Poslovni broj: Usž-110/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelj MF, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Franciska Matijašević, odvjetnica u Veloj Luci, Obala 4 br. 24, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne poslove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., radi statusa hrvatskog branitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1441/2024-6 od 12. svibnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1441/2024-6 od 12. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 560-01/24-01/169, urbroj: 512-25-24-2 od 13. svibnja 2024. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Rješenja tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, klasa: UP/I 560-01/24-01/33, urbroj: 512M2-6510-24-11 od 2. travnja 2024. Tim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 10. srpnja 1991. do 25. travnja 1992. na temelju pripadnosti MOMP-a Korčula-VP6063.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj navodi da je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pogledu aktivnosti koje je obavljao obnašajući dužnost poslužioca veze u Radio centru 3 (Hum -Vela luka), a koje su obuhvaćale prisluškivanje radio stanica JRM, osmatranje preleta aviona agresora, nadgledanje pomorskih puteva, kretanje neprijateljskih brodova u Akvatoriju između otoka Lastovo, Sušac, Vis i Hvar te priprema, provođenje i navođenje topništva prilikom izvođenja boja u Korčulanskom kanalu dana 16. studenog 1991. Ističe da se nalazio na promatračnici Hum kada je vojska JNA izvršila raketiranje predjela Vele Luke i to brda Vranac, zbog čega smatra da se navedeno ima smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru. Navodi da je prvostupanjski sud radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja trebao provesti dokaz njegovim saslušanjem, te saslušati svjedoke koji su obnašali identičnu funkciju kao i on, a kojima je priznat status hrvatskog branitelja. Predlaže usvojiti žalbu.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod navoda iznijetih tijekom upravnog spora. Smatra da je pobijana presuda donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje su pravilno primijenjene odredbe materijalnog prava. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud žalbene navode tužitelja nalazi neosnovanim.
7. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijane presude uzeo u obzir relevantne činjenice utvrđene u provedenom upravnom postupku sukladno odredbi članka 49. stavka 3. ZUS-a, te ocijenio zakonitim stajalište tuženika prema kojem tužitelj nije dokazao da ispunjava kumulativno propisane uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 10. srpnja 1991. do 25. travnja 1992. na temelju pripadnosti MOMP-a Korčula-VP6063, jer se aktivnosti koje je tužitelj kao poslužitelj veze obavljao u Radio centru 3 (prisluškivanje radio stanice, osmatranje, izvidnica i nadgledanje pomorskih puteva) ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZOHBDR).
8. U skladu s dosljednom sudskom praksom tumačenja odredbe članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a, imajući na umu izjave svjedoka ŽF, UF, EF i HF, dostavljene u upravnom postupku i izjavu svjedoka ČF priloženu uz tužbu, kao i činjenice navedene u zahtjevu tužitelja, prema kojima je tužitelj obavljao poslove poslužioca veze u Radio centru 3 (Hum-Vela Luka) i osmatrača, ovaj Sud je stava da iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je tužitelj sudjelovao u borbenim akcijama u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a. Iako je tužitelj svojim aktivnostima nedvojbeno dao doprinos tijekom Domovinskog rata te pridonio strategiji obrane suvereniteta Republike Hrvatske, pravilno je u postupku utvrđeno da nije dokazano da ispunjava kumulativno propisane uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
9. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio predloženi dokaz saslušanja tužitelja, jer iz činjenica na kojima tužitelj temelji predmetni zahtjev, kao i navoda danih tijekom upravnog postupka i spora ne proizlazi da se aktivnosti koje je obavljao mogu smatrati sudjelovanjem u neposrednim borbenim aktivnostima niti izravnim oružanim otporom agresoru. Pozivanje tužitelja na postupke u svezi priznavanja statusa hrvatskog branitelja drugim osobama nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.
10. S obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi navode kojima bi doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
