagrebački voćnjaci PZ osnivači Distributivnog centra za voće i povrće d.o.o., a da je suradnja počela 1. siječnja 2010. Pojasnio je da su oni bili servis za prodaju te da su imali ugovor s trgovačkim lancima, jer je trgovačkim lancima trebala veća količina voća i povrća, pa mali proizvođači nisu mogli sklopiti ugovore s trgovačkim lancima. Iznio je da na početku nisu imali skladište, sve do 2012. Nastavio je da je RIK bio među proizvođačima voća te je imao najveću hladnjaču. Izjavio je da ne zna je li hladnjača bila u vlasništvu obrta ili trgovačkog društva ELSTAR JABUKA j.d.o.o. Opisao je da su Zagrebački voćnjaci PZ zadruga od 23 zadrugara i da je ona poslovala na temelju povjerenja, a da je sada je u stečaju. Istaknuo je da je stečajni upravitelj prodao udio koji su imali Zagrebački voćnjaci PZ u Distributivnom centru, a da se radilo oko 3%. Naveo je da su se, kako im je trebala kvalitetna hladnjača prijavili na natječaj 2015. za Europske potpore. Dodao je da je to bio zajednički projekt Zagrebačkih voćnjaka PZ i Distributivnog centra, jer oni nisu imali nasade. Iznio je da će nakon realizacije projekta Zagrebački voćnjaci PZ imati pravo na 69% kapaciteta u hladnjači. Nastavio je da su po tom projektu morali dokazati da imaju dovoljno nasada, a da su oni to dokazali nasadima koje su imali Zagrebački voćnjaci PZ. Napomenuo je da su u 11. mjesecu 2016. dobili sredstva po tom projektu, da je 2017. počela gradnja, a da je 2018. bila prva godina u kojoj je hladnjača bila u funkciji. Opisao je da su tamo vršili uslugu prijema robe, skladištenja, pakiranja i distribucije. Naglasio je da su 3. kolovoza 2018. dobili povrat sredstava, a da je kontrola vršena mjesec dana prije, pa su tada svakako postojali nasadi, jer su oni fizički provjeravani. Istaknuo je da su Zagrebački voćnjaci PZ u prosincu 2014. dobili status 1. proizvođačka organizacija u Republici Hrvatskoj pa je i tamo dokazano da postoji proizvodnja voća i povrća te da se to kontrolira godišnje. Naveo je da su taj status imali sve do 2020. odnosno 2021. Dodao je da su oni također 2018. dobili prvu ratu za Mjeru 9 ruralnog razvoja, a da se radi o novcima za proizvodnju, pa da su se i tada kontrolirali nasadi i promet. Ukazao je da su Distributivni centar i Zagrebački voćnjaci PZ imali suradnju 8 godina, da su nasadi svakako postojali te da nikada nije bilo problema s naplatom. Izjavio je da mu je poznato da je ELSTAR JABUKE j.d.o.o. kontrolirala porezna uprava 2017. i da je sve bilo u redu. Na poseban upit zna li ima li RIK voćnjake istaknuo je da je to znao jer je bio upravitelj Zagrebačkih voćnjaka PZ, da je po njima šetao te da je RIK dobivao poticaje. Na daljnji upit kada je sagrađena hladnjača u vlasništvu tužitelja te jesu li Zagrebački voćnjaci PZ koristili kapacitete te hladnjače odgovorio je da jesu i to tih 69% kapaciteta, a da ne zna jesu li koristili i dalje svoje hladnjače. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja ima li ugovorne i poslovne odnose pod istim ili sličnim uvjetima i s drugim pravnim ili fizičkim osobama kao što su to bili uvjeti u promatranoj 2018. odgovorio je da da. Na daljnji upit suda je li mu poznato kako su poslovali obrt [obrt] i ELSTAR JABUKA j.d.o.o. u 2018. odgovorio je da mu to nije poznato. Na daljnji upit suda je li RIK imao kakvu funkciju u Distributivnom centru odgovorio je da je bio u nadzornom odboru, a da ne zna koje je točno godine to bio.

13. Člankom 127. Zakon o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13., 99/13., 153/13., 148/13., 143/14. i 115/16.) propisano je da porezni obveznik koji obavlja u tuzemstvu isporuke dobara i usluga s pravom na odbitak pretporeza smatrat će se odgovornim ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili sljedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen (stavak 1.) te da će se, ako se sukladno stavku 1. toga članka utvrdi odgovornost poreznog obveznika, istome osporiti pravo na pretporez (stavak 2.).

14. Prema mišljenju ovog suda ne mogu se prihvatiti obrazloženja upravnih tijela. Naime, ne može se prihvatiti utvrđenje da je jedino tužitelj imao raspoložive kapacitete, ali da prema poslovnoj dokumentaciji i provedenim knjiženjima iste nije davao u zakup. Naime, iz ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog 3. travnja 2015. između tužitelja, Zagrebačkih voćnjaka PZ i PZ Međimurskih voćnjaka utvrđeno je da se ugovorne strane obvezuju kapacitete izgrađenog objekta zajedno sa sotirnicom i pakirnicom, u trajanju od 10 godina, zajednički koristiti za uskladištenje i čuvanje vlastitih proizvoda sve do plasmana na tržište i to u sljedećim omjerima: tužitelj 5% kapaciteta, Zagrebački voćnjaci PZ 69% kapaciteta i PZ Međimurski voćnjaci 26% kapaciteta. Nadalje, u okolnostima predmetnog slučaja kada su Zagrebački voćnjaci PZ svoje proizvode držali u U.L.O. hladnjači u vlasništvu tužitelja porezna tijela nisu trebala staviti na teret tužitelju da predoči dokumentaciju o transportu robe. Konačno, u poreznom postupku nije na dovoljno jasan i nedvosmislen način utvrđeno da je tužitelj znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena ostati neplaćen u smislu članka 127. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) riješiti kao u točki I. izreke, s time da će se u ponovnom postupku obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

16. Člankom 144. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.) te da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom (stavak 3.).

17. Kako je tužitelj uspio u sporu priznati su mu kao opravdani troškovi trošak sastava tužbe, trošak sastava podnesaka od 3. svibnja 2024. te troškovi zastupanja na raspravama 25. travnja 2024., 20. veljače 2026. i 12. ožujka 2026. sve u skladu s Tbr. 27. 1. i. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife te sve uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 18. Tarife odnosno po radnji 1.250,00 eura. Tužitelju nisu priznati previsoko zatraženi troškovi upravnog spora, a imajući u vidu da se prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točkama II. i III. izreke.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena, dok je žalba dopuštena protiv točaka II. i III. izreke ove presude Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku do 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. odvjetnik Domagoj Vuković – e. komunikacijom

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak – uz spis tuženika

3. U spis