Poslovni broj: Usž-533/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske komore fizioterapeuta, Zagreb, Donje Svetice 46c, kojeg zastupa opunomoćenik Tin Matić, odvjetnik u Tin Matić i partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Vlaška 95, protiv tuženika Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200a, radi izvršenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4576/2023-7 od 16. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4576/2023-7 od 16. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poništava se rješenje o prisilnom izvršenju Ministarstva zdravstva, KLASA: UP/I-041-01/23-01/03, URBROJ: 534-07-1-2/1-23-02 od 20. rujna 2023. (točka I.). Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.243,75 eura (točka II.), te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.243,75 eura (točka III.).
1.1 Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-041-01/23-01/03, URBROJ: 534-07-1-2/1-23-02 od 20. rujna 2023., utvrđeno je da je rok od 10 radnih dana određen točkom 2. izreke rješenja o izvršenju Ministarstva zdravstva KLASA: UP/I- 041-01/23-01/03, URBROJ: 534-07-1-2/1-23-01 od 1. rujna 2023. za postupanje tužitelja po rješenju Ministarstva zdravstva, KLASA: 040-01/21-01/01, URBROJ: 534- 07-1-2/1-23-20 od 8. svibnja 2023., istekao 19. rujna 2023. (točka 1. izreke), nalaže se tužitelju kao izvršeniku da u roku od 3 radna dana od primitka toga rješenja dostavi tuženiku 85 predmeta izdavanja odobrenja za samostalni rad prvostupnicima fizioterapije za osobe pobliže navedene u točki 2. izreke rješenja, radi provedbe izvršenja rješenja (točka 2. izreke), određeno da je tužitelj obvezan dostaviti tuženiku u roku od 3 radna dana od dana primitka toga rješenja pristupne podatke za web aplikaciju (lozinka i korisničko ime) i adresu web aplikacije Registra fizioterapeuta, odnosno ukoliko se radi o lokalnom rješenju pristup Registru fizioterapeuta i pristupna prava za izmjene podataka u Registru fizioterapeuta (točka 3. izreke) te je određeno da će, ako izvršenik ne postupi po točkama 2. i 3. izreke rješenja u navedenom roku , državni službenici Ministarstva zdravstva na adresi izvršenika, određeni posebnom odlukom ministra zdravstva, izuzeti predmete iz točke 2. izreke toga rješenja i izvršiti pristup Registru fizioterapeuta iz točke 3. izreke toga rješenja, koji postupak će osiguravati nadležna policijska uprava dana 3. listopada 2023. s početkom u 9 sati (točka 4. izreke).
2. Tuženik je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi da je pravomoćnim i izvršnim rješenjem tuženika od 8. svibnja 2023. naloženo tužitelju da izda odobrenje za rad prvostupnicima fizioterapije u svim nedovršenim predmetima. Nadalje, ukazuje da su u pobijanoj presudi navodi kako je rješenje tuženika od 1. rujna 2023. poništeno, ali da presuda kojom je to rješenje poništeno nije pravomoćna. Navodi kako je tek iz očitovanja tužitelja, koje je primio nakon osporavanog rješenja, saznao da je tužitelj postupio u nekoliko predmeta i dao odobrenje za rad prvostupnicima fizioterapije nakon završenog pripravničkog staža za fizioterapeutske tehničare, odnosno da je postupio u skladu s pravomoćnim rješenjem od 8. svibnja 2023. Smatra da je riječ o propustu tužitelja da izvrši obvezu obavještavanja o izdanim rješenjima. Zaključno, navodi da je neosnovano poništeno osporavano rješenje jer je sam tuženik obustavio postupak prisilnog izvršenja te po istom nije provedena niti jedna radnja. Predlaže poništiti osporavanu presudu.
3. Tužitelj u odgovor na žalbu osporava navode žalbe kao neosnovane. Navodi kako je tijekom upravnog nadzora povjerenstvo tuženika trebalo utvrditi poimence kome nije izdano rješenje za samostalan rad i dati priliku tužitelju da se o tome očituje. Smatra kako tuženik niti ne čini spornim to da prije donošenja osporavanog rješenja nije utvrdio odlučne činjenice, odnosno da tužitelj kao izvršenik nije postupio po izvršnom rješenju, slijedom čega nije jasno u čemu se sastoji obveza tužitelja kako bi se provelo izvršenje. Predlaže odbaciti odnosno odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te su, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, navedeni odlučni razlozi zbog kojih je prvostupanjski Sud poništio osporavano rješenje.
7. Naime, prvostupanjski sud je poništio osporavano rješenje jer je isto doneseno u nastavku postupka izvršenja u kojem je prethodno doneseno rješenje o izvršenju (od 1. rujna 2023.), a koje je poništeno prvostupanjskom presudom Upravnog suda u Zagrebu, posl. broj: UsI-4369/23 od 7. siječnja 2025.
7.1 Prvostupanjski sud pravilno navodi kako se poništavanjem rješenja poništavaju pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo pa zbog poništavanja prethodnog rješenja od 1. rujna 2023. nisu ostvareni uvjeti za donošenje osporavanog rješenja.
8. Nadalje, u izreci osporenog rješenja navodi se ukupno 85 osoba u odnosu na koje je tužitelju naloženo provođenje izvršenja, u odnosu na koju okolnost prvostupanjski sud ukazuje da je tijekom spora utvrđeno da je o zahtjevu nekih od njih već odlučeno, te se nastavno vodi upravni spor (ŽI), dok je za neke osobe zahtjev pravomoćno odbijen (LI). Isto tako prvostupanjski sud utvrđuje kako su neki zahtjevi podneseni nakon donošenja osporavanog rješenja, neke osobe nisu uopće podnijele zahtjev za izdavanje odobrenja za rad, dok je u nekoliko slučajeva tužitelj već izdao licence.
9. Tuženik ne spori da je naknadno donio rješenje o obustavi prisilnog izvršenja, KLASA: UP/I-041-01/23-01/03, URBROJ: 534-07-1-2/1-23-07 od 3. listopada 2023., nastavno na okolnost da je u odnosu na pet osoba tužitelj izvršio rješenje, dok „za određeni broj prvostupnika fizioterapije nema još otvorenih predmeta ili su oni tek otvoreni“.
10. S obzirom na takva utvrđenja, koja žalitelj nije doveo u pitanje žalbenim prigovorima, pravilno prvostupanjski sud nalazi da tuženik prije donošenja osporavanog rješenja, u primjeni članka 139. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/2009. i 110/2021., dalje ZUP), nije utvrdio odlučnu činjenicu je li izvršenik prije donošenja tog rješenja postupio po izvršnom rješenju.
11. Stoga je postojala osnova za poništavanje osporavanog rješenja kao nezakonitog, pri čemu u osvrtu na žalbene prigovore tuženika Sud napominje da je presuda prvostupanjskog suda UsI-4369/23 od 7. siječnja 2025. postala pravomoćna jer je presudom ovog suda Usž-534/25 od 9. travnja 2026. žalba protiv iste presude odbijena kao neosnovana.
12. S obzirom na sve naprijed navedeno, žalbeni prigovori ocjenjuju se neosnovanima te je primjenom odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
13. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Tuženik je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, pravilno pobijanom presudom naloženo da tužitelju nadoknadi opravdane izdatke učinjene u prvostupanjskom sporu, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. U odnosu na traženi trošak sastava odgovora na žalbu, ovaj Sud nalazi da nije riječ o opravdanom izdatku, nužnom za donošenje odluke o žalbi, radi čega je primjenom citirane odredbe ZUS-a isti zahtjev tužitelja valjalo odbiti točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
