Poslovni broj: Usž-862/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoje Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LU LOVAC MOLVE, iz Molva, Marijanska 123, OIB:46485108086, kojeg zastupa opunomoćenik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36, protiv tuženika Koprivničko – križevačke županije u Koprivnici, Ulica Antuna Nemčića 5, OIB:06872053793, radi zakupa prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2677/2025-7 od 11. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2677/2025-7 od 11. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se kod tog suda vodi pod poslovnim brojem UsI-2677/2025.
2. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijanog rješenja iz svih žalbenih razloga. Smatra da su ispunjene pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe. U vezi s tim navodi da postoji vjerojatnost da će tuženik raspisati natječaj za davanje lovišta trećoj osobi, pa bi njegovo pravo na lov, te obavljanje djelatnosti kojom se bavi i ispunjenje ugovora, bilo potpuno onemogućeno. Na taj način bi nastala teško nadoknadiva šteta koja se ne bi mogla popraviti nikakvim novčanim naknadama, iz razloga što ona ne može zamijeniti gubitak realnih prava iz ugovora i prava na lov. Predlaže Sudu da usvoji žalbu te poništi pobijano rješenje. Traži trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 eura, uvećano za PDV.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj ponavlja navode iz prijedloga za određivanje odgodnog učinka, a da je sud dao već jasne i dostatne razloge za ocjenu da nisu ispunjeni uvjeti za odgodni učinak tužbe. Ističe da tužitelj ni u žalbi nije učinio vjerojatnim postojanje teško nadoknadive štete, te da se njegovi navodi svode na općenite, hipotetske tvrdnje o ulaganjima u lovište te o mogućnosti raspisivanja budućeg natječaja i davanja lovišta trećoj osobi. Takvi navodi ne predstavljaju konkretiziranim dokazima potkrijepljenu opasnost od nastanka štete koja bi se teško mogla nadoknaditi. Napominje da se imovinska šteta koja se može nadoknaditi putem odgovarajućeg odštetnog zahtjeva ne predstavlja teško nadoknadivu štetu u smislu članka 42. ZUS-a. Eventualni gubitak prava na gospodarsko iskorištavanje lovišta i prestanak ugovornog odnosa predstavlja imovinski interes koji je po svojoj prirodi nadoknadiv novčanom naknadom. Stoga smatra da takva šteta ne može opravdati iznimna odstupanja od pravila da tužba nema odgodni učinak. Ističe da tužitelj u žalbi navodi da se ne radi isključivo o ekonomskom gubitku, no ponovno adekvatno ne argumentira o kakvom bi se eventualnom nepopravljivom gubitku radilo. Uz navedeno, smatra da bi određivanje odgodnog učinka tužbe bilo protivno javnom interesu. To iz razloga što je rješenje za koje se traži odgoda izvršenja doneseno zbog grubog kršenja odredbi Zakona o lovstvu i ugovornih obveza tužitelja, pa bi omogućavanje tužitelju da do okončanja upravnog spora nastavi s izvršavanjem prava koja su mu prestala zbog utvrđenih povreda predstavljalo faktično suspendiranje zakonite odluke tijela vlasti te bi onemogućilo tuženika o poduzimanju zakonom propisanih mjera radi zaštite divljači i pravilnog gospodarenja lovišta. Predlaže Sudu da žalbu odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu radi ocjene zakonitosti odluke tuženika, klasa: UP/I-323- 01/24-01/2, ur.broj: 2137-04/11-25-29 od 9. srpnja 2025., u predmetu jednostranog raskida ugovora o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu. Tužitelj je u tužbi protiv tog rješenja podnio prijedlog za odgodni učinak tužbe, u kojem je naveo da bi mu izvršenjem te odluke nastupila šteta koju bi teško mogao popraviti jer postoji objektivna vjerojatnost da će tuženik raspisati natječaj za davanje lovišta trećoj osobi čime bi mu pravo na lov, obavljanje djelatnosti i ispunjenje ugovora bilo onemogućeno.
6. Tuženik je u odgovoru na prijedlog naveo da tužitelj samo pretpostavlja nastanak štete, te da nije učinio vjerojatnim mogućnost nastanka teško nadoknadive štete. Smatra da nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki za određivanje odgodnog učinka tužbe. Ističe da prestankom prava lova prestaje samo gospodarska mogućnost obavljanja određene djelatnosti te je takav gubitak nadoknadiva šteta. Predložio je da sud odbije prijedlog za odgodnim učinkom tužbe.
7. Odredbom članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
8. Prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja kojim bi se odredio odgodni učinak tužbe propisane naprijed citiranom odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a, jer tužitelj navodima iznesenim u tužbi nije učinio dovoljno osnovanim razloge radi kojih mu izvršenjem odluke tuženika od 9. srpnja 2025. prijeti teško popravljiva šteta, niti je za to ponudio dokaze.
9. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda, te smatra da tužitelj nije dokazao pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene prema citiranom članku 42. stavku 2. ZUS-a. I prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj nije naveo razloge koji bi bili odlučni za određivanje odgodnog učinka tužbe, a koji bi se mogao odrediti da tužitelju prijeti teško popravljiva šteta što u konkretnom predmetu nije slučaj. Stoga ovaj Sud smatra da je pobijano rješenje kojim je odbijen prijedlog za odgodni učinak tužbe zakonito.
10. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
11. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
