Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-608/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆT, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom - iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-2090/2024-58 od 09. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ĆT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi ĆT proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine – prijevarom - iz članka 236. stavak 1.i 2. KZ/11 i dr. činjenično i pravno opisanih u izreci presude, te mu je za kaznena djela pod točkom 1. izreke pobijane presude, za kazneno djelo prijevare na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo krivotvorenja isprave na temelju članka 278. stavak 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude iznude u pokušaju na temelju članka 243. stavak 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora od 2 (dvije) godine, te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. listopada 2024. do 09. srpnja 2025.
2. Na temelju odredbe članka 158. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: ZKP) oštećenom JT dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 377.800,00 eura koji mu je optuženik dužan isplatiti u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude.
3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP te troškova i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Anamarije Udiljak, odvjetnice iz Zagreba, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Optuženik u žalbi navodi da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je sud nakon priznanja optuženika o krivnji za sva kaznena djela iz optužnice bio dužan provesti daljnje dokaze radi utvrđivanja što je iz obrane optuženika istinito, a što nije obzirom sam iskaz optuženika nije dovoljan za utvrđivanje krivnje optuženika, zatim jer je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude propustio dati ocjenu drugih dokaza, a posebice iskaza oštećenika JT, te protivno članku 459. stavak 5. ZKP nije dana ocjena proturječnih dokaza s obzirom sud nije dao osvrt u odnosu na provedene dokaze, osim iskaza samog optuženika. Međutim, nije u pravu optuženik da je prvostupanjski sud ostvario navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Naime, protivno tvrdnji da sud nije proveo daljnje dokaze iz spisa proizlazi da je nakon priznanja optuženika sud na raspravi izveo i druge dokaze čitanjem materijalnih isprava, te čitanjem iskaza oštećenog JT, te svjedoka LT, HT i KT, te pravilno zaključio da je priznanje optuženika potpuno i u skladu s ranije pribavljenim dokazima.
8. Nije u pravu optuženik da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude propustio dati ocjenu drugih dokaza, a posebice iskaza oštećenika JT, te da protivno članku 459. stavak 5. ZKP nije iznio ocjenu proturječnih dokaza. Naime, s obzirom da je priznanje optuženika u odnosu na sva kaznena djela potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima među strankama nema spornih činjenica, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 459. stavak 7. u vezi stavka 6. ZKP, pravilno u konkretnoj situaciji kada se optuženik o svim točkama optužbe očitovao na način da se smatra krivim, u obrazloženju presude naveo podatke iz stavka 6. članka 459. ZKP, jer niti nije dužan iznijeti analizu i ocjenu provedenih dokaza u smislu članka 459. stavak 5. ZKP, već je dužan samo obrazložiti odluku o kazni, što je i učinio.
9. Nije u pravu optuženik da je prvostupanjski sud bio dužan sukladno članku 435. ZKP upitati optuženika iz kojih razloga je izmijenio svoj raniji iskaz. Naime, optuženik u kaznenom postupku ima pravo sam odabrati način svoje obrane u tijeku cijelog kaznenog postupka, na što je upozoren u pouci o pravima, pa kada optuženik na raspravi u prisutnosti svog branitelja odluči izmijeniti svoje ranije očitovanje o krivnji i svoju obranu i izjaviti da se smatra krivim i iznijeti obranu koja predstavlja priznanje kaznenog djela, tada nije obveza suda propitivati optuženika o razlozima iznošenja ranijeg iskaz u odnosu na onaj iznesen na raspravi. Takva obveza suda odnosi se na situaciju kada optuženik izmijeni svoj iskaz u odnosu na raniji, u vezi spornih činjenica koje čine bitna obilježja kaznenog djela stavljenog mu na teret, što u ovom predmetu nije slučaj.
10. U odnosu na žalbu optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ukazuje se žalitelju na odredbu članka 464. stavak 7. ZKP prema kojoj žalbu iz ove žalbene osnove ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim. S obzirom se optuženik u odnosu na sve točke optužbe izjasnio da se smatra krivim, nije ovlašten osporavati utvrđene činjenice iz pobijane presude, pa ovaj drugostupanjski sud žalbene prigovore činjenične naravi neće razmatrati.
11. Nije u pravu optuženik da je zbog njegovih bolesti i poremećaja koji proizlaze iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu, postojala opravdana sumnja da je bio raspravno nesposoban i nesposoban shvatiti djelovanje priznanja kaznenih djela. Prvenstveno valja istaknuti da ne postoje nikakve proturječnosti između njegovog priznanja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teretu ovom kaznenom postupku i drugih dokaza koji su provedeni, jer su svi izvedeni dokazi, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, suglasni priznanju optuženika s obzirom da optuženika terete iskazi ispitanih oštećenika i svjedoka te pročitana materijalna dokumentacija. Osim toga, uvidom u raspravni zapisnik od 09. srpnja 2025. proizlazi da je optuženik u nazočnosti branitelja izjavio da želi izmijeniti svoje očitovanje o krivnji nakon čega se izjasnio da se smatra krivim za sva kaznena djela iz optuženice, nakon čega je u svom slobodnom izlaganju iznio obranu u kojoj je čak dao i razloge zbog kojih je kaznena djela počinio. Prema tome, s obzirom na iznijete okolnosti danog priznanja, činjenicu da je njegovo priznanje kaznenih djela suvislo, razumljivo i suglasno ranije pribavljenim dokazima, da je pri tome optuženik imao stručnu pomoć branitelja, nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je postojala opravdana sumnja u njegovu raspravnu nesposobnost.
12. Iako je optuženik naveo da žalbu podnosi i zbog odluke o kazni, navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže, no kako je njegova žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.
13. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni cijenio sve okolnosti u smislu članka 47. KZ/11 o kojima ovisi izbor vrste i visine kazne, pa je tako kao olakotno istom cijenio da je kazna djela priznao, da je otac četvero djece o kojima samostalno brine, da je narušenog zdravlja, te da je kazneno djelo iznude ostalo u pokušaju, dok je otegotnim cijenio što je u počinjenje kaznenih djela „uvukao“ i svoju maloljetnu djecu, da je višestruko osuđivana osoba, između ostalih, zbog istovrsnih kaznenih djela, te višestruko prekršajno kažnjavan, što dodatno upućuje na neusklađenost njegovog života s opće prihvaćenim društvenim normama. Imajući u vidu navedene okolnosti, te polazeći od stupnja krivnje, težine i posljedica kaznenih djela, prvostupanjski je sud optuženiku najprije utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kaznena djela pod točkom 1. izreke pobijane presude na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11 utvrdio mu je kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, na temelju članka 278. stavak 1. KZ/11 utvrdio mu je kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude na temelju članka 243. stavak 3. KZ/11 utvrdio mu je kaznu zatvora od 2 (dvije) godine, te je na temelju članka 51. KZ/11 optuženiku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvora od 18. listopada 2024. do 09. srpnja 2025.
14. I ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud, pravilno utvrdio i ispravno vrednovao sve okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje su važne za proces individualizacije kazne, te da je potom ispravno utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, a potom primjenom odredaba o stjecaju kaznenih djela pravilno optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, koja kazna je u svemu primjerena s obzirom na osobne okolnosti utvrđene na strani optuženika, težini i posljedicama počinjenih kaznenih djela, te propisanoj svrsi kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
15. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 10. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
