Poslovni broj: Usž-3100/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JT, [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1290/2024-8 od 19. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1290/2024-8 od 19. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba kao nedopuštena (točka I. izreke), te je odgođeno ročište zakazano 6. lipnja 2025. (točka II. izreke).
2. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijanog rješenja u kojoj navodi da je podnio tužbu radi nedonošenja odluke povodom njegovog prigovora od 5. siječnja 2024., a koji je podnio radi nepostupanja po zahtjevu podnesenom 21. rujna 2023. Ističe da se navedeni zahtjev odnosio na nerješavanje prigovora podnesenog 1. lipnja 2020. protiv obavijesti tuženika klasa: 05832-02/20-01/55, urbroj: 51405-02/2-20-02 od 30. travnja 2020. Navodi da se tuženiku obraćao u svezi s pogrešnom objavom nepravomoćne presude prvostupanjskog suda u „Narodnim novinama“, iako za to nisu postojali zakonom propisani uvjeti, jer je ta presuda donesena na temelju Zakona o poštanskim uslugama, a ne Zakona o elektroničkim komunikacijama, zbog čega nije niti trebala biti objavljena u službenom glasniku.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS),ovaj Sud ne nalazi osnovanim žalbene navode tužitelja.
6. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi šutnje uprave jer tuženik nije postupio po njegovom prigovoru od 5. siječnja 2024. , koji je podnio prema članku 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), radi nedonošenja odluke povodom zahtjeva od 21. rujna 2023., a kojim je zatražio postupanje po prigovoru od 1. lipnja 2020. podnesenom u odnosu na dopis KLASA: 053-02/20-01/55, URBROJ: 514-05-02/82-20-02 od 30. travnja 2020. Tim dopisom tužitelj je obavješten da se njegov zahtjev ne odnosi na upravnu stvar (objavljivanje nepravomoćne presude u službenom glasniku). Sud prvog stupnja stoga zaključuje da nema niti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o njegovom zahtjevu odnosno da postupi prema propisu.
7. Odredbom članka 3. stavka 1. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (točka 1.), te ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu (točka 3.).
8. Prema članku 2. ZUP-a upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje (stavak 1.). Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.).
9. Imajući u vidu citirane odredbe ZUS-a i ZUP-a, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje spora. Ovo stoga što se u konkretnom slučaju ne radi o ocjeni zakonitosti pojedinačne odluke kojom bi bilo odlučeno o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, kao ni o propuštanju u donošenju takve odluke, a ni o drugom postupanju iz područja upravnog prava. Stoga je pravilno odbačena tužba kao nedopuštena primjenom odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a.
10. S obzirom na to da tužitelj u žalbi ne iznosi navode kojima bi doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, to nije bilo osnove za usvajanje žalbe.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
