REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-3962/2025-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Hrvoja Miladina, predsjednika vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, Ilica 48/II, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB:02958272670, radi naknade troškova korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4004/2024-12 od 16. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4004/2024-12 od 16. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-504-03/24-01/53, urbroj: 338-01-06-05-24-02 od 1. kolovoza 2024. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-504-03/24-01/129, urbroj: 338-21-02-05-24-02 od 20. svibnja 2024. kojim tužiteljici nije priznato pravo na naknadu troškova korištenja zdravstvene zaštite u Republici Sloveniji, jer ne postoji zakonska pretpostavka za pokretanje postupka.
3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijane presude iz svih žalbenih razloga, te osporava odluku o trošku. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to članak 36. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: Zakon). Pojašnjava da se ne radi o novčanoj naknadi u smislu tog članka Zakona, jer pojam novčane naknade ne podrazumijeva pravo na naknadu troškova korištenja zdravstvene zaštite u drugim državama članicama, koji propisuje članak 31. Zakona. Mišljenja je da Zakon nije propisao posebni zastarni rok za podnošenje zahtjeva za povrat osobno plaćenih troškova zdravstvene zaštite, te da treba primijeniti opći zastarni rok prema članku 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 do 155/23, dalje: ZOO), koji iznosi pet godina. S tim u vezi, s obzirom na to da je zahtjev za povrat troškova podnijela unutar pet godina od nastanka troška, ističe da nije nastupila zastara. Poziva se na odluku Ustavnog suda broj: U-III-374/2008 od 27. listopada 2010., te smatra da je pobijana presuda očito arbitrarna, jer je prvostupanjski sud ignorirao mjerodavne odredbe materijalnog prava, te proširio značenje pojmova suprotno zakonu koji taksativno propisuje što su novčane naknade. Predlaže Visokom upravnom sudu da poništi pobijanu presudu i sam riješi predmetnu upravnu stvar, odnosno podredno da poništi presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura uvećano za PDV.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svih razloga danih tijekom postupka. Ističe da tužiteljica pogrešno smatra da se naknada troškova prekogranične zaštite ne smatra novčanom naknadom, te citira članak 31. Zakona. Predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom, odnosno žalbeni razlozi ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 2. travnja 2024. podnijela zahtjev za naknadu troškova korištenja zdravstvene zaštite obavljene u Univerzitetnom Kliničnom centru Ljubljana, Republika Slovenija, zbog opravdanog prekida trudnoće izvršenog 14. veljače 2020. Uz zahtjev je priložila preslike računa navedene zdravstvene ustanove (od 5., 6., 13. i 18. veljače 2020.) i presliku medicinske dokumentacije liječenja.
8. Člankom 27. Zakona propisano je da osigurane osobe, u skladu s ovim Zakonom, ostvaruju pravo na prekograničnu zdravstvenu zaštitu koja podrazumijeva zdravstvenu zaštitu koja se osiguranoj osobi osigurava u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a koju je osigurana osoba ostvarila kod ugovornih ili privatnih pružatelja zdravstvene zaštite na području drugih država članica. Zdravstvena zaštita iz stavka 1. ovog članka podrazumijeva planiranu zdravstvenu zaštitu za koju osigurana osoba mora pribaviti prethodno odobrenje Zavoda, planiranu specijalističku – konzilijarnu zdravstvenu zaštitu za koju nije potrebno pribaviti prethodno odobrenje Zavoda i neodgodivu zdravstvenu zaštitu. Daljnjim člancima 28. i 30. Zakona propisano je što se smatra planiranom zdravstvenom zaštitom, slučajeve u kojima je potrebno pribaviti prethodno odobrenje u slučaju korištenja prekogranične zdravstvene zaštite, slučajeve u kojima Zavod ima pravo uskratiti prethodno odobrenje, planirana specijalističko – konzilijarna zdravstvena zaštita koja nije obuhvaćena člancima 28. i 29. toga Zakona, te nužna zdravstvena zaštita.
9. Člankom 31. Zakona propisano je da osigurana osoba koja je koristila zdravstvenu zaštitu sukladno člancima 27., 28. i 30. toga Zakona ima pravo na naknadu osobno plaćenih troškova te zdravstvene zaštite. Da se naknada troškova korištenja zdravstvene zaštite smatra novčanom naknadom proizlazi iz odredbe članka 36. stavka 3. Zakona.
10. Člankom 134. stavkom 1. Zakona, propisano je da zahtjev za ostvarivanje prava na novčane naknade utvrđene ovim Zakonom zastarijeva istekom roka od tri godine od dana nastanka troška za osiguranu osobu, odnosno od dana stjecanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja prema odredbama ovoga Zakona.
11. Prema obrazloženju osporenog rješenja tuženika proizlazi da je trošak korištenja zdravstvene zaštite tužiteljica platila 6. veljače 2020. i 18. veljače 2020., pa je prema ocjeni ovoga Suda pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je u konkretnoj situaciji nastupila zastara prava na tužiteljičino potraživanje prema tuženiku. Pravilno prvostupanjski sud navodi i da početak tijeka zastarnog roka prema članku 134. Zakona, počinje teći od dana nastanka troška pa stoga nema mogućnosti na neki drugačiji način tumačiti navedeni materijalni propis.
12. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari. Prvostupanjski sud dao je dostatne razloge za svoju odluku, koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud. Pobijana presuda nije arbitrarna jer je donesena sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji uređuje pravo na novčanu naknadu osobno plaćenih troškova prekogranične zdravstvene zaštite sukladno odredbama toga Zakona. Stoga nije u pravu tužiteljica kada navodi da je u vezi naknade troškova korištenja prekogranične zdravstvene zaštite trebalo primijeniti odredbe ZOO-a koji propisuje opći zastarni rok od pet godina.
13. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS -a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Hrvoje Miladin
