Poslovni broj: Usž-237/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MA, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi prava na obiteljsku mirovinu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-605/2022- 8 od 10. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 605/2022-8 od 10. studenog 2022.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje točke II. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, klasa: UP/II 140-03/21-02/03278599551, urbroj: 341-99-05/3-21-003757 od 3. veljače 2022. i točke I. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, klasa: UP/I 140-03/20- 02/03278599551, urbroj: 341-25-0573-20-102320 od 18. kolovoza 2020.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda poništena je točka II. izreke rješenja tuženika od 3. veljače 2022. (točka I. izreke), kao i točka I. izreke rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 18. kolovoza 2020. (točka II. izreke). Tužiteljici kao udovici smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ABC, priznato je pravo na obiteljsku mirovinu počev od 1. veljače 2013. pa nadalje (točka III. izreke), te je naloženo prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana od dostave pravomoćne presude odluči o visini iznosa i isplati mirovine tužiteljici (točka IV. izreke).
2. Rješenjem tuženika od 3. veljače 2022. u točki II. izreke odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 18. kolovoza 2020. Tim rješenjem je tužiteljici kao udovici smrtno stradalog hrvatskog branitelja ABC, priznato pravo na obiteljsku mirovinu s danom 1. rujna 2015. te je određena isplata obiteljske mirovine od navedenog datuma.
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Poziva se na odredbu članka 72. stavka 6. Zakona o mirovinskom osiguranju, navodeći da se nova obiteljska mirovina za člana obitelji koji je zahtjev podnio poslije drugih članova obitelji, koji su već prije ostvarili pravo na mirovinu, određuje i isplaćuje od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva. Navodi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da je tužiteljica podneskom od 6. kolovoza 2015. zahtjevala obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 30. rujna 2013. (članak 123. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku), s obzirom da tužiteljica u upravnom postupku i sporu nije navodila da je podnijela zahtjev za obnovu postupka, već je postupak pokrenula podneskom zaprimljenim 6. kolovoza 2015., kojim je dostavila dokaz da joj je priznat status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata počev od 1. veljače 2013., od kojeg dana zahtjeva i priznanje prava na obiteljsku mirovinu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužiteljica nije dostavila odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu ZUS), koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 18. kolovoza 2020., kojim je tužiteljici priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. rujna 2015. (točka I. izreke), doneseno u izvršenju ranijeg rješenja tuženika od 9. srpnja 2020. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je tužiteljica dana 6. kolovoza 2015. dostavila presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-172/15-2 od 15. travnja 2015., kojom je osnaženo rješenje Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba, klasa: UP/I-564-01/13-37/4, urbroj: 251-11-21/101-13-2 od 7. veljače 2013. Tim rješenjem tužiteljici je priznat status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ABC i pravo na obiteljsku invalidninu počev od 1. veljače 2013. pa nadalje.
8. Tužiteljica predmetnom tužbom osporava pravilnost rješenja tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela u pogledu datuma od kada je određeno da joj pripada pravo na obiteljsku mirovinu, smatrajući da joj navedeno pravo pripada od 1. veljače 2013., odnosno od dana ponovnog priznavanja statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
9. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke povodom tužbe tužiteljice imao u vidu činjenicu da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 30. rujna 2013. odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu, jer u trenutku donošenja tog rješenja nije imala utvrđen status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja. Prvostupanjski sud zaključuje da su tuženik i prvostupanjsko tijelo trebali zahtjev tužiteljice kao neuke stranke podnesen 6. kolovoza 2015. (kojim je dostavila naprijed navedenu presudu ovog Suda i zatražila priznavanje prava na obiteljsku mirovinu počev od 1. veljače 2013.) smatrati zahtjevom za obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem 30. rujna 2013., a koji je dostavljen unutar objektivnog roka od tri godine i subjektivnog roka od 30 dana. Pri tome prvostupanjski sud obrazlaže da je rješenje od 7. veljače 2013. (kojim je tužiteljici priznat status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja), nedvojbeno postojalo u vrijeme provođenja upravnog postupka koji se vodio povodom zahtjeva tužiteljice 9. siječnja 2013., i koji je okončan rješenjem od 30. rujna 2013., no za njegovu zakonitost i valjanost se saznalo naknadno donošenjem naprijed citirane presude ovoga suda.
10. Međutim, navedeni stav prvostupanjskog suda ovaj Sud ne prihvaća. Tužiteljica u upravnom postupku niti u upravnom sporu nije zatražila obnovu postupka okončanog donošenjem rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 30. rujna 2013., već je zahtjevom zaprimljenim kod prvostupanjskog tijela 6. kolovoza 2015., zatražila priznanje prava na obiteljsku mirovinu od trenutka priznavanja statusa člana obiteljskog kućanstva smrtno stradalog hrvatskog branitelja (1. veljače 2013.). Pri tome se ukazuje da je od pisarnice prvostupanjskog upravnog suda pribavljen podatak da je punomoćnik tužiteljice presudu ovog suda poslovni broj: Usž-172/2015-2 od 15. travnja 2015. zaprimio dana 15. svibnja 2015. godine, a predmetni zahtjev je nesporno podnesen 6. kolovoza 2015., odnosno protokom subjektivnog roka od 30 dana od saznanja za razloge eventualne obnove postupka propisanog odredbom članka 123. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.).
11. Imajući u vidu naprijed navedeno, tužiteljici je rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 18. kolovoza 2020. pravilnom primjenom odredbe članka 72. stavka 6. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.) priznato pravo na obiteljsku mirovinu počev od 1. rujna 2015., odnosno prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva (6. kolovoza 2015.).
12. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
