Poslovni broj: Usž-4970/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KR, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Nožinić, Tomljanović & Maričević d.o.o., Nova Gradiška, Gundulićeva 4, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1311/2024-7 od 14. listopada 2025. na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1311/2024-7 od 14. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 560-01/24-01/358, urbroj: 512-2501-24-2 od 22. listopada 2024. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, klasa: UP/I 560-01/24-01/1776, urbroj: 512M2-76-24- 2 od 30. rujna 2024. Tim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite "Zrinski-Frankopan" Nova Gradiška.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da izreka proturječi razlozima presude, te da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio rješenje tuženika zakonitim. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, propuštajući pri tome utvrditi da ispunjava Zakonom propisane uvjete za priznavanje traženog statusa. Ističe da iz priloženih izjava svjedoka proizlazi da je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite "Zrinski-Frankopan" i obavljao aktivnosti koje se imaju smatrati oružanim otporom agresoru, odnosno djelovanjem u izravnoj vezi s otporom. Napominje da upravna tijela i prvostupanjski sud nisu uzeli u obzir da se [adresa] nalazi u neposrednoj blizini bojišnice i granice s Bosnom i Hercegovinom , te da je tijekom njegove pripadnosti odredima to područje bilo izloženo agresorskim djelovanjima i to upravo objekti koje je čuvao i nadzirao. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. u pogledu tumačenja mjerodavnih propisa. Smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno zbog toga što je prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i donijeti odluku kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora zajedno sa troškom za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod navoda iznijetih tijekom upravnog spora, te smatra presudu prvostupanjskog suda zakonitom u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud žalbene navode tužitelja nalazi neosnovanim. Prvostupanjski sud je presudu temeljio na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je primijenio mjerodavno pravo, te prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede pravila postupka. Presuda prvostupanjskog suda sadrži obrazloženje u cijelosti sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.
7. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke uzeo u obzir činjenice utvrđene u provedenom upravnom postupku, te je pravilno ocijenio zakonitim rješenje tuženika, navodeći da tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, jer se aktivnosti koje je obavljao (naoružano stražarenje, ophodnje i kontrola objekata) ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR), otklanjajući pri tome prigovore tužitelja, koje ponovno iznosi u žalbi.
8. U skladu s dosljednom sudskom praksom tumačenja odredbe članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a, imajući na umu iskaze svjedoka VR i NR, saslušanih u upravnom postupku, kao i iskaz samog tužitelja, prema kojima je tužitelj obavljao poslove straže i naoružane ophodnje te kontrole važnih objekata, ali nije sudjelovao u direktnom oružanom sukobu, i ovaj Sud je stava da iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je tužitelj sudjelovao u borbenim akcijama u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a. Iako je tužitelj svojim aktivnostima nedvojbeno dao doprinos tijekom Domovinskog rata te pridonio strategiji obrane suvereniteta Republike Hrvatske, pravilno je u postupku utvrđeno da ne ispunjava kumulativno propisane uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
9. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio predložene dokaze za saslušanje svjedoka VR i NR, s obzirom na to da su isti već saslušani u upravnom postupku, kao i svjedoka ZR, jer je uz tužbu dostavljena pisana izjava ŽR i VR iz kojih nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije sudjelovao u neposrednim borbenim aktivnostima niti izravnom oružanom otporu agresoru ili u svezi s tim otporom.
10. S obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi navode kojima bi doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, kao ni navode koji bi doveli do donošenje drugačije odluke, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka primjenom odredbe članka 147. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
