Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-Us-133/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Balenović, predsjednice vijeća te Sene Midžić Putigna i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OA zbog kaznenog djela iz članka 347. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2024., broj K-Us-41/2022-42, u sjednici održanoj 10. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2024. broj K -Us- 41/2022. na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. dalje: ZKP) optuženi OA oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, primanjem mita opisano i kažnjivo po članku 347. stavku 2. KZ/97.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio USKOK iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članak 468. stavka 1. točke 11. ZKP i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
2.1. Odgovor na žalbu USKOK-a podnio je optuženik po branitelju, odvjetniku Marku Ivici u Zagrebu u kojem ističe da tu žalbu smatra neosnovanom te predlaže da ju se odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.
3. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis predmeta je prije dostave sutkinji izvjestiteljici bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nisu osnovani paušalni žalbeni navodi iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11.ZK -a, kojima se ističe da prvostupanjski sud „o odlučnim činjenicama nije izložio razloge, odnosno ti razlozi su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, a u pogledu odlučnih činjenica postoji i znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza svjedoka i vještaka i samih tih iskaza odnosno danih nalaza i mišljenja“. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenica za zaključak da nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje je bio optužen. Nadalje, u toj presudi su u bitnome navedeni iskazi svjedoka i vještaka, kao i sadržaj nalaza i mišljenja vještaka, te ne postoji znatna proturječnost između tako iznesenog sadržaja tih dokaza i samih tih iskaza i vještačkih nalaza i mišljenja. U preostalom dijelu se žalbenim navodima polemizira sa razlozima kojima prvostupanjski sud obrazlaže svoja činjenična utvrđenja, pa se ocjenu takvih žalbenih navoda iznosi u dijelu ove drugostupanjske odluke koja se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Ovaj drugostupanjski sud je povodom žalbe državnog odvjetnika na temelju članka 476. stavak 1. ZKP, a po službenoj dužnosti ispitao pobijanu presudu te je našao da prvostupanjski sud nije počinio povrede odredaba kaznenog postupka navedene u točki 1. iste zakonske odredbe niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
7. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika niti iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, tu žalbenu osnovu se ističe navodima da je prvostupanjski sud na temelju pogrešne ocjene provedenih dokaza, a posebice iskaza svjedoka TA i IA, kako samih za sebe, tako i u odnosu na obranu optuženika, iskaze ostalih svjedoka, nalaze i mišljenja vještaka te dokumentaciju priloženu spisu pogrešno zaključio da nije dokazano da bi optuženik kao službena osoba od IA, kao odgovorne osobe trgovačkog društva Stanoing d.o.o. u tri navrata prilikom kupoprodaje stanova na njegovo i ime njegove kćeri GA od tog trgovačkog društava tražio da se odobri nižu cijenu od tržišne, a što je i učinjeno, a kao protuuslugu za isto da je osigurao da od strane upravnog tijela kojem je bio čelna osoba budu ažurno riješeni predmeti od značaja za uspješno poslovanje tog trgovačkog društava. Žalbenim navodima se u bitnome ističe da je prvostupanjski sud trebao na temelju izvedenih dokaza donijeti drugačije zaključke u pogledu odlučnih činjenica, te optuženika oglasiti krivim za navedeno kazneno djelo. Tako se ističe da je prvostupanjski sud propustio pravilno cijeniti sve okolnosti zaključenja predmetnih ugovora kojima su optuženik i njegova kći stekli stanove, a o kojima su iskazivali svjedokinja IA, ali i optuženik, kao i da je za dva stana u [adresa] u [adresa] bilo neistinito navedeno u kupoprodajnim ugovorima da se kupuju stanovi u roh-bau stupnju dovršenosti, a na koji način se opravdavala niža cijena od tržišne u trenutku zaključenja istih, te da su sva tri stana stečena za cijenu znatno manju od tržišne, a što proizlazi i iz provedenih građevinskog i financijsko - knjigovodstvenog vještačenja. Također smatra da je prvostupanjski sud propustio cijeniti okolnost da su pretragom doma optuženika pronađeni nacrti kupoprodajnih ugovora za kupnju stana u [adresa] na ime GA, kćeri optuženika, kao i sadržaje tih ugovora jer da iz istih proizlazi da ih je sačinjavao optuženik, pa da je isti odredio i cijenu tog stana, ali i da mu je bilo poznato da se radi o kupnji stana po sistemu „ključ u ruke“ a ne u fazi roh-bau dovršenosti. Posebice se pobija zaključak prvostupanjskog suda da je nevjerodostojan iskaz svjedoka TA da je upravo optuženik za ažurno rješavanje predmeta u nadležnosti upravnog tijela kojem je bio čelnik, a što je bilo od ključne važnosti za poslovanje trgovačkog društva Stanoing d.o.o., tražio da mu se odobri povoljnija cijena od tržišne prilikom kupovine nekretnina od tog trgovačkog društva, jer da je taj iskaz suglasan prije navedenim dokazima, a da vjerodostojnost istog proizlazi i iz iskaza djelatnika tog trgovačkog društva ispitanih u svojstvu svjedoka, „koji kao jedini mogući razlog u ovako povoljnoj cijeni vide u činjenici da je trgovačkom društvu Stanoing d.o.o. koje se bavi investiranjem i prodajom stanova bilo od izuzetne važnosti brzina dobivanja potrebnih dozvola, a upravo optuženi OA je bio čelnik ureda u čijoj nadležnosti je isto potpadalo“, pa da se radi o jedinom razumnom, poslovno logičnom razlogu ovakvom postupanju.
7.1. Suprotno ovakvim žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud je temeljem detaljne, savjesne i sveobuhvatne analize provedenih dokaza i to svakog dokaza posebno te u njihovoj ukupnosti pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice.
7.2. Naime, optuženi OA je optužen da je prije opisanim radnjama kao službena osoba i zahtijevao i primio korist da u granicama svoje ovlasti obavlja službene radnje koje bi morao obaviti pa da bi time počinio kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97, dakle da je na opisani način počinio kazneno djelo nepravog pasivnog podmićivanja. Uz to, optužen je i da je i izvršio radnje u okviru redovitog i zakonitog obavljanja službene dužnosti za koje je primio takvo mito, na način da je “ kao protuuslugu za navedeno koordinirajući rad i potpisujući akte osiguravao da zahtjevi društva Stanoing d.o.o. za ishođenje potrebnih lokacijskih, građevinskih i uporabnih dozvola, rješenja i potvrda glavnog projekta, u odnosu na građevine od posebnog značaja za poslovanje Stanoinga d.o.o., od strane tijela kojemu je bio na čelu budu ažurno riješeni, a o čemu je ovisilo uspješno poslovanje Stanoinga d.o.o.“
8. U pogledu radnje traženja mita prvostupanjski sud je, obzirom na obranu optuženika koji je to porekao, kao i iskaz svjedokinje IA, koja također tvrdi da nije bilo takvog zahtjeva optuženika, pravilno i pažljivo cijenio iskaz TA, jedinog svjedoka koji je teretio optuženika za takvo postupanje navodeći da je optuženik, koji sa njim nije komunicirao, IA prezentirao iznose koje je bio spreman platiti za određene stanove, a koji su bili enormno niži od tržišnih cijena, pa da je svjedok ne želeći dovesti u pitanje suradnju sa tim odjelom kojeg je rukovoditelj bio optuženik, na isto pristao, a sve kako bi dobivali dozvole na vrijeme i „ možda koju etažu više“. Tako je prvostupanjski sud temeljem detaljne i pažljive ocjene iskaza tog svjedoka, kako samog za sebe ,tako i u odnosu na ostale dokaze pravilno zaključio da takav iskaz ovog svjedoka nije vjerodostojan.
8.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud pri tome cijenio da je takav iskaz suprotan iskazu svjedokinje IA, a koja je nesporno jedina u ime Stanoinga d.o.o. komunicirala sa optuženikom kao službenom osobom, ali i vezano uz prodaju navedenih stanova, a koja je jasno iskazala da optuženik nije vezano uz kupovinu, odnosno zamjenu navedenih stanova zahtijevao nižu cijenu, pa niti uvjete tih ugovora vezao uz postupanje upravnog tijela kojem je bio čelna osoba. Nadalje, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nevjerodostojnosti iskaza svjedoka TA i prema ocjeni ovog suda proizlazi iz izrazito negativnog stava tog svjedoka prema optuženiku osobno, kao i prema funkcioniranju gradske vlasti i službi, dok je otklonio svaku odgovornost za loše poslovanje trgovačkog društva Stanoing d.o.o. kojeg je bio odgovorna osoba, iako iz iskaza svih svjedoka koji su bili zaposlenici tog, kao i poslovno povezanog trgovačkog društva Zakmardy d.o.o. proizlazi da je isti kontinuirano donosio loše, pa i protuzakonite poslovne odluke, kojima je tom društvu, zaposlenicima i kupcima nekretnina nanesena šteta. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza tog svjedoka u cijelosti uzeo u obzir i okolnost da je isti ispitan u pogledu predmetnog kaznenog djela kao svjedok nakon što je već ispitan u svojstvu okrivljenika za veliki broj kaznenih djela, te se vrijeme davanja njegovog iskaza u svojstvu svjedoka za predmetno djelo, kao i za druga kaznena djela za koja je vođen postupak protiv drugih optuženika podudara sa odlukom Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu da protiv njega obustavi istragu, a nakon višemjesečnog boravka u istražnom zatvoru. Naime, ta okolnost, a koja uz okolnost da je protiv istog u tijeku kazneni postupak za kaznena djela počinjena vezano uz poslovanje trgovačkog društva Stanoinga d.o.o., a o čemu je i taj svjedok iskazivao, ukazuje na daljnje motive svjedoka TA da tereti druge osobe, pa i optuženika, sa kojim je od ranije u lošim odnosima, a vezano uz loše poslovne rezultate Stanoing d.o.o. u kojem je bio odgovorna osoba.
8.2. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je takav iskaz u pogledu cijelog niza odlučnih i važnih činjenica u ovom postupku proturječan iskazima drugih svjedoka, a kako pravilno prvostupanjski sud navodi u točci 32.1 obrazloženja pobijane presude, dok je iskaz IA u bitnome u pogledu radnji koje je poduzela ona osobno, kao i svjedok TA, te općenito poslovnih prilika O u bitnom suglasan iskazima ostalih svjedoka koji su o tome iskazivali. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud cijenio i da okolnost da je svjedok TA očigledno selektivno iskazivao o cijelom nizu okolnosti na način da je vrlo opširno opisivao one za koje je procijenio da terete optuženika, dok je tvrdio da se ne sjeća onih za koje je smatrao da bi mogle biti u prilog obrane, a koje su primjerice navedene u prvostupanjskoj presudi u istom dijelu obrazloženja, nije mogao sjetiti, ukazuju na nevjerodostojnost tog iskaza u cijelosti.
8.3. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nije istinit ni iskaz tog svjedoka u dijelu u kojem navodi da je na prije navedeni način optuženik tražio mito u vidu povoljnije kupoprodajne cijene za tri nekretnine od one tržišne.
9. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se ističe da i iz iskaza svjedokinje IA kada se sagleda u cijelosti , a vezano uz obranu optuženika, kao i okolnosti pod kojima je optuženik dogovorio kupoprodaju tih nekretnina, kao i zamjenu stana njegove kćeri za drugi stan, te sadržaj samih ugovora kojima je realiziran takav dogovor, proizlazi da je optuženik tražio i dobio na navedeni način mito.
9.1. Naime, optuženik ni ne spori da bi on inicirao razgovore o navedenim kupoprodajama , odnosno zamjeni stanova. Međutim, obzirom da iz iskaza svjedokinje IA, a koje je pravilno prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim jer je životan, logičan i u suglasnosti sa svim provedenim dokazima, osim prije navedenog iskaza svjedoka TA, proizlazi da je istinita obrana optuženika u pogledu okolnosti da nije nametao cijenu po kojoj će biti kupljene odnosno zamijenjene te nekretnine. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti dogovora vezano uz stjecanje tih nekretnina koje su vodili nesporno samo svjedokinja IA i optuženik, ali i prema nalaženju ovog suda samo okolnost da je svjedokinja opisala da se optuženik raspitivao koja bi bila cijena za njega ne ukazuje da je na opisani način traženo mito za ažurno obavljanje službenih radnji za koje je bio nadležan.
10. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i u dovoljnoj mjeri cijenio kao jedan od indicija činjenicu da su u ugovorima o stjecanju nekretnina u [adresa] navedene odredbe da se iste nekretnine prodaju u roh-bau izvedbi radova iako se radilo o nekretninama koje su prodavane po sistemu „ključ u ruke“ a kojima se pravdala niža cijena od tržišne. Slijedom navedenog, proizlazi i zaključak da je na opisani način pogodovano od strane prodavatelja optuženiku, odnosno njegovoj kćeri prilikom stjecanja navedenih nekretnina, jer su iste stekli za nižu cijenu od tržišne. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri kritički cijenio obranu okrivljenika koji je tvrdio da su navedene nekretnine prodane u stanju definiranom tim ugovorima. Također, prvostupanjski sud je utvrdio i da su svi navedeni stanovi stečeni po cijenama koje su niže od tržišnih, pa su promašeni žalbeni navodi da sud u pogledu te okolnosti nije cijenio nalaze i mišljenja vještaka građevinske i financijske struke.
11. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio, a što se ne osporava žalbenim navodima državnog odvjetnika da je optuženik, kada su mu naknadno ispostavljeni računi od strane trgovačkog društva Zakmardy d.o.o., temeljem antidatiranih ponuda za navodne završne radove u dva stana u [adresa], iste platio , te da bi prema podacima o cijenama za koje su se prodavali stanovi u istoj zgradi time platio tržišnu cijenu. Međutim, iako je do takvih uplata došlo po antidatiranim ponudama, ali i računima izdanim u vrijeme kada je kako svjedoci navode „policija ušla u Stanoing“, i to prema iskazima svjedoka VA, OAŽ i IA i to temeljem naloga TA da se na navedeni način opravda niže cijene za koje su prodane navedene nekretnina, isto ne ukazuje da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen.
11.1. Naime, obzirom da i iz ovakvog naknadnog postupanja optuženika proizlazi pravilnost prethodno navedenog zaključka prvostupanjskog suda da su navedene nekretnine pribavljene po cijenama nižim od tržišnih, a što je optuženik i znao, ne radi se o daljnjem indiciju koji bi ukazivao da je optuženik počinio navedeno kazneno djelo. Osobito kada se ima u vidu da iz iskaza svjedokinje IA proizlazi da se prilikom ugovaranja prodaje nekretnina od strane trgovačkog društva Stanoing d.o.o. po cijenama povoljnijima od tržišne iste opravdavalo klauzulom o prodaji u stanju izgrađenosti roh-bau i u drugim slučajevima, a ne samo u ugovorima sa optuženikom i njegovom kćeri, neosnovani su žalbeni navodi da bi ta okolnost ukazivala na počinjenje kaznenog djela od strane optuženika. Uz to, obzirom da je i prema priloženom rješenju Porezne uprave i podacima pribavljenim po vještaku građevinske struke, te iz iskaza svjedoka iz trgovačkog društva Stanoing d.o.o. po TA većem krugu osoba u koje su ulazili lokalni „uglednici“, poslovni partneri, zaposlenici i kooperanti odobravani takvi popusti, pa su takvi stanovi prodavani i po cijenama koje su bile slične ili čak niže od onih ugovorenih sa optuženikom, neosnovani su žalbeni navodi da bi iz cijene tih stanova koje su ugovorene sa njim, proizlazilo da bi optuženik tražio i primio mito.
12. Također je pravilno prvostupanjski sud cijenio i okolnost da je prilikom zamjene stanova u vlasništvu kćeri optuženika GA, trgovačko društvo Stanoing d.o.o. steklo vlasništvo nad stanom na koji je mogao upisati hipoteku kredita, ne ukazuje da se i time dodatno pogodovalo optuženiku ili njegovoj kćeri, a što bi moglo ukazivati na postignuti koruptivni dogovor. Naime, pravilnost takvog zaključka proizlazi iz iskaza svih svjedoka povezanih sa poslovanjem Stanoinga da je u vrijeme kada je vršena ta zamjena stanova došlo do krize u stanogradnji, da je prodaja stanova stala, pa su tako i ostali neprodani i stanovi u zgradi u [adresa], a da je Stanoing trebao novčana sredstva za daljnje poslovanje, do kojih je mogao doći samo putem kredita za koje je morao ponuditi osiguranje u vidu hipoteke, a obzirom da je i navedeni stan iskorišten u te svrhe.
13. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim i u suglasnosti sa provedenim dokazima iskaz svjedokinje IA, a koja je opisala sve okolnosti pregovora sa optuženikom vezano uz stjecanje navedenih nekretnina, način na koji je od strane TA odlučeno o kupoprodajnoj cijeni, kao i o odredbama ugovora o prodaji stanova u fazi roh-bau, postojanju poslovne prakse u Stanoingu da se određenim kategorijama kupaca po tako sniženim cijenama prodaju stanovi, kao i razlozima za isto, pa tako i da su takve povoljnije cijene nekretnina odobrene optuženiku i njegovoj kćeri, a obzirom da je sa njim bila postignuta dobra poslovna suradnja, a najvažnije da mu takve povoljnije cijene nekretnina nisu ponuđene na njegovo traženje da bi osigurao ažurno postupanje po spisima od značaja za poslovanje trgovačkog društva Stanoing d.o.o.
14. Valja napomenuti da traženje mita kao modus počinjenje kaznenog djela iz članka 347. stavka 2 KZ/97. je moguće počiniti bilo kojom radnjom kojom se zahtijeva mito, a iz koje je jasno drugoj strani što se od nje zahtijeva i u koju svrhu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud analizirao i sve iskaze svjedoka i priloženu dokumentaciju, kako u pogledu načina organizacije rada u uredima čijim radom je optuženik rukovodio kao službena osoba, tako i u pogledu poslovnih aktivnosti trgovačkog društva Stanoing d.o.o., posebice vezano uz prodaju stanova, radi utvrđenja da li se radi o takvim posrednim dokazima (indicijama) iz kojih bi proizlazio nedvojbeni zaključak da je optuženik na opisani način tražio i primio mito za obavljanje službene radnje koje je bio dužan obaviti.
15. Slijedom navedenog, iako je utvrđeno da je optuženik, koji jest bio službena osoba, za sebe i svoju kćer pribavio na opisani način nekretnine po cijeni nižoj od tržišne i to od trgovačkog društva koje je bilo stranka u upravnim postupcima koje je vodilo tijelo kojem je bio čelnik, i koje je imalo poslovni interes da se svi takvi postupci rješavaju ažurno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se ne radi o zatvorenom krugu indicija iz kojeg bi proizlazio kao jedini mogući, nedvojbeni zaključak da je optuženik počinio kazneno za koje je optužen.
16. Pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda proizlazi posebice iz iskaza svjedokinje IA da optuženik nije tražio takvo pogodovanje u cijeni nekretnina stavljajući u izgled da će ubuduće rješavati se ažurno predmete O od strane upravnog tijela kojem je bio čelnik. Uz to pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iz iskaza svih zaposlenika tih upravnih tijela proizlazi da je u odnosu na sve predmete koje su imali u radu optuženik tražio ažurno rješavanje, da su uobičajeno različite stranke urgirale tražeći što brže rješavanje njihovih predmeta, te da se istima izlazilo u susret u okviru mogućnosti, da se i prema iskazima tih svjedoka kao i svjedoka zaposlenika Stanoinga, pa čak i svjedoka TA i inače ažurno rješavalo u tom uredu predmete Stanoinga.
17. Uostalom, valja istaknuti da se optuženika, a kako valjano ukazuje prvostupanjski sud, teretilo optužnicom za počinjenje kaznenog djela primanja mita iz 347. stavka 2 KZ/97 da je i pogodovao trgovačkom društvu Stanoing d.o.o. na način da „je koordinirajući rad i potpisujući akte osiguravao da zahtjevi društva Stanoing d.o.o. za ishođenje potrebnih lokacijskih, građevinskih i uporabnih dozvola, rješenja i potvrda glavnog projekta, u odnosu na građevine od posebnog značaja za poslovanje Stanoinga d.o.o., od strane tijela kojemu je bio na čelu budu ažurno riješeni“, to jest da bi mu to trgovačko društvo davalo mito na njegovo traženje kako bi poduzimao radnje iz svog djelokruga koje nisu unaprijed posebice definirane. Iako i je i ovakav koruptivni dogovor kao element bića navedenog kaznenog djela moguć, bez preciziranja konkretnih radnji na koji se odnosi, a obzirom da na dugo vremensko razdoblje za koje se optuženik tereti i višekratne radnje kojima je optuženiku, odnosno njegovoj kćeri omogućeno stjecanje nekretnina po povoljnijim cijenama, je za očekivati da su iste izvršene, u znatnoj mjeri je u sudu otežano utvrđivanje postojanja takvog dogovora, a posebice preciziranje sadržaja istog.
18. Stoga je pravilno prvostupanjski sud u pobijanoj presudi razmotrio i navode iz obrazloženja optužnice u kojima se analizirano postupanje u predmetima Stanoinga d.o.o. upravnih tijela kojima je optuženik bio čelnik, te je pravilno zaključio, a što se i ne pobija žalbom, da niti iz tih podataka i ne proizlazi obzirom na način rješavanja istih da bi optuženik utjecao na njihovo rješavanje. Naime, iako ispunjenje koruptivnog dogovora od strane primatelja mita nije element bića kaznenog djela iz članka 347. stavka 2. KZ/11., obzirom da se optuženik tereti da je u tri navrata u razdoblju od kolovoza 2005. do travnja 2009. ne samo tražio, već i primio na prije opisani način mito, logično je da bi nakon prvotnog, daljnje davanje mita bilo realizirano samo ukoliko bi optuženik postupao po takvom dogovoru. Stoga je pravilno prvostupanjski sud cijenio i način rada upravnih tijela kojima je optuženik bio čelnik u navedenim predmetima, kao i u ostalim postupcima, prilikom ocjene da li postoji zatvoreni krug indicija iz kojeg nedvojbeno proizlazi zaključak o dokazanosti kaznenog djela za koje se optuženik tereti.
19. Nadalje, državni odvjetnik, iako se u žalbi poziva na iskaze IA, pa čak i TA o zadovoljstvu prethodnim radom optuženika i njegovog ureda u rješavanju predmeta koji su bili ključni za poslovanje Stanoinga, kao motiva za odobravanje njemu i njegovoj kćeri povoljnijih cijena stanova, (zadnji odlomak na strani 7. žalbe) propušta sagledati da se kazneno djelo iz članka 347. stavak 2 KZ/97. može počiniti vezano uz obavljanje službene radnje koja u vrijeme počinjenja istog još nije obavljena. Ukoliko bi službena osoba tražila, odnosno dobila mito za službenu radnju koju je već obavila, radilo bi se o kaznenom djelu naknadnog pasivnog podmićivanja iz članka 347. stavka 3. KZ/97., a za koje je, obzirom na zapriječenu kaznu do jedne godine nastupila zastara kaznenog progona.
20. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodima kojima se ističe da bi iz nacrta kupoprodajnih ugovora za kupnju stana u [adresa] na ime GA, kćeri optuženika, koji su pronađeni prilikom pretrage doma optuženika nesporno proizlazilo da ih je izradio optuženik te da je on odredio samostalno cijenu navedene nekretnine jer se radi o nagađanjima državnog odvjetnika koja nisu utemeljena na provedenim dokazima u tijeku prvostupanjskog postupka. Valja ukazati da takve tvrdnje o dokaznom značaju navedene dokumentacije nisu ni istaknute od strane žalitelja u tijeku dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom niti su u pogledu okolnosti tko ju je i pod kojima okolnostima sačinio ispitani od strane žalitelja optuženik i svjedok TA, kao zastupnik prodavatelja te nekretnine.
21. Iz svih prije navedenih razloga valjalo je na temelju članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
