Poslovni broj: Usž-871/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelj ZS, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Filip Gereci, odvjetnik u Zagrebu, Folnegovićeva ulica 6/b, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2059/2024-15 od 12. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2059/2024-15 od 12. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tužitelj je protiv odluke o trošku podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj UsI-2059/2024- 14 od 5. veljače 2026. usvojen tužbeni zahtjev i poništena rješenja upravnih tijela, te mu je dijagnoza bolesti S32.2 prema MKB-10 klasifikaciji priznata kao dopunska dijegnoza već priznate ozljede na radu od 19. kolovoza 2021., kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Ističe da je u provedenom upravnom sporu u cijelosti uspio. Stoga smatra zaključak prvostupanjskog suda, koji je u primjeni odredbe članka 147. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima odlučio da svaka strana snosi svoje troškove spora, pogrešnim. Ovo stoga što nije djelomično, već potpuno uspio u sporu zbog čega mu sukladno odredbi članka 147. stavaka 1. Zakona o upravnim sporovima pripadaju nastali troškovi upravnog spora. Zbog navedenog smatra da je prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud počinio bitnu povredu upravnog spora i pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže poništiti rješenje prvostupanjskog suda i donijeti odluku o zatraženim troškovima upravnog spora, podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Tuženik u odgovor na žalbu navodi da tužitelj na traženje upravnih tijela (u dva stupnja) nije dostavio ključni dokaz, koji je potvrdio medicinsku osnovanost zahtjeva, već je isti dostavio na traženje suda u upravnom sporu. Stoga je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu, kao i o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, jer je tužitelj svojim ponašanjem i uzrokovao troškove nastale zbog pokrenutog upravnog spora. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškova upravnog spora pozivom na odredbu članka 147. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24., dalje: ZUS).

6. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud presudom poslovni broj UsI-2059/2024-14 od 5. veljače 2026. u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenja upravnih tijela, te tužitelju priznao dijagnozu bolesti S32.2 prema MKB-10 klasifikaciji kao dopunsku dijagnozu već priznate ozljede na radu. Ovo iz razloga, jer je tužitelj na traženje suda dostavio snimku (RTG ili CT), a koju na poziv prvostupanjskog upravnog tijela od 17. srpnja 2023., kao ni poziv tuženika od 31. siječnja 2024. nije dostavio tijekom trajanja upravnog postupka.

7. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano . Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 2.). Stranka je dužna neovisno o ishodu spora nadoknaditi prot ivnoj stranki troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio (stavak 4.)

8. S obzirom na navedeno, tužitelj je uspio u predmetnom upravnom sporu. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, i po stavu ovog Suda tužitelj nema pravo na naknadu troškova upravnog spora. Ovo iz razloga jer tužitelj, iako uredno pozvan, nije postupio po traženju upravnih tijela i dostavio dokumentaciju potrebnu za donošenje odluke povodom podnesenog zahtjeva, a koju je na poziv suda dostavio tijekom upravnog spora, zbog čega mu je tražena dijagnoza i priznata dopunskom dijagnozom ozljede na radu. Tužitelj je nedostavljanjem dokumentacije, unatoč pozivima upravih tijela oba stupnja, onemogućio ostvarenje zatraženog prava u upravnom postupku, bez vođenja upravnog spora. Stoga, prema ocjeni ovog Suda sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 147. stavka 4. ZUS-a tužitelj nema pravo na naknadu troškova predmetnog upravnog spora, zbog čega treba zaključiti da je pravilno odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora.

9. S obzirom na to da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost odluke o trošku, te da ne iznosi navode koji bi doveli do drugačije odluke, to nije bilo osnove za usvajanje žalbe.

10. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS -a o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić